Kaznom od 111 godina pet minuta prije 12 sezona je spašena!

Dobro, bilo je i među Srbima i Muslimanima povremeno manjih ekscesa kao npr: u Srebrenici. Muslimani su, iznervirani činjenicom da Hrvati svojim zločinima narušavaju idiličnu atmosferu u BiH, jednog su dana napokon izgubili živce i u svoje logore zatočili 14.000 Hrvata, tek toliko da ih malo zaplaše i smire, a ujedno i nahrane! Za tu njihovu humanu namjeru u Hagu nije baš bilo razumijevanja, pa su svi zajedno dobili 6 godina robije! Tu egzemplarnu kaznu Bakir Izetbegović ne može ni danas oprostiti Hagu!

Piše: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Spašavanje sezone u zadnji čas je čest izraz koji se upotrebljava u športu, glazbi, turizmu, a u zadnje vrijeme i u politici. Evo primjera! Legendarni NK Hajduk koji se spasio od rezultatskog debakla ove sezone pobijedivši NK Lokomotivu u finalu Hrvatskog nogometnog kupa. U taj uspjeh na kraju sezone Hajdukovi igrači uložili su sve svoje znanje i energiju i osvojili Kup te su doživjeli pravi i zasluženi trijumf. Još je ljepše spasiti sezonu, a ne mrdnuti ni malim prstom. Jednostavno ti se osmjehne fortuna, a ti sretan i zadovoljan.

Presudom BiH Hrvatima u Hagu i kaznom od 111 godina pet minuta prije 12 sezona je spašena! Mili Kekinu, Oliveru Frljiću, Miloradu Pupovcu, Davoru Butkoviću, Jurici Pavičiću i njegovom novom heroju Ivani Botici Škafi, Vesni Tešerlić, Zoranu Pusiću, Anti Nobilu i da ne nabrajam sve ostale! Naravno, tu ubrajam i sve gledatelje Žikine dinastije koji su sigurno u čistom transu od sreće! Zasluženo! Zanimljivo je kod te famozne presude da se Predsjednik haškog sudskog vijeća sudac Antonetti nije složio sa svojim kolegama iz Švicarske i Mađarske. Usput rečeno, Antonetti je jedini u vijeću karijerni sudac koji je i u Parizu bio potpredsjednik Višeg suda i predsjednik Apelacionog suda. Druga dvojica sudaca, ili kako ih mi zovemo suci porotnici, profesor su prava i diplomat pa sa procesnim i materijalnim kaznenim pravom imaju veze koliko i Ivo Sanader, Jadranka Kosor i Vladimir Šeks s očuvanje lika i djela Franje Tuđmana od 2000 g., pa nadalje.

Ti, ad litem suci podsjećaju na naše suce porotnike, ali su svoj zadatak odradili 'vrhunski' i razveselili sve Muslimane u Bosni, pa i otprilike oko milijun Hrvata u Hrvatskoj. Presuda je vrlo edukativna. Iz nje vidimo da su sve zločine u BiH počinili jedino Hrvati kao najmalobrojniji narod. Dok su ti ustašoidni Hrvati haračili Bosnom I Hercegovinom, Srbi I Muslimani su kao dobroćudni susjedi ispijali rakijicu, pušili lule mira I čudili se krvožednim komšijama Hrvatima - što to ovi rade? Dobro, bilo je I među Srbima I Muslimanima povremeno manjih ekscesa kao npr: u Srebrenici. Muslimani su, iznervirani činjenicom da Hrvati svojim zločinima narušavaju idiličnu atmosferu u BiH, jednog su dana napokon izgubili živce I u svoje logore zatočili 14.000 Hrvata, tek toliko da ih malo zaplaše i smire, a ujedno i nahrane! Za tu njihovu humanu namjeru u Hagu nije baš bilo razumijevanja, pa su svi zajedno dobili 6 godina robije! Tu egzemplarnu kaznu Bakir Izetbegović ne može ni danas oprostiti Hagu! A po presudi Tuđman, Šušak I Bobetko odlučili su podijeliti Bosnu po načelu 'zbogom Bosno, odoh u Sarajevo'. Podijelili su je upravo zločinački! Pola Bosne pripalo je miroljubivim komšijama Srbima, pola Muslimanima, a Hrvati su dobili pola Mostara, dva HDZ-a te dr. F. Topića te I. Komšića kao posebne nagrade! Prema presudi sudaca porotnika iz Švicarske i Mađarske Tuđman je kobajagi 1991.g., savjetovao Hrvate da na referendumu glasuju za jedinstvenu BiH kako bi je kasnije mogao lakše podijeliti. Da Hrvati nisu na tom referendumu poslušali naredbu Tuđmana, današnja bi BiH bila - malo morgen! Nadalje, Hrvatska je vojska 1995.g., akcijom Oluja spriječila srpsko preuzimanje Bihaća kojem je prijetilo još veće krvoproliće negoli u Srebrenici. Da su miroljubivi Srbi zauzeli Bihać današnja bi BiH opet bila - malo morgen! Muslimani itekako cijene te dvije činjenice kao što cijene i naše zbrinjavanje 500.000 BiH izbjeglica tijekom rata, naoružavanje Armije BiH preko Hrvatske I sve ostalo. Zato su tako oduševljeni ovom tako raritetnom presudom. Skloni kompromisu I tolerantni kakvi već jesu,žale jedino što Haški sud nije svakog od optuženih rebnuo sa bar 40 godina robije. Kad im treba, javno tvrde kako u BiH žive tri konstitutivna naroda Hrvati, Bošnjaci i Srbi. Bošnjaci I Srbi Bosnu podijeliše, a zločinački bi Hrvati nekakav treći entitet tvrdeći da su i oni konstitutivni narod u BiH. Dobro konta Bakir da je samo spominjanje trećeg entiteta ratni zločin makar počinjen i u miru!

