Predsjednici

Kada će naši predsjednici prestati biti „veličine“ i početi rješavati probleme na jednostavan i učinkoviti način, te trošiti manje vremena i novca prvo na rješavanje unutarnjih problema a tek onda da izigravaju velike diplomate.

Ako se vratimo samo na ovo zadnje poslijeratno vrijeme ono što se najviše može zamjeriti prvom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu je neobračunavanje sa kriminalom i kriminalcima odmah po ustrojstvu države koji je onako rezigniran i razočaran jednom prilikom bubnuo „o stoci sitnog zuba“ valjda aludirajući da na kraju ipak za neke treba samo kandžija.

Iza njega na scenu je stupio i već skoro pa deceniju odolijeva scilama i haribdama Stipe Mesić.

Čovjek koji je najviše kumovao raspadu bivše Jugoslavije, koji je u to vrijeme bio svima simpatičan i omiljen lik, nakon svega i skorog svrgavanja sa trona mogao bi ostati u sjećanju kao kontradiktoran, transformer-man, osrednji vicmaher koji se nije puno uzbuđivao i uplitao u bilo što značajnije što se događalo u državi ali koji je cinizmom i ograđivanjem izgubio sve simpatije mnogih koje je u najmanju ruku prevario kad se dočepao fotelje i od rušitelja jednog poretka pretvorio se u europejca sa kontradiktornim stavovima a i sve manje smiješnim vicevima jer mu se vicarenje svelo sa 22 na 4,5 miliona.

Posebno je okrenuo leđa Hrvatima u BiH i tako postao „Tito, Bog, prava raja, prijatelj Bosne“ zaboravivši da su ti Hrvati bili bedem i prva crta obrane u razgradnji bivše države koju je on inicirao i da bi bez tih i takvih Hrvata granice današnje Hrvatske bile jako upitne.

Taj licemjer koji ovih dana na zalasku predsjedničkog foteljevanja obilazi srpske povratnike (što je pohvalno) zaboravlja da je huškačkim i niskim izjavama u smislu kako „Srbi nisu donijeli zemlju na svojim opancima da svojataju hrvatsku te da će je toliko i odnijeti na opancima..“ i pritom se ispod brade nerumeni bar koliko i Polančec kojem to spočitava. Možda bi se njemu ispod brade očitao obraz-opanak. Izjave o Jasenovcu su prije 18 godina bile u stilu „nemamo se mi kome šta ispričavati“ a onda je „lizao“ betonski cvijet i skrušen svako malo posjećivao i svašta trabunjao pred tim spomenikom samo jednog od ljudskih stradanja. Nikad kao predsjednik nije spomenuo i dao inicijativu da se obznani istina o Bleiburgu gdje je svaka 2-3 hrvatska obitelj ostala bez bar jednog člana te da se napravi popis žrtava imenom i prezimenom od potomaka i da se konačno iznese istina o dimenzijama ovog istinskog stradanja. Nitko od Slovenije netraži da se otkopaju jame i rudnici i da se tu podignu spomenici što bi Židovi, pa i Srbi znali najbolje iskoristiti i propagirati.

Da ne spominjemo izjave i autogolove po Haagu i pozivanje Gotovine na predaju jer ovaj europejac još treba učiti od Srba kako se to bezbolno radi i kada si u totalno bezizlaznoj poziciji.

Hrvate BiH on, Pusićka, Milanović i ostali plaše o ukidanju dvojnog državljanstva što je normalno posvuda u svijetu, te samo treba regulirati da se krivično gonjeni predaju i izručuju u obje države gdje okrivljeni ima državljanstvo što je najmanji problem i onda to državljanstvo postaje prirodno i normalno. Kako ćeš ukinuti čovjeku pravo da ima nekretninu u svojoj matici (vlasnik mora imati osobnu) te mu istodobno ukinuti pravo na rad u drugoj državi kad mu njegova nemože osigurati posao.

Današnji  kandidati za predsjednika su Josipović, Bandić, Vidošević, Pusićka, Hebrang i Primorac.

Hoće li se jedan od ovih pobjednika transformirati tek ćemo da vidimo.

Dijele se darovi-naranče, kape, upaljači, majice pa i sokići. Milan Bandić je debelo zagrizao a dijeli sokiće od „Agrokora“ u vidu energetskog napitka iako je umjetno obojen i ima konzervansa-govori li Vam to nešto?!

Prema nekim procjenama najviše šanse uz njega imaju Dragan Primorac i Andrija Hebrang.

Dragan primorac čak u kampanji koristi ljude iz Obamine ekipe a uz to je školovan u USA, mlad, obrazovan, pametan i jedini je izjavio da Hrvatska nepomaže Hrvate u BiH nego im vraća dug i zato mu svaka čast.

Zbog svih nas zato budući predsjedniče stvori mehanizme za suzbijanje kriminala i korupcije u policiji, pravosuđu, poreznim institucijama i na granici što je temelj i baza svake države.

Treba biti opušten ali dosta nam je vicmahera gdje neki evo i u ovoj novoj kampanji trabunjaju gluposti poput lijepog kao greh Nadana Vidoševića „…glasujte za mene kako bi vama bilo bolje…“

U nedostatku druge nacije počeli smo potkradati sami sebe i moralno i materijalno i u svakom drugom pogledu.

Juraj Marić/posovski obzor