Nino Raspudić za komentar.hr: Drž'te profesora!

.Građani bi preko tih novina, koje u zadnje vrijeme uglavnom izgledaju kao katalog potjernica i poziva na linč kompletnih društvenih skupina, nepogrešivo znali tko je za odstrel, a tko je „in", i figurativno i doslovno.

piše: Nino Raspudić I Komentar.hr

Zapanjujuće brutalna i primitivna kampanja koju EPH-ove tiskovine u zadnje vrijeme vode protiv hrvatske akademske zajednice kulminirala je prije nekoliko dana pozivom studentima da za račun i pod kišobranom Jutarnjeg uhode i denunciraju svoje profesore.

Državna revizija, čiji su rezultati nedavno objavljeni, otkrila je velike nepravilnosti unutar Sveučilišta. Dio novca od školarina uska klika profesora dijelila je između sebe, netransparentno i beskrupulozno. Interes je goleme većine profesora koji čestito odrađuju svoj posao te cjelokupne javnosti da se stvar do kraja istraži i sankcionira. Problem je u tome što Jutarnji, s pravom ukazujući na lopovluk i nerad ne kaže "dio" ili "neki" niti se ne ograničava na konkretna imena, koja su uglavnom poznata, već piše o cijeloj skupini. Njihov naslov izgleda ovako:

"Profesori su svaku drugu kunu koja je došla na fakultet strpali sebi u džep. Ministre, a što sad?"

Činjenica da na Sveučilištu postoje brojne nepravilnosti, da je novac za kojeg većina nije imala pojma nestajao, da su se neki neodgovorno odnosili prema svojim nastavnim obvezama nije opravdanje da se cijelu populaciju kleveće, da se piše „profesori su strpali novac u džep", umjesto „neki profesori su strpali novac u džep", a istraga će pokazati koji. Ovaj potpuni novinarski diletantizam (i propagandni profesionalizam) usporediv s potjernicama koje je svojevremeno izdavao ST Marinka Božića, nije nelogičan unutar medijske kuće koja je po potrebi, naslonjena na bilo dominantne politike, lovila Vještice iz Rija, Hercegovce, radnike, a evo sada i profesore.

Prema Jutarnjem uskoro bih trebao očekivati da me na povratku s predavanja žena dočeka s pitanjem: „Gdje je lova?"

- „Koja lova?"

- „Ne pravi se blesav" i gurne mi Jutarnji pod nos. „Živimo kao podstanari, voziš nas u rasklimanom francuskom tinejdžeru-autu, a milijune negdje trošiš ili štekaš?"

U društvu u kojem je Jutarnji relevantna novina vjerojatno ću uskoro kćer morati upozoriti kako u vrtiću nipošto ne smije reći što joj otac radi. Mračnu obiteljsku tajnu da joj otac predaje na fakultetu treba sačuvati među četiri zida. Ili neka slaže da se bavim nekim poštenijim zanimanjem - da sam kamatar ili žigolo.

Pošto pripadam skupini koja je evo medijski kolektivno promovirana u tajkune, očekujem da me počne salijetati i rodbina i prijatelji i znanci i neznanci s molbama da im riješim stambeno pitanje ili da ih kreditiram za kakav poslovni pothvat. Kako će se tek siroti profesori obraniti od nasrtljivih sponzoruša i profesorice od žigola? Nogometaši su nakon zadnje kampanje Jutarnjeg definitivno „out".

Šalu na stranu, u slučaju EPH, očito se radi o naručenom stvaranju moralne panike - neskriveno se trude ogaditi javnosti cjelokupnu akademsku zajednicu kao soj donedavno samo parazita, a evo danas i lopova, pravih tajkuna

Sindikat „Akademska solidarnost" u prošlotjednom priopćenju ispravno uviđa o čemu je riječ kada ocjenjuje kako će „koruptivnost određenih interesnih struktura poslužiti kao argument protiv cjelokupne akademske zajednice" te da je "uvođenje logike profita u visoko školstvo izravan uzrok aferâ u tom sektoru". Stoga ističu kako je "doista drsko da negativne posljedice komercijalizacije visokog obrazovanja služe kao izlika za njegovu daljnju komercijalizaciju preko predloženih novih zakona".

Evo kako Jutarnji vabi studente da uhode i cinkaju profesore:

Imate priču o profesoru koji ne odradi niti šest sati norme? Tražite ih po fakultetu, ali nikad ih nema? Platili ste školarinu, a niste trebali? Primijetili ste da je vaš fakultet nabavio nove automobile? Uključite se u veliku raspravu Jutarnjeg!

Stvar bi se mogla postaviti i ovako:

Imate priču o profesoru koji mjesečno zarađuje manje od vozača tramvaja, i pet puta manje od neobrazovanog EPH-azijskog kolumniste-huškača ili deset puta manje od urednika kojem zadnji balavac može poturiti lažni intervju s premijerom? Imate li priču o profesorima koji su od uvođenja "bolonje" uz znanstveni, nastavni, mentorski rad prisiljeni raditi i hrpu novih, neplaćenih administrativnih poslova? Koji moraju raditi s dvostruko ili trostruko više studenata od pedagoške norme? Koji provedu desetak najboljih godina života na privremenom znanstvenonovačkom ugovoru bez jamstva da nakon doktorata neće završiti na ulici? Primijetili ste da voze jako dotrajale automobile i kao takvi vam ne mogu biti uzoru u društvu sušija i visokog biznisa koje promovira EPH, već djeluju socijalno demotivirajuće na studente? Uključite se u veliku raspravu.

Jutarnji list je privatno vlasništvo. Ako hoće, mogu svaki dan na naslovnici donositi sliku svog urednika ili novinara kako sjedi u krilu nekog iz vlasti. Ali ne mogu se prodavati za ozbiljnu novinu koja navodno djeluje i u javnom interesu, a istovremeno ovako providno i primitivno pripremati teren za plasiranje novog zakona, kojem se protivi veliki dio akademske zajednice. EPH je na umoru i očito se očajnički bori za svaku kap koja će ih održati na životu. No za ovakvo huškanje nema opravdanja. Novini koja će preživljavati objavljivanjem potjernica za cijelim društvenim skupinama, koja će pisati kako je hrvatski radnik lijen i neučinkovit uvijek kada se spremaju štrajkovi, ili da su svi profesori neradnici i lopovi, u vrijeme kada treba progurati zakon kojem se protive, toj i takvoj tiskovini možemo mirne duše poželjeti da što prije crkne.