'Ne okuplja nas ovdje Marko Perković Thompson. Ovdje nas je okupila ljubav prema Bogu i Domovini

Dragi Marko,

S obzirom da, na moju nažalost, prije šest godina, nisam bila jedna od onih brojnih koji su pjevali s Tobom u na Tvojim zagrebačkim koncertima, nestrpljivo sam čekala da opet dođeš u Zagreb... da Te mogu dočekati i svojim Ti se dolaskom u Športski dom, ispričati.

I ovoga sam puta, kao i u Split i Čavoglave, došla s djecom i njihovim prijateljima. O, kako su bili uzbuđeni i radosni što će Te slušati i vidjeti.

Tvoji napjevi i stihovi, melodije i riječi, čija je dubina i snaga upravo u njihovoj jednostavnosti, odzvanjale su zagrebačkim ulicama i iz automobila različitih registracijskih oznaka. Ponajviše mladi, ispunjeni zdravom radošću i veseljem, okićeni hrvatskim stjegovima, raspjevani i zagrljeni okupljali su se oko Športskoga doma.

Dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta. I ovdje, kao i na Poljudu i Čavoglavama, u tolikom mnoštvu vlada savršeni red. 'Mi smo ljudi kršćani i ne boj'mo se mrijet', Bog je pozva' nas da mijenjamo svijet.' Poruka na početku Tvojih koncerata, Tvoj i naš 'credo'. Moli i radi, pjevaju svi. U pjesmi 'Dobrodošli', prije nego nas pozdraviš, ostavio si nam trajno zapisan glas i jednu od proročkih rečenica jedinog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana. Srsi su me proželi kada sam čula da cijela dvorana, 15 000ljudi, kao i tri dječaka pokraj mene, sada već napamet znaju i srčano, zajedno s Predsjednikom, izgovaraju te povijesne riječi. Omogućio si hrvatskome narodu glazbom učiti i naučiti povijest i pamtiti, ono što se u školama, zasada, nažalost, ne uči.

Zapažam, da Ti, za razliku od drugih, stvarajući svoje pjesme i albume promišljaš i oblikuješ ih unaprijed znajući da ćeš ih izvoditi na prepunim stadionima, u športskim dvoranama, pred desetcima i desetcima tisuća ljudi. Kad sam pisala o Tvom albumu Ora et labora, nisam to odmah shvatila, jer nisam bila na Tvojim koncertima.

Jedan si od onih koji je našem velikanu Zvonku Bušiću uvijek davao počasno mjesto. Upravo je na Tvojim koncertima posljednji puta javno zborio i potvrdio kako Ti, putem glazbe, približavaš i svjedočiš temeljne ljudske vrijednosti. Zvonko je stalno s nama. I u Športskom domu je bio. Na videozidu, na Tvojoj majici, na Tvojim grudima, tik uz Tvoje srce, gdje ga, njegov zatvorenički broj, nosiš na svojim koncertima. Čuvaj tu majicu i na tavan je stavi, jer bit će ona i Tvome sinu po mjeri...Hvala Ti što nam je Zvonko ostao trajno prisutan po i u Tvojoj pjesmi Zapali vatru, onaj Hrvatski plamen za kojeg je izgarao u Domovini, emigraciji, po zatvorima, po povratku u Domovinu i kada nas je satima, danima i noćima okupljao... Zvonko=Domovina.

Obitelj. Temeljna vrijednost, temeljna stanica ljudskog postojanja i društva, od kada postoji čovjek. Ruše ju, trgaju, uništavaju, danas više nego ikada. I opet si nas podsjetio i upozorio da čuvamo i štitimo tu svetinju, od Boga danu, po kojoj nam Domovina jedino može opstati i imati budućnost.
'Ne okuplja nas ovdje Marko Perković Thompson. Ovdje nas je okupila ljubav prema Bogu i Domovini. Ljubav prema istinskim i trajnim vrijednostima.'-odzvanja mi Tvoja rečenica koju sam zapamtila; tu veliku istinu koju si izrekao u lipnju na Poljudu. Bog, obitelj, Domovina. Okupljaju, mnoge iz dalekih krajeva. Iz cijele Hrvatske i iz cijeloga svijeta. Hrvatski čovjek i hrvatski narod dobro zna što i koje su prave i istinske vrijednosti; on ih je upijao i branio tijekom svojeg tisućljetnog i bremenitog postojanja. Danas, kada se te vrijednosti ruše i dovode u pitanje, trebamo ohrabrenje, nadu i vjeru, trebamo samopouzdanje i hrabrost. Tvoja blizina prema svojemu hrvatskome narodu i prepoznavanje i vrjednovanje njegove bremenite povijesti i sadašnjosti, daje ohrabrenje i nadu koju danas trebamo kao kruh nasušni.

