FOTO  In memoriam: Renato Šimunović 1971-2017

Što reći u ovome tužnome trenutku, a ostati smiren i sabran? Pokojni Renato je rođen u Slivanskom kršu na dičnom kamenu gdje uspjeva loza i grabovina. Osnovnu školu je završio u rodnome mjestu, a srednju u Imotskom.

Sve je bilo ljepo i bajno do 1991. godine kada JNA i četnici vrše agresiju na Lijepu našu i ponosnu Hrvatsku, Renato ne dvojeći nijednoga trenutka prikjučuje se ZNG i pristupa u 3. Imotsku bojnu, Imotske sokolove i hrabro brani svoj dom i domovinu od agresora.

Prolazi mnoga ratišta od Kruševa, Dubrovnika i zlogasnoga Golubova kamena koji je bio strateški položaj kojim se kontrolirao cestovni pravac na ulazu u grad Dubrovnik poviše naselja Mokošica.

Nakon teških i krvavih borbi JNA i četnici su odbačeni sve do Trebinja. Nakon toga Renato pristupa u satniju Vojne policije, te ponosno i savjesno obavlja zadane zadaće do umirovljenja.

Stjecajem nesretnih okolnosti doživjava prometnu nezgodu, ostaje prikovan za invalidska kolica i počinje borbu za vlastiti život koju na žalost nije dobio. Umro je ponosan na svoja dva sina Imotska sokola koji će nastaviti tamo gdje je on stao.

Slivansko grobje je juče bilo prepuno ljudi koji su došli da posljedni put kažu zbogom velikome čovjeku do susreta u vječnosti. Kako je u svojoj propovjedi istakao Slivanjski župnik fra Željko Tolić trebamo se svi pokloniti hrabrim Hrvatskim braniteljima jer da nije bilo njih ne bi bilo ni Hrvatske.

Na spomeniku koji je pokojnik napravio za svoga života stoji natpis:

Slomjeno je krilo al pamti se let, jedino Hrvatska naš je zavjet svet!.

Prijatelju ratniče počivaj u miru Božijemu.

Tekst i foto:Ivica Lozina