Naši roditelji su ginuli i krvarili za državu iz koje mi moramo otići

U pismu stoji: 8.2. je izašao natječaj za braniteljske stipendije koja ove godine iznosi 400kn mjesečno ili 4000 kuna godišnje. Ista je prije 6 godina bio 10000 kuna, prije 3 godine 7000 kuna a prošle godine 5000 kuna.

Broj dodijeljenih stipendija je svake godine sve manji, a uvjeti sve rigorozniji. Taj novac od 400 kuna mjesečno se isplaćuje u 8. mjesecu ( gotovo na kraju akademske godine). Problem je više nego očit, kako preživjeti godinu sa stipendijom koja ne pokriva ni troškove doma, sa stipendijom koja dođe na kraju godine, koja je svake godine sve manja i manja?

Izgleda da u ovoj državi ima novca za sve osim za one koji su se borili za nju i za one na kojima ona tek ostaje. Naši roditelji su ginuli i krvarili za državu iz koje mi moramo otići jer nemamo mogućnosti školovati se i ako nekako već uspijemo završiti, šanse da dobijemo posao su ravne sedmici na lotu. 4000 kuna stipendija?

Što se može sa 4000 kuna kada jedan naš dužnosnik potroši taj iznos na samo jednu večeru, a mi s tim trebamo živjeti cijelu godinu u drugom gradu.

Stanje postaje nemoguće, svakim danom sve više problema, od sve skupljih menzi do ukidanja popusta na studentski prijevoz, užasnih uvjeta u domovima gdje studenti žive sa stjenicama za cijenu od 400 kuna mjesečno. U menzama jedemo hranu koja je postala skuplja nego ona koju sami kuhamo. Koji je smisao studentskih olakšica, koji je smisao x-ica, koji je smisao studentskih servisa kad se i ti iznosi srozavaju do kritičnih iznosa?!

 Razočarani studenti