HUDA jama (Barbara rov) i hrvatski politički cinizam

Bleiburg je doista poljana koja nije najveće mjesto pokolja ali je bilo sabirno mjesto za likvidacije po okolnim šumama,rudnicima i jamama te vrhunac cinizma okorjelih komunista pretstavlja prešućivanje ove činjenice kao i opstrukcije o pokretanju inicijative za otkopavanja i podizanje monumentalnog spomenika u Europskoj nam deželi Sloveniji.

Danas kada Tadić izjavljuje da je Oluja temeljena na zločinu, kada se godinama napuhavaju i friziraju Jasenovačke žrtve,kada se veličaju komunistički krvnici skriveni iza pokreta antifašizma, kada se predlažu drakonske kazne za Gotovinu, Markača i Čermaka možemo samo zaključiti da će Hrvatska ponovno morati šutjeti i ponizno podvijati rep jer je po toj logici stvari i ona zločinačka tvorevina kada su njeni najbolji generali proglašeni zločincima.

Sprdačina iz Haaga temeljena na „prekomjernom“ granatiranju Knina i nekakvim topničkim dnevnicima zamućuje zdrav razum te se postavlja pitanje tko je još vodio takve dnevnike i dali je moćna Srpska JA puna takvih dnevnika sa područja Osijeka, Vinkovaca, Petrinje, Karlovca, Sl.Broda, Županje, Dubrovnika, Zadra itd. a da ne spominjemo topnike u BiH pri čemu bi mnoge brkate oficirčine Srpske JA po tome završile u Haagu-a znamo da nikada neće.

Hajka na Balkanskog kasapina i krvoloka Mladića uvijek je u drugom planu a čeka se po nekim najpovjerljivijim informacijama da Đekna-Mladić crkne ili da brzo danas-sutra prema dogovoru skonča u Haagu kao đeneral vožd Sloba.

Očit je sramotan odnos Hrvatske politike i sluganstva spram minoriziranja svojih žrtava koji se ogleda u neviđenom pokolju nakon 2.svjetskog rata počinjenom diljem Slovenije pri čemu se evo već godinama nitko nije sjetio niti da pokrene inicijativu za podizanje adekvatnog spomen obilježja a kamoli za eventualnu DNA analizu kako bi mnoge Hrvatske obitelji doznale ponešto o tajnovitom i monstruoznom nestanku svojih najbližih.

Žrtve u rudniku Hudoj jami-Barbara rov i Teznom nakon 2.svjetskog rata strašnije su i monstruoznije čak i od jedne Srebrenice.

Svjedoci koji su nakratko mogli 2009.god.da uđu u jamu svjedočili su o jezovitom prizoru koji dugo neće zaboraviti.Nakon uklanjanja betonskih,kamenih i zidova od cigli na samom ulazu je oko 400 mumificiranih leševa osoba koje su žive zatvorene i najbliže ulazu.Iza njih je procjenjuje se oko 4.000 skeleta tj.ljudi poredanih gotovo kao sardine koji su prethodno skinuti do gola i likvidirani hicem u potiljak i to samo u jednoj od dvije jame.

Smatra se da samo u te dvije jame-rudarska okna ima oko 10.000 žrtava partizanskog luđačkog krvavog pira.

Slovenski ljevičari su brže bolje nakon kratke medijske pompe zabranili bilo kakve posjete rudniku a istraga koja je navodno trebala dosezati i do Slovenskog parlamenta i Mitje Ribičića šljampavo je odrađena u Europskoj deželi te je ostalo neutvrđeno tko je sve štitio curenje informacija o ovom stratištu 65 godina i gdje su nestali dokumenti o tomu.

Hrvatski nazovi političari su posjetili prošle godine stratište i ostali zgroženi, odali skromnu počast i vratili se političkom plemenskom nadmudrivanju.

Valjda se nešto više od toga nikako neuklapa u Euroatlantske integracije i pristup Uniji.