Već smo se složili da su Haški suci porotnici dobro odradili svoj zadatak. Međutim, moglo se odraditi I bolje. Recimo da su UN za suce ad litem izabrali naše ugledne profesore sa splitskog i riječkog Filozofskog fakulteta, Dragana Markovinu i Vjekoslava Pericu, a kao rezervu uzeli Ivana Boticu Škafu, predsjednika Foruma mladih SDP-a s Korčule. U tom bi slučaju svaki optuženi dobio bar dvije doživotne robije. Koji bi to karneval bio za sve one nevladine udruge koje silno brinu o ljudskim pravima svih osim Hrvata. Čak i za Građansku akciju koja ovih dana vodi rovovsku bitku za 'poštenje', a protiv Bandića jer se njima čini da je Bandić sklon korupciji. Oni su posebno kvalificirani da to detektiraju i da se protiv korupcije bore. Naime, jedan od čelnika te Građanske akcije već je pravomoćno osuđen za korupciju. On im može biti stručni savjetnik, ali za korupciju, ne borbu protiv nje!

Vratimo se mi ipak natrag presudi 2.629 stranica naučne fantastike nastale u laboratorijima stranih obavještajnih službi i kabinetima europskih političara. U toj 'ozbiljnoj' presudi smrtno ozbiljno se tvrdi da su bosanski Hrvati sudjelovali u progonu Hrvata iz srednje Bosne. Valjda da se dosele Srbi! Drugi je biser teza o rušenju starog mosta u Mostaru kojom se teretilo Slobodana Praljka. Kad je Praljak u postupku dokazao da je stari most srušen eksplozivom iz istočnog Mostara, pravnik iz Mađarske i profesor iz Švicarske lakonski su zaključili da je stari most ustvari bio legitimni vojni cilj. Da su uspjeli dokazati da ga je srušio Praljak, onda bi to bio strašan zločin ustaša nad Muslimanima i nezapamćeni kulturocid. Tako su suci porotnici Haškog suda preglasavanjem otpili predsjednika vijeća Jeana Claudea Antonettia, jedinog pravog suca te ušli u povijest humorističkog prava, ali sa nimalo šaljivim epilogom za optužene Hrvate. Ezop je napisao: "I najljepša stvar, učinjena u pogrešnom trenutku pobudit će osudu!" Da su tu misao bar znali Hrvati 1991. I 1995. godine!

Presudu od 111 godina bosanskim Hrvatima hrvatska politička elita komentirala je uplašeno i iskompleksirano, u stilu 'ne bi se šteli mešati"' U nihovoj kombinaciji poltronstva I straha nije ih uspio obratiti ni premijer Milanović koji je jedini iz kruga vladajućih jesno, glasno i rezolutno izrekao da je presuda groteskna! Ostali su ostali vjerni svom kmetsko-podaničkom mentalitetu cijedeći floskule 'zločina je bilo' "hrvatska politika prema BiH bila je ambivalentna", "ja sam uvijek upozoravao..." Jadno i tragikomično! Međutim, ne treba generalizirati! Ima i Hrvata koji će hrabro i iskreno reći popu pop, a bobu bob. Novi heroj hrvatske ljevice dolazi s otoka Korčule. Ivan Botica Škafo kaže jasno i glasno: "Konačno mogu otvoreno i sa ponosom reći da ja ovu državu ne volin i gotovo! Crkni fašistička, homofobna tvorevino, ako ne možeš bolje i drugačije...!" Koliko on već dugo mrzi Hrvatsku još se ne zna, ali da sada "konačno"može biti iskren i zaželjeti joj da "crkne" je evidentno! Time je kao predsjednik Foruma mladih SDP-a Korčula znatno pripomogao izbornim rezultatima svoje stranke pred drugi izborni krug lokalnih izbora. Škafo nije znao za aforizam Oscara Wildea koji je napisao da nije dobro biti iskren ako nisi glup. Uz našeg Škafu, istakao se i Mile Kekin, frontman Hladnog piva. Mile je uvjereni demokrat. Zato je protiv referenduma "U ime obitelji". Uspije li taj nedemokratski način izražavanja volje glasača, premudri Mile konta da će Hrvatska postati neko odvratno srednjevjekovno mjestance za zatucane.

