Neokomunistički antihrvati ponovo marširaju
Miro Barešić – sin partizana iz Šibenika, hrvatski emigrant koji se skrasio krajem 60-tih godina prošlog stoljeća u Švedskoj je hrvatski borac za slobodu, čovjek koji je svoj život proveo boreći se protiv Jugoslavije, svim sredstvima pa ako treba i oružjem. Borio se protiv Jugoslavije u kojoj je uglavnom bilo dobro samo Srbima i hrvatskim komunistima.
Vjerojatno je autor članka bivši komunist ili je iz obitelji gdje su takvi nekada dobro živjeli (pa mu danas u Hrvatskoj ništa ne valja), u državi u kojoj se nije smjelo bez posljedica reći da si Hrvat, u kojoj se narodnost Hrvat poistovjećivala sa ustaša. Za autora ovog članka su ustaše svi oni koji se nisu mirili sa hrvatskom okupacijom, sa time da su Hrvati uz Židove i Irce u postotku najiseljeniji narod u svijetu. Miro Barešić je odlučio terorom rušiti terorističku satrap državu koja je na pijedestal božanstva ustoličila i slavila najvećeg krvnika ovog područja - Tita, odgovornog za smrt više ljudi od Pavelića i Mihailovića zajedno, diktatora koji je iz tko zna kakvih razloga uživao pomoć SSSR-a i SAD-a, te većine tzv. demokratskih država. No tu i takvu demokraciju onemogućavale su i još uvijek onemogućuju drugima, a posebno hrvatskom narodu. Za takva piskarala teroristi su svi oni Hrvati koji su se borili za hrvatsku slobodu. Danas na stranicama Slobodne Dalmacije pišu se pamfleti protiv hrvatskih branitelja, Tuđmana, katoličke crkve, Tompsona i svih onih koji Hrvatsku državu – LJUBE.
Zašto se danas u Slobodnoj Dalmaciji orkestrirano napadaju domoljubni Hrvati , a uzdiže Tito, zašto se šire laži i prešućuje istina? Zar Tito nije bio terorist, zar Titovi teroristi nisu četrdeset godina ubijali Hrvate u domovini i čitavom svijetu, zar Tito i njegovi zločinci nisu pobili i rastjerali nakon što je drugi svjetski rat već završio iz Hrvatske više od milijun Hrvata? Po svakom vojnom zakonu likvidacija civila i vojnika koji su se predali je ratni zločin a njega nikad nitko nije sudio ni procesuirao. Neokomunisti i danas marširaju stranicama ove i sličnih tiskovina, šireći laži u koje naivni ljudi vjeruju iz svog neznanja ili površnosti. Zar partizanski egzekutori (ovdje izdvajam poštene hrvatske partizane koji su ustali protiv Talijana i Nijemaca, borili za Hrvatsku, ali su na kraju bili izigrani) nisu ubijali svećenike, intelektualce i zarobljenike u svakom selu i gradu kojeg su «oslobodili»: primjer Dakse u Dubrovniku, Lovrinca, Gripa i Kevine jame u Splitu. To se dogodilo još 1944 godine. Upravo zbog tih i takvih zločina krenule su u izbjeglištvo kolone civila, žena, djece i vojnika kako bi se predali Englezima, no oni su ih izručili Titu, a on je potom naredio njihovu likvidaciju, u čemu su prednjačili srpski partizani (istina, među egzekutorima bilo je i Hrvata). A Srbi su to činili i dok je još rat trajao. Jedan hrvatski partizanski komandir svjedočio mi je kako su Srbi i Crnogorci – kao partizani, još za vrijeme rata ubijali i hrvatske partizane i domobrane i ustaše, jedino zato što su bili Hrvati.
Zašto se ne sude Titovi krvnici na čijim je rukama 40 000 ubijenih u Kočevskom Rogu, 10 000 na Bleiburgu, a još 200 000 pogubljenih na križnim putovima, krvnici na čijim je rukama krv i Bruna Bušića i Mira Barešića i još tolikih drugih hrvatskih domoljuba? Još uvijek ima živih Titovih egzekutora, samo se to sustavno prešućuje. Zašto se na stranicama vaših novina ne piše o tome?
Zašto se u ovim novinama ne piše o tome da li će novoizabrani predsjednik Josipović, kad već nije Mesić, potaknuti da krivci za ove zločine iziđu pred lice pravde? Danas se sudi samo hrvatskim vojnicima i generalima u Haagu i hrvatskim sudovima, valjda zato što su branili svoju domovinu. Počinjeni zločini ne zastarijevaju pa i onda kad krivci i odgovorni za njih više nisu na životu, te je vrijeme da se konačno potakne pitanje stradanja Hrvata u komunizmu.
Zar hrvatski narod nema pravo na svoju slobodnu državu u kojoj će sretno živjeti?
Na kraju pitanje Ninoslavu Paviću, do kada će se u njegovim tiskovinama objavljivati ovakve monstruozne antihrvatske laži i širiti antihrvatska mržnja i podjele među Hrvatima?
Zoran Jurišić, Strožanac