„…Kada je prije dvije godine u Teznom, kraj Maribora, otkrivena do sada najveća grobnica hrvatskih vojnika, zguranih u kilometrima duge tenkovske rovove, na zagrebačkim je političkim brežuljcima uglavnom bio muk. Novinar Herald Tribunea bio je zgrožen stravičnim prizorom, kilometraskom grobnicom s možda 10.000 kostura. Pisao je da u Sloveniji ima 540 sličnih masovnih grobnica s 100.000 ubijenih te da se poratna ubijanja u Sloveniji „ne mogu usporediti ni s jednim u Europi“ s obzirom na to da je u samo dva mjeseca pobijeno više ljudi nego u četiri godine rata. Tekst Herald Tribunea u Hrvatskoj je prešućen i odšućen«, piše Milan Jajčinović u Obzoru (VL, 14. ožujka), pod naslovom „Zašto su političari šutjeli nakon otkrića najveće hrvatske grobnice“. »Svi znamo da se ovakvi jezivi zločini nisu mogli dogoditi bez zapovijedi i znanja maršala Tita, te da su u njemu sudjelovale stotine Brozovih krvnika, ali za to se ni nakon tako dugo vremena ne mogu ili ne žele naći krivci«, piše Mladen Pavković (Hrvatsko slovo, 20. ožujka).

U Hudoj Jami, u Barbarinom rovu, probijanjem 40 kubika betona, opeke, gline i željeza, u dužini od 5 metara tih prepreka, otvoren je tunel – pun mumificiranih žrtava. Zbog nedostatka zraka tijela nisu potpuno istrunula te se ukazao jeziv prizor. Ima izjava kako su neke žrtve i žive zazidane. Otkriće ovog stravičnog zločina ostaje bez kajanja onih koji inzistiraju samo na ustaškim zločinima.

Barbarin rov u Hudoj Jami 9. ožujka posjećuje potpredsjednica vlade Jadranka Kosor i ministar unutarnjih poslova Karamarko. Ta vijest samo potvrđuje već raniju spoznaju da je rudnik svete Barbare u Hudoj Jami pun Hrvata. Večernji list 21. ožujka objavljuje da su državni odvjetnici Hrvatske i Slovenije obišli stratište u rovu Barbara. Na početku su nađena i označena tijela 120 žrtava. Što dublje u rov sloj tijela sve je deblji, pa se predpostavlja da je u samo u hodniku 400-500 posmrtnih ostataka, izjavio je Jože Balažic s Instituta za sudsku medicinu iz Ljubljane. Balažic predpostavlja da je ulazni hodnik najvjerojatnije mjesto s najmanje tijela u rovu.

O kakvom sotonskom stratištu i zločinu je riječ govori izjava da su nakon horizontalnog rova još dvije vertikalne jame duboke 45 i široke 6 metara. Prema spoznajama koje postoje, te su dvije rupe pune tijela, izjavio je Balažic. Prema neslužbenim proračunima, u svakom oknu rudarskih dizala nalaze se posmrtni ostaci oko 3.500 ljudi. Dražavni odvjetnik Mladen Bajić poslije uviđaja je izjavio: »Ono što sam vidio užasno je. To je nemoguće opisati. Kad sam ulazio, nisam mogao misliti da je prizor baš takav. Moram priznati da sam potresen onime što sam vidio i što sam čuo od slovenskih kolega«. Bajić je napomenuo da je hrvatska strana ispitala nekoliko osoba u vezi s okolnostima u kojima su se dogodile masovne egzekucije u Hudoj Jami, no da nije riječ o očevicima nego o svjedocima koji tumače okolnosti iz tog vremena. Također je izjavio da se oslanja na slovenske, hrvatske i britanske arhive u kojima bi mogli biti spisi ključni za otkrivanje identiteta žrtava i egzekutora“.

(portal Hrvatskog kulturnog vijeća)

Huda jama očito je za politički vrh Slovenije bila prehuda pa se nakon lipnja 2009. iskapanja nisu pomakla ni milimetra – kaže član Komisije slovenske vlade za istraživanje masovnih grobišta Mitja Ferenc i tvrdi da se na tom mjestu, prema nekim podacima nalazi više od 5000 posmrtnih ostataka žrtava komunističkog režima ubijenih nakon II. svjetskog rata.

– Dosad je ekshumirano 727 tijela. U horizontalnom dijelu bili su samo Hrvati, dok u vertikalnom iskopu ima i Hrvata i Slovenaca, a zanimljivo je da je od 346 iskopanih tijela u vertikali 10 posto bilo žena i djevojaka – kaže.

Pretpostavlja da je u prvom rovu dubokom 48 metara oko 3000 tijela.

