Hrvoje Niče: Došlo je vrijeme da Hrvati iz BiH sami definiraju nacionalne ciljeve i krenu ih provoditi

HSP AS H, izborna konvencija , Hrvoje Niče , HSP AS H, hsp ante starčević, Hrvoje Niče , HSP AS H, Vinkovci

...katastrofalni rezultati koje je HSP AS osrvario na posljednjim izborima. Novi predsjednik ima nove ideje i ambicije, i evo što je rekao za naš portal HERCEGOVINA.info.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koji su razlozi zašto ste se kandidirali za predsjednika HSP AS?

Na parlamentarnim izborima doživjeli smo debakl koji je doveo do toga da prvi put od samostalnosti Hrvatske nemamo predstavnika pravaša u Hrvatskom saboru. Moj prethodnik je tu situaciju predstavio javnosti kao vrijeme kada treba dati ostavku što je i učinio, ali i ostavio stranku na milost i nemilost raznim karijeristima bez pravaškog pedigrea unutar stranke, ali i suparnicima iz drugih političkih stranaka koji su u ovoj kombinaciji vidjeli priliku da konačno zatuku pravašku ideju pod okriljem neke kvazi-moderne nedefinirane desnice 21. stoljeća. Pojedinci koji su vidjeli sebe na čelu stranke, pokušali su zamagliti oči članstvu tako da su javno zazivali mlade snage koje nisu potrošene izbornim procesima da preuzmu vodstvo stranke. Prihvatio sam tu priču kao osobni izazov s obzirom na vlastito iskustvo glasnogovornika i političkog tajnika HSP AS koje nije kompromitirano osobno, profesionalno niti politički. No, nakon toga pale su maske kod onih koji su se pozivali na nove mlade snage, ali su na svoju žalost upali u vlastitu zamku laži i ucjena. Vjerujem da imam snage i volje da s novoizabranim Predsjedništvom konsolidiramo stranku te započnemo istinski proces ujedinjenja pravaša.

Po rezultatima posljednjih izbora pravaštvo u Hrvatskoj je na niskim granama. Možete li prokomentirati slabe rezultate ipak razjedinjenih pravaša?

Istina je kako je institucionalno, dakle stranačko pravaštvo doživjelo neviđen potop na ovim izborima. Kako bi krenuli dalje nužno je jasno uočiti uzroke loših rezultata, suočiti se s istinom te vratiti se dosljednom radu na nacionalnoj i lokalnoj razini. Isto tako, činjenica je kako pravaši i dalje izlaze na izbore, samo što su svoje glasove usmjerili prema političkim opcijama koje prepoznaju kao one koje kvalitetnije zastupaju njihove interese. Dalmacija kao nekadašnja utvrda pravaštva okrenula se prema Mostu koji u svojim redovima ima niz istaknutih pojedinaca pravaškog svjetonazora i koji su nekada bili dio pravaške scene što je zasigurno dio naših birača usmjerilo prema njima. S druge strane, i neke stranke koje percipiramo kao lijeve poput Živog zida zasigurno su uzeli značajan broj naših glasova fokusirajući se na teme koje su od egzistencijalnog značaja za hrvatsku obitelj. HSP AS tako je prvi 2014. i 2015. putem svog saborskog zastupnika Ivana Šimunovića tražio opoziv guvernera Željka Rohatinskog i Borisa Vujčića zbog pokorne službe hrvatskim bankama koje su svojim nedjelovanjem uništili nacionalno gospodarstvo te svojim lihvarskih djelovanjem unakazili hrvatskog čovjeka. Međutim, kada smo preuzeli vlast početkom godine, mi smo prestali pričati o tim temama za razliku od Živog zida koji je nastavio gdje smo mi stali i u konačnici su osvojili 8 mandata.

Koji će biti vaši prvi veliki koraci na početku mandata?

