Nakon četiri desetljeća otkrila sam da mi je brata Stjepana ubila UDBA

Stjepan Crnogorac
Službeno smo 16. kolovoza 2006. poslali zamolbu Protuobavještajnoj agenciji u Zagrebu i ravnatelju Tomislavu Karamarku da nam pomognu u traganju i izvijeste nas ima li ikakvih tragova o njegovu nestanku. Karamarko je našu zamolbu povjerio voditelju ureda Tomislavu Miličiću. Javljeno nam je da nisu uspjeli naći dokaze.

Neutješna majka

Naš otac je tužan i bolan umro, a majku smo donekle mogli utješiti da uvijek postoji nada. Možete zamisliti kako smo bili potreseni, ali na jedan način i radosni kada smo prije nešto više od mjesec dana od gospodina Romana Leljaka, istraživača i publicista iz Slovenije, dobili tužnu i istodobno radosnu vijest da je sve o njegovu uhićenju i likvidaciji doznao u Udbinoj pismohrani - ističe to časna sestra Bernardina Crnogorac iz makarske župe Kraljice Mira, sestra ubijenog Stjepana, koja je tek nedavno doznala potpunu istinu o sudbini svojega brata.

Prema njezinim riječima, publicist Leljak nedavno je bio u Makarskoj gdje je s Božom Vukušićem održao zatvorenu tribinu "radi utjehe nama, Stjepanovoj živoj braći i sestrama".

- Htjeli smo u tišini prvi put čuti istinu o našem bratu. Naša obitelj im je neizmjerno zahvalna. Činilo nam se kao da je on među nas došao, kao da će se svaki čas pojaviti zahvaljujući dobrim ljudima. Teško je opisati osjećaje, pogotovo kada smo čuli da su ga nevinog ubili Udbini zločinci. Posljednji je put bio doma u Sovićima za Uskrs 1972. - kaže nam sestra Bernardina.

Njezin brat Stjepan, rođen 1946. u hercegovačkim Sovićima, od 1969. do 1972. studirao je psihologiju i filozofiju u austrijskom Salzburgu. Iako se susretao s ljudima koji su bili aktivni u emigrantskom Hrvatskom revolucionarnom bratstvu, članovi njegove obitelji tvrde da nije počinio nikakvo zlodjelo, niti je namjeravao sudjelovati u bilo kakvom terorizmu.

Obiteljska kuća na ‘meti'

Stjepan je završio gimnaziju u sjemeništu, a njegov otac je htio da se školuje za trgovca i da ga u poslu naslijedi. Nakon sinovljeva nestanka otac je zatvorio trgovinu.

- Brat mi je bio iznimno nadaren, govorio je pet-šest jezika, svirao orgulje i gitaru. Bio je poseban u svemu. Tijekom studija pomagao mu je svećenik Ivan Cecelj, a moj brat je zauzvrat radio u župnom Caritasu i pomagao u vođenju zbora u kojem je i pjevao. Također je bio povezan sa skupinom "Fenix" (Bugojanska skupina 1972., op.a.), ali nije s njima ušao u Hrvatsku. Ipak, 2. srpnja 1972. gubi mu se svaki trag i otada ništa za nj nismo čuli - dodaje sestra Bernardina.

Udba nije obavljala "operaciju" samo nad njezinim bratom Stjepanom. Torturu je prolazila čitava obitelj Crnogorac. Njihova obiteljska kuća bila je pod opsadom naoružanih milicionara više od godinu dana, a neki sumještani, suradnici Udbe, iz blizine su držali na oku članove obitelji.

- Čim bi mrak pao, skrivali bi se u kukuruzištu i iza stabala kako bi nadzirali kuću i ukućane misleći da će se Stjepan pojaviti - kaže Bernardina Crnogorac.

- Duboko u noć nam je milicija upadala u kuću i pregledavala sve sobe, zavirivala u svaki krevet u kojem bi netko spavao. Mislili su da će naći Stjepana. Bila sam na službi u Livnu kada mi je otac po prijatelju poslao pismo da se ne prepadnem naoružanih spodoba kada budem dolazila kući u Soviće i napisao mi je kako je kuća opkoljena naoružanim stražarima, čiji se broj tijekom noći poveća deset puta. Ma što god bude, ne smijete biti kukavice. Ako vas išta budu pitali, uvijek recite da ste katolici i Hrvati, govorio nam je otac - potreseno priča časna sestra Bernardina.