Zna Mile da pravi i iskreni demokrati kao Tito, Staljin, Pol Pot, Castro i slični nikada nisu dopuštali referendume i ismijavanje naprednih dostignuća moderne demokracije. Mile je, kao i njegov zemljak Oliver Frljić, odmah skužio kamo sve to vodi. Popivši nešto toplog piva, razmili duboko te izusti "Vukovar bez ćirilice nema smisla". Šteta što Milu i Škafu nitko nije javno priupitao što njih dvojica misle o presudi šestorki bosanskih Hrvata! I bez toga oni znaju da je zatucana I homofobna ta fašistička tvorevina u kojoj su prisiljeni živjeti otplesala "the last waltz"! Škafo vjerojatno slavi na Korčuli i pije bevandu, a Mile...? On se napio piva, ne hladnog već mlakog, po okusu sličnog bozi!

Korčulanin Škafo je oduševio književnog Liliputanca Juricu Pavičića. U svojoj arogantnoj kolumni "Vijesti iz Liliputa" otkriva nam ono, što svi mi koji pratimo medije, znamo već odavno. On mrzi Hrvatsku! Više ili manje od M. Jergovića i B. Dežulovića? Nije ni važno! U subotnjem Jutarnjem Pavičić kaže: "Potpisujem Ivana Boticu od prve do posljednje rečenice. I ja ovu državu ne volim, ne volim njenu korupciju, ne volim njene klijentelizme, njene rupe u zakonima, njene lažne mitove I gramzljive žitelje." Svaka čast Jure! On je 1983.g., postao punoljetan. Znači još je 8 godina živio u samoupravnom socijalizmu. Ne sjećam se da sam u to vrijeme ikada pročitao bilo što od nekog Jurice da ne voli državu koja ima samo jednu partiju, nema demokracije, puni zatvore onima koji su se javno suprotstavili jednoumlju te gdje je partijski klijentelizam bio čvrsta baza te države. To što Jurica, Škofo, Kekin, Frljić i slični mrze ovu državu, najmanji je problem. Tko ih šljivi! Psi laju, a karavana prolazi! Previše je krvi proliveno, smrti i ljudskih tragedija proživljeno da bi ova država nastala i održala se, tako da bilo kakvi jadni, zatucani jugonostalgičari ne mogu ništa više promijeniti. Temelji ove zemlje su postavljeni u domoljublju stotina tisuća onih koji su Hrvatsku željeli, a zacementirani krvlju i životima onih koji su ju branili. Takvu državu nikakva lupetanja i mržnja izgubljenih jugonostalgičara ne može ugroziti, ali vrijeđa sve one koji ju vole! Iako se ne sjećam potpuno točno što je nedavno rekla Ruža Tomšić (mada se s njom u potpunosti slažem), znam što rade Izraelci. Okruženi sa 200 milijuna Arapa koji imaju zajednički cilj pobijediti Izraelce i pobacati ih u more, i Izraelci imaju svoje Jurice, Škafe, Kekine i slične likove koji su uvjereni da su njihovi sugrađani zločinci jer teroriziraju Arape. U Izraelu, baš kao i u Hrvatskoj, nitko ne mora bježati preko granice. Kad izraelski Kekini, Frljići, Škafe, Jurice, Pusići, Tomići, Jergovići, Pupovci i slični likovi odu u inozemstvo prodavati svoju mržnju protiv vlastite domovine I vrate se zadovoljni judinim škudama, na granici ih dočeka iznenađenje. Omržena domovina im na granici priopćava da su izgubili izraelsko državljanstvo i da više ne mogu ući u zemlju. Ovako nehuman postupak prema našima Juricama, Škafima itd., ja nikada ne bi odobrio. Ja im jedino ne bi dopustio da napuste Hrvatsku pa neka pate do kraja života živeći u homofobnoj, klijentelističkoj i fašističkoj državi.

Kad smo već kod klijentelizma, ovih sam dana čitao kritiku notorne Jagne Pogačnik o novoj knjizi našeg Liliputanca Jurice Pavičića. Jagna, kritičarka Jutarnjeg, i osobna kritičarka Jergovića, Ferića, Pavičića i ostalih lijevih, po njenom sudu, genijalnih književnika podastire nam samo pozitivne kritike svojih omiljenih lijevih pisaca. Nitko se ne sjeća ni jedne negativne njene kritike u odnosu na te lijeve književne genijalce. Sami superlativi. Književnost nam je loša, ali su nam pisci uglavnom genijalni, naravno samo ako su lijevo orijentirani! Jagna, pišući o Pavičićevoj knjizi "Brod u dvorištu", sirotog Juricu uspoređuje s velikom Alice Munro. "O, ne!" kaže Jagna "konotacije i veze sa sjajnom kanadskom književnicom su puno jače I dublje." A što smo ono rekli da Jurica mrzi? Klijentelizam! Pa neće valjda zamrziti Jagnu Pogačnik! Oscar Wilde je napisao: "I najniži I najviši oblik kritike neka vrsta je autobiografije.'