'Neka vide da nas imaaaa...' O da, oni itekako znaju i vide da nas ima! Toliko to znaju da se i Tebe i svih nas boje. Da, smiješno je: boje se ljudi koji vole svoju Domovinu, obitelj i vjeru.

'Vukovaaar...', orilo se sa svih strana i veliki je transparent zazivao -ne zaboravite, nemojte ga izdati...Tvoj je koncert, pomno biranog datuma: studeni mjesec, šesnaesti dan 2013.godine. Tih je dana taj naš herojski grad tijekom Domovinskoga obrambenog proživljavao najveću Kalvariju. U vrijeme vukovarske patnje, ja sam studirala. Dok si ti sa svojim vršnjacima stajao na braniku moje Domovine, dok su branitelji ostavljali dijelove svoga tijela i svojom krvlju natapali hrvatsku zemlju i toliko godina poslije, dok su živjeli u prognanstvu i čekali svoju pravdu i još ju čekaju, ja sam gradila svoju obitelj i karijeru...

Pogled mi skreće na mladu djevojku u invalidskim kolicima, koja isprekidanim pokretima i gestama prati i pjeva sve Tvoje pjesme, gotovo pleše u kolicima, rukama i glavom, licem, ispunjena dubokom i iskrenom emocijom i zahvalnošću kakvu mogu iskazati samo oni iznadprosječno osjetljivi. Steže mi se grlo i suze klize niz obraze od ganuća. S druge strane starčić i starica pjevaju zagrljeni s dalekim sjetnim i sretnim zacakljenim očima, dok si mladić i djevojka dubokim pogledom otkrivaju Tajnu dvaju svjetova.

Jedan od Tvojih slušatelja je divno rekao kako su Tvoji koncerti zapravo hodočašća. Jesu. Zazivamo Gospodina, molimo se Gospi da nam čuvaju srce Hrvatsko, čast, poštenje, zakon i red, obitelj i djecu, čuvamo sjećanje na one koji 'nisu krivi, a padali su prvi', molimo za spremnost nas danas na žrtvu. O tome promišljamo i razmatramo.

Već znaš da radim s mladim studentima pjevanja. Pjevači često imaju problema s glasom, glasnicama, moraju ih dobro paziti, čuvati, ispravnom tehnikom pjevati. Mnogo mladih kolega i iskusnih pjevača s neskrivenim zadivljenošću priznaje: „Thompson pjeva i pjeva satima i to uživo i uopće ne izgubi glas, ne promukne, ne umori se...i tako već dvadeset godina! Pa to je uistinu fenomen!"

Sin mi sav ushićen, iskreno priznaje: „Kad slušam Thompsonove pjesme osjećam se tako snažno i moćno!" Osjećaj ispunjenosti prožima nas sve. Ispunjeni, osnaženi, okrjepljeni i zahvalni izlazimo iz dvorane. Kupujemo darove malim prijateljima koji su taj dan, kao i Tiho iz Tvog benda, slavili rođendan: majice, CD-i, novi DVD s Poljuda...

Ovaj doživljaj nisi darovao samo Zagrebu. On se poput velikog vala diže i širi ovih dana i mjeseci diljem Hrvatske i dijaspore i svi, ujedinjeni, pjevaju: oj, Zagoro, Slavonijo, Herceg Bosno, Dalmacijo, Liko, Istro, Zagorje...moli i radi!

Eva KIRCHMAYER BILIĆ