ANA DRAGIČEVIĆ / SLOBODNA DALMACIJA

Roman Leljak: Slovenski agenti pogubili su Crnogorca kod Kočevja'

Istražujući zločine političke policije bivše SFRJ nad slovenskim emigrantima, ljubljanski istraživač i publicist Roman Leljak prije nešto više od mjesec dana slučajno je otkrio okolnosti kako je Udba 1972. godine likvidirala Stjepana Crnogorca iz Sovića u BiH, a ovih je dana rasvijetlio i ubojstvo domobranskog poručnika Nikice Martinovića iz okolice Brčkog, kojega su jugoagenti ubili 1975. u austrijskom Klagenfurtu.

- Koliko mi je poznato, austrijska policija otvorila je istražni postupak protiv ubojica Stjepana Crnogorca. Sva su trojica živa - Silvio Gorenc, Boris Mužič i Marjan Orožan - a u Jugoslaviji su bili djelatnici SUP-a i sigurnosnih službi u Beogradu. Udba je otela Stjepana Crnogorca u Salzburgu 3. srpnja 1972. i prebacila ga u Sloveniju, gdje ga je tajna služba ispitivala i na kraju likvidirala. Za grob mu se ne zna, a pretpostavlja se da je pogubljen na području Gotenice kod Kočevja, koje je do 1990. bilo zatvoreno za javnost - ističe Leljak.

Prema njegovim riječima, obavještajci su mu napravili i lažnu putovnicu na ime nepostojećeg Marka Golca, ali s fotografijom Stjepana Crnogorca i njegovim datumom rođenja. U dokumentaciji pronađenoj u državnom arhivu sačuvani su i osobni dokumenti likvidiranog Stjepana.

- Povezivali su ga s tzv. bugojanskom grupom i akcijom Fenix, ali u Stjepanovu planu rada, koji sam također našao, nigdje se takvo što ne spominje. U svojem planu za 1972. napisao je da će položiti preostale ispite do kraja kolovoza, da će unaprijediti svoju glazbenu grupu, te da će za Božić otići u svoju dragu domovinu. To mu je posljednja rečenica. Nije bio terorist niti važan ili aktivan član emigracije. Sretao se samo s ponekim ljudima politički aktivnima u Salzburgu. To se doznaje iz Udbinih zapisa tijekom Crnogorčeva ispitivanja - dodaje slovenski publicist.

Leljak tvrdi da su udbaši, kada Crnogorcu nisu mogli ništa dokazati, pa niti da je imao veze s ekstremnom emigracijom, odlučili likvidirati ga da ne bi progovorio o ispitivanjima kojima je bio podvrgnut.

- O ispitivanju Stjepana Crnogorca postoji i tonski zapis. U tom kontekstu spominju se i tadašnji slovenski i jugoslavenski dužnosnici Janez Zemljarič i Milan Kučan, jer pretpostavljamo da bi i oni mogli nešto znati o slučaju Crnogorac - kaže Roman Leljak.

Nedavno je rasvijetlio i ubojstvo Nikice Martinovića koji je u Klagenfurtu pokrenuo osnivanje Bleiburškog voda i komemoraciju žrtvama. Na 30. obljetnicu Bleiburga, 1975. godine, bojeći se dolaska Hrvata iz čitavog svijeta, Udba ga je likvidirala u njegovoj trgovini.

Milijun za suradnju

Roman Leljak ističe i da se u dijelu hrvatskih medija pojavila pogrešna informacija da je Slovenac Milan Dorič, navodno plaćen za sudjelovanje u likvidaciji Nikice Martinovića u Austriji, dobio od Udbe milijun maraka.

- Ne, 1,08 milijuna maraka zaradio je za suradnju s Udbom od 1954. do 1990. godine - tvrdi naš sugovornik.

Slobodna Dalmacija