– Od ljudi koji su to radili doznali smo da je još jedna vertikala tridesetak metara dalje, duboka 48 metara puna tijela. To bi bilo još najmanje 2000 posmrtnih ostataka – komentira Ferenc.

Ipak, u dosadašnjim istraživanjima osobne stvari ubijenih nisu pronašli. Samo je u jednom lešu nađen prsten.

– Ali uzorci DNK se ne uzimaju. Ništa se ne radi. Za ovu godinu dobili smo nešto malo novca, a za iduću u proračunu nema ni eura. Ali, to ne bi trebao biti samo problem Slovenije. U rovu Barbara ima dosta Hrvata, a otkako su Jadranka Kosor i državni odvjetnik Mladen Bajić bili u Hudoj jami, nitko se nije javio – komentira Ferenc i napominje da se po obući i odjeći može sa sigurnošću reći da su dio žrtava hrvatski vojnici. Prema dosad objelodanjenim planovima slovenskih vlasti, tijela se više neće izvlačiti, već bi se i ona izvučena vratila u vertikalu i sve bi se zatvorilo.

– Ali, to nije humano! Osim toga, obilježja namjeravaju postaviti unutar rudnika tako da obitelji nestalih ne bi mogle niti zapaliti svijeću – zaključuje Ferenc.

Predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije, Janez Stanovnik, rekao je za 24ur da je Partizanska vojska bila raspuštena u ožujku 1945. godine, prije tragičnog pokolja u između svibnja i rujna 1945.god.

O tome svjedoči i dobro poznat slučaj neuspjeha u pokretanju optužnice protiv Mitje Ribičiča, kojega se sumnjičilo za "nestanak" nekoliko stotina zatvorenika iz ljubljanskih zatvora OZNA-e neposredno nakon završetka rata. Okružni tužitelj u Ljubljani nije kao relevantan dokaz za zapovjednu odgovornost uzeo zatvorsku dokumentaciju u kojoj se kao onaj, koji je dao usmeni nalog da se odvedu, navodi "major Mitja", a to je bio Ribičičev čin koji je u to vrijeme bio zamjenik zapovjednika slovenske OZNA-e i kasnijeg ministra unutarnjih poslova Ivana Mačka Matije.

Potpredsjednik NSi-a (Nova Slovenija), Anton Kokalj, smatra da su neki o zločinu u Barbarinom rovu 60 godina šutjeli jer su za to bili plaćeni.

- Tamo leže nedužni ljudi, koji su pobijeni na zvjerski način - kaže Kokalj za 24ur.

Dodaje kako parlament treba osuditi način na koji je preuzeta vlast narodne garde.

- U suprotnom bi se takav način preuzimanja vlasti mogao ponovno pojaviti, kad bi za to postojala mogućnost - upozorio je Kokalj.

Ubojstva su se događala pod vodstvom Josipa Broza Tita - rekao je Stanovnik za Delo.

- Partizanska vojska bila je raspuštena u ožujku 1945. godine i uključena u Jugoslavensku armiju. Djelovala je pod vodstvom Josipa Broza Tita, a ne slovenskog glavnog štaba - objašnjava Stanovnik.

Anton Drobnič, bivši državni tužitelj kaže kako iza svih zločina stoje slovenski partizani koje su vodili komunisti.

Tito je bio njegov zapovjednik, zapovjednik Janeza Stanovnika, partizana i komunista - kaže Drobnič za Delo.

Laži i podmetanja da je velika partizanska bagra, sve sami sinovi Sime Dubajića, raspuštena u ožujku 1945.g. 3 mjeseca prije ovih pokolja te da su samo slovenski partizani odgovorni za ovaj zločin novo je lice novopečenih Unijaša.

Za pokolje je najodgovorniji bio Josip Broz Tito i njegova bagra uz svesrdnu pomoć Velike Britanije, Velike kolonijalističke britanije koja je razoružala i predala najveći dio vojske sa ženama i djecom koja su nastojala zauvijek napustiti ove politički cinične prevrtljive prostore,koja tako nježno pazi na Škote, Irce i ostale kako bi im kraljevina vazda bila Velika.

Hrvatski političari sramite se, jer ne držite do svojih žrtava.

*(Članak posvećen dvadesetogodišnjacima braći Juri i Luki i svim ostalim Hrvatskim vitezovima za čiji se grob nezna.)

Darko Dominiković/posavski-obzor.info