Katica Kiš: Baja u Australiji

. Po starom običaju sestre su svoju braću i bratiće „od milja" nazivale „bajom", što bi značilo „bratom". Pokojna baka Kata je proročki znala reći:
„Dico moja! Ima vas puno pa će vas biti na sve četiri strane svita".
Sin tete Franjke, baj-Matija, zaželio se vidjeti svoju rodbinu u Australiji: tetku Mariju koja je zajedno sa suprugom Graffom, (njemačkog porijekla) i kćeri Nedom (koju su od milja nazivali Cunkom) emigrirala u Australiju. Tetak Graff više nije mogao u komunistikoj Jugoslaviji obavljati svoj posao sudije, jer je bio porijeklom Nijemac.

Tako se baja Matija odlučio na daleki put u Australiju. Turistička viza u tadašnjoj Jugoslaviji bila je ograničena na tri mjeseca. Baju su lijepo dočekali u Australiji i on se nije mogao nadiviti prirodi, redu i standardu življenja svoje rodbine. Tri mjeseca su brzo prošla, a baja je htio ostati malo duže, jer je daleki put u domovinu i tko zna - da li će se još za života jednom susresti sa svojom rodbinom. Cunka je iz Cannbere morala stoga ići u Sidney, jer se tamo nalazio konzulat tadašnje Jugoslavije. Naravno da je konzul Jugoslavije i ovdje bio Srbin kao i po gotovo svim jugoslavenskim konzularnim predstavništvima u cijelom svijetu. Baja i Cunka su išli u Sidney kako bi se baji Matiji produžila turistička viza, jer je želio još malo ostati u Australiji. Konzul pak u Sidneyu, nije htio produžiti vizu. Cunka nije razumjela pravi razlog za odbijanje. Na povratku u Cannberu, baja se dosjetio kako će dobiti produženje vize:

„Pa mi njega moramo podmititi, potplatiti", pomislio je. Tadašnji administrativni vođe i vladari u Jugoslaviji su uvijek i svugdje tražili mito, pogotovo od Hrvata. Rekao je to Cunki i oni se vrate nazad u Sidney. Istom konzulu Srbinu, pružili su bez riječi kovertu s novcem i baja je odmah dobio vizu. Kad je baja dobio pečat u putovnici, ogorčen je rekao ovom konzulu:
„Ta, zar te nije stid i sram? Ja ovako star moram opet iz Cannbere dolaziti ovdje. Zapamti dobro što ću ti sada reći: ti nećeš još dugo sjediti na toj stolici!"
Nije potrajalo dugo i komunistička Jugoslavija se raspala, a Hrvatska postala nezavisna država. U konzularnim predstavništvima diljem svijeta, nalaze se sada naši školovani ljudi - Hrvati.
Sve što se ne temelji na pravdi i istini, jednoga dana propada i nestaje s lica zemlje.

Katica Kiš