Kako smo zajebali austrougarske konjušare

...ne plaćaju porez u ‘lijepoj našoj kifli' odlučili zajebati i izabrati im vlast!

Kako i dolikuje kmetovskom mentalitetu, među njima vlada jedinstvo i solidarnost u borbi za slobodu i jednakopravnost svakog čovjeka, stoga su podrazumijevano takvi ljudi pobornici socijaldemokracije i veliki su čovjekoljupci.

Dok se u čitavoj slobodarskoj Europi pripadnici ljevice bore za prava svakog čovjeka, pa i onog izvan domovine, u to vrijeme slijepi konjušari iz Agrama su dezorijentirani pa umjesto ljevicom nesvjesno masturbiraju desnicom, na što uspaljeni antifašisti svršavaju i veličaju zajedničku borbu protiv okupatora i narodnog neprijatelja.

Tako smo mogli pročitati i iščitati ksenofobične i fašističke komentare javnih i omiljenih medijskih likova koji se žale na glasovanje dijaspore i gubitak pozicije predsjednika Josipovića, inače prvog hrvatskog predsjednika koji prema Hrvatima u BIH nije imao nadmen stav i za kojeg mi je žao što u BIH nije dobio više glasova.

piše: Saša Nikolić l poskok.info

Za oko mi je zapela jedna ksenofobna izjava druga ljevičara Željka Stuića upućena drugarici Tatjani Jurić, a koja glasi:

„ Tatjana, sve potpisujem što si napisala. Ne znam da li znaš podatak da se od 1995. godine do danas u Hrvatsku doselilo preko 50% Hrvata iz BiH. Nije ni čudo da dobivaš ovakve komentare kad smo postali manjina. A zna se kako se na divljem zapadu rješava pitanje manjina..."

Odlučili smo provjeriti točnost ove tvrdnje i došli do zapanjujuće spoznaje kako smo mi iz bliske dijaspore zajebali slijepe i neuke austrougarske konjušare iz Agrama i Fiume .

Tamo negdje u 16 stoljeću, prvi put smo ih zajebali, morali smo pobjeći iz Bosne i Huma preko Save, Dinare i Biokova, jer su nam neki sa istoka sjekli glupe glave i nabijali na kolac lopovske guzice. Tada smo počeli otimati od Mađara i Nijemaca Slavoniju, Baranju, Bač, a od Venecije i Talijana Dalmaciju sa otocima

Nije prošlo ni dvisto godina, opet smo počeli zajebavati konjušare, tako što smo im se pridružili u bijegu iz Bosne, kamo su ih gospodari iz Beča poslali da kolju i pale Turke i Sarajevo . Tada smo ih zajebali jer smo prvi put u povijesti između Drave i Save postali brojniji od mađarske i njemačke gospode, koja te izbjeglice iz bliske dijaspore nazvaše Šokcima (Soljanima) po oblasti iz koje pobjegoše.

Tada smo iz kolijevke bosanskih franjevaca Srebrenice i cijele istočne Bosne trajno nestali, po nama se nazvaše sela i gradovi u Slavoniji i Branji (Soljani, Bošnjaci, Seona,..). U isto vrijeme smo zajebali konjušare tako što smo u izbjeglištvo donijeli dvije gospe , jednu poznatu onu Sinjsku donijeli smo iz Rame, to vam je ono ‘i' u BiH i drugu manje poznatu ali isto tako spektakularnu, gradovršku u Ilok i Bač iz Gradovra povrh Tuzle!

U to vrijeme smo također zajebali konjušare, jer smo pomogli da se od Turaka otme Dalmatinska zagora i pomogli izgradnji jadranskog bisera Dubrovnika, tako što smo trgovali sa njima!

Sve što smo oteli od Mađara, Nijemaca, Talijana i Turaka, danas je na teret Agramu i njihovim konjušarima koji moraju odvajati od usta za te krajeve.

Nije prošlo ni dvije stotine godina, počeli smo ponovno zajebavati austrougarske konjušare.

Opet su ti njemački poslušnici drznuli se i dirnuli u našu djedovinu u bliskoj dijaspori, počeli su je dijeliti, a da nas nisu pitali. Rezultat je bio klanje sa komšijama i stotine tisuće mrtvih glava. Austrijske gazde poslale su konjušare iz Agrama i okolice u Bosnu i Hercegovinu, da se među njima rodi jedan Ante koji će u prošlom stoljeću zapečatiti sudbinu stotine tisuća života i stvoriti rijeku dijasporaša trajno mijenjajući međuljudske odnose i demografsku sliku Hercegovine i Bosne, a sve radi opstanka konjušara u Agramu i njihovom nastojanju da postanu gospoda.

Poslije konjušara Antiše, nastupio je period u kojemu smo odlučili da okupiramo i Agram, pa su se tim velikim selom na obali Save sve češće počeli pojavljivati visoki i kršni Hercegovci i glavati Bosanci. Vremenom smo od njemačke gospode preuzeli školstvo, zdravstvo, kulturu, sport, medije, a od konjušara one njihove močvarne njive, gdje je niknuo današnji Zagreb.

Pošto smo mi iz bliske dijaspore za potrebe vica glupi i naivni, dopustili smo 90tih nekim konjušarima da nam otmu Agram, slijepo vjerujući u njihovu čestitost. I onda 1991. godine, kada je bilo izvjesno da će lijepa njihova kifla kapitulirati, konjušar naredi potpisivanje mirovnog sporazuma sa pobunjenim Srbima. Posljedica tog potpisivanja je bilo oslobađanje velikog broja do zuba naoružanih srpskih vojnika, koji su sada razdvojeni i štićeni snagama UN-a od pravih Hrvatina, dobili odriješene ruke da se obračunaju sa krivim Hrvatima, ili kako ih gore pomenuti konjušari nazvaše bliska dijaspora.

Rezultat tog obračuna svi znamo, preko 200 tisuća prognanih Hrvata sa područja današnje Republike Srpske. U samo par mjeseci 1992.godine 130.000 Hrvata iz bosanske Posavine je dalo više života i materijalne žrtve nego što je to dalo 700.000 pravih Hrvata iz zagrebačke županije tijekom cijelog rata! Ti ljudi su umrli i izgubili svoja sela i gradove u trgovini ‘Krajina za Bosnu' između pravih Hrvata i pravih Srba. Umrli su od onih koji su trebali i htjeli porobiti konjušare iz Agrama. Kako Posavljaci to ne bi na vrijeme shvatili puštena im je priča da su ih izdala braća iz Hercegovine kojima je u to vrijeme konjušarska gospoda namijenila sličan vojni scenarij. Pa ih je u FBIH protjerano gotovo 150.000 i pobijeno gotovo 6.000.

Pošto su konjušari iz Agrama srpska sela u Slavoniji odlučili naseliti krivim Hrvatima iz bliske posavske dijaspore, ostalo je otvoreno pitanje, a što sa Krajinom kada odu Srbi? Došli su na genijalnu ideju i u Bosnu propustili krvoločne Mudžahedine, koji su počeli sa brzom regrutacijom i islamizacijom naivnog bosanskog življa u svoje redove, što je rezultiralo sukobom sa svim nemuslimanima uključujući i krive Hrvate. Rezultat znamo, preko 200.000 prognanih, tisuće spaljenih domova, masovne grobnice, užasni ritualni masakri, od kojih je konjušar iz Agrama čuo samo za nesretne Ahmiće. Svi ti nesretni ljudi iz srednje Bosne i sjeverne Hercegovine, spas su pronašli prvo u Zapadnoj europi, a potom u etnički očišćenoj krajini i pustoj Dalmaciji. Ovaj put nisu donijeli Gospu nego na crno zarađene njemačke marke i poslije eure.

Još jedanput su ljudi iz dijaspore odlučili zajebati kočijaše iz Agruma, poslije rata aktivno su se uključili u politiku, gospodarstvo, znanost, obrazovanje. Odlučili su zajebati kočijaše tako što su u Dalmaciji, Istri i zagrebačkim predgrađima investirali stotine milijuna eura u nekretnine. Prije toga povlaštena djeca crvene buržoazije nisu morali davati stotine tisuća eura kao Dijasporci za kupovinu stanova nego im je diktator Franc omogućio da sa malo love otkupe stanove u društvenom vlasništvu. Što mu i danas ne mogu oprostiti.

Oni što su odlučili ostati još neko vrijeme u bliskoj dijaspori skužili su kako zajebati konjušare, pa su počeli masovno uvoziti hrvatske brandove donoseći hrvatskom gospodarstvu godišnju dobit vrijednu nekoliko milijardi kuna i jedinu pozitivnu trgovačku razmjenu sa inozemstvom. Također smo odlučili zajebati kočijaše, tako što nećemo tražiti naknadu za korištenje vode iz Buškog jezera koje se nalazi u bliskoj dijaspori, a koja se mjeri desetinama milijuna kuna godišnje. Zajebali smo ih jer se taj novac troši u Agramu!

Zajebali smo kočijaše iz Agrama, tako što smo im slijepo oko otvorili, a ono ispravno zatvorili. Posljedica te zajebancije je da vide par milijuna kuna koje Vlada RH daje kao ‘pomoć' krivim Hrvatima u bliskoj dijaspori, a ne vide milijarde kuna koje dolaze sa druge strane granice. Također vide par tisuća glasača u dijaspori, ali ne vide milijune eura koje ta ista dijaspora svake godine dostavi i ostavi na Jadranu ili u trgovinama po BiH i Hrvatskoj.

Zajebali smo ih tako da vide mrskog Hercegovca i glupog Bosanca koji potkradaju njihovu lijepu kiflu, ali ne vide jednog Andrića, Preloga, Čilića, Mandžukića, Ljubičića, Ruđera Boškovića, Davora Marijana, Zlatu Bartl , Ivana Đikića, Matu Rimca, Gabrijela Jurkića, Kristijana Krekovića, Blagu Zadru, Antuna Branka Šimića, Nikolu Šopa, Tomislava Ladana i stotine drugih hrvatskih velikana koji su ponikli u bliskoj dijaspori, bez kojih suvremena književnost, umjetnost, glazba, znanost, kultura, prosvjeta i sport ne bi bili ono što jesu!

Za kraj ostaje da objasnimo tko su bečki, austrijski ili mađarski kočijaši iz Agruma i Fiume. To su osobe koje svakodnevno srećemo, ovaj put u virtuali putem medija i društvenih mreža, koje iznose neutemeljene i ksenofobične stavove na račun svih onih koji nisu iz njihove lokalne zajednice i koji rade za tuđe interese.

Kočijaši su današnji hrvatski establišment koji zapravo 90-ih nije ni sišao s pozicije. Oni sjede u vladi, saboru, medijima, javne su osobe, imaju visoke sveučilišne diplome, ali i dalje tjeraju kočiju za moćnog gazdu! Taj kočijaš iz Agruma u lijepom odijelu i zaglađene kose, pred dtepencem iz bliske dijaspore glumi gospodu, ali džabe mu, odaje ga smrad snobovštine koja nije teret samo njemu, nego postaje preteška i hrvatskom društvu u globalu.

Lijep pozdrav svim čestitim državljanima Republike Hrvatske,
U potpisu, Glupi Bosanac i Lopov Hercegovac!