Prvi i osnovni cilj je konsolidacija stranke na nacionalnoj razini. Smatram kako je izabrano sposobno, operativno i politički zrelo Predsjedništvo koje će znati odgovoriti na izazove koji nas čekaju. Prvi cilj je takav sustav preslikati na županijske, gradske i općinske razine kako bi spremni dočekali lokalne izbore u svibnju iduće godine. U protekle tri godine puno smo radili na lokalnoj razini, no taj rad bio je samozatajan, a rezultate je pobrao naš koalicijski partner. Moramo javnosti pokazati koja su naša rješenja za poboljšanje kvalitete života sugrađana u našim sredinama, a ona ćemo s lakoćom uvjeriti Hrvatice i Hrvate da imamo itekako dobra rješenja za hrvatske probleme koje 25 godina stvaraju HDZ i SDP. Okosnica rada mora biti funkcioniranje stranačkih odbora kao savjetodavnih tijela Predsjedništvu koji imaju zadatak na temelju pravaških načela iskoristiti svoja znanja i iskustva za izradu jasnih programa koje će usvojiti svi stranački dužnosnici i s razumijevanjem predstaviti hrvatskom narodu. HSP AS čini niz istaknutih pojedinaca kojima je pravaštvo stil života poput mog zamjenika Roberta Balića, dopredsjednice dr. sc. Vlatke Vukelić ili našeg međunarodnog tajnika iz Mostara dr. sc. Gordana Radića koji su dokazani u svom području rada. To su časni i mladi ljudi i kao takvi su prepoznati u svojim sredinama, poput desetaka drugih stranačkih dužnosnika koji, istine radi, imaju sa mnom veliku odgovornost povratka pravaštva na staze uspjeha, ali i hrabrost i odlučnost beskompromisnog sudjelovanja u tom procesu.

Da li je moguće okupiti sve pravaške stranke u jednu veliku političku opciju koja bi se suprostavila dosadašnjem dvovlašću u Hrvatskoj?

Živim taj san i dok sam na čelu HSP AS to će mi biti prioritet svih prioriteta jer jedino ujedinjena pravaška opcija ima snage razvijati Hrvatsku u smjeru o kojem su maštale tisuće hrvatskih branitelja kada su krenule stvarati hrvatsku državu. Uputio sam otvoren poziv svim čelnicima pravaških stranaka da napokon sjednemo za stol, no trenutni je problem što je većina njih nakon izbora dala ostavke. Kada to uspijemo već smo napravilo pola posla. Smatram kako je najveći problem upravo u činjenici što se svi pozivaju na ujedinjenje pravaša, ali istodobno ističu i isključivost prema pojedincima određenih pravaških stranaka. Svjestan sam kako je u proteklih dvadesetak godina puno ružnih riječi izrečeno između nekadašnjih bliskih suradnika koji su kasnije stvarali svoje pravaške stranke, no ja sa svoje nepune 34 godine života ničim nisam sudjelovao u tim procesima te neopterećeno ih sve pozivam da napokon sjednemo za stol. Zbog toga i ističem kako je jedini uvjet da nitko ne smije nikome uvjetovati tko će biti u pregovaračkim timovima drugih stranaka. Puno je stvari koje nas razdvajaju, no još više je stvari koje nas spajaju i vrijeme je da krenemo graditi priču oko tema kod kojih smo suglasni. Sramota je za sve pravaške stranke da na svojoj strani više nemaju nekadašnje bojovnike HOS-a, kao ni pripadnike HV-a i HVO-a. Tek kada vratimo njihova povjerenja, znat ćemo da smo se vratili na pravi put!

Koliko je realno da se u toj koaliciji nađu imena koja su danas u HDZ-u, ali su po uvjerenju puno bliži vašim idejama?

Naravno da su svi pojedinci koji žive pravaštvo dobrodošli u pravašku priču, no bojim se da to više žele obični pravaši neopterećeni sudjelovanjem u političkim utakmicama nego oni sami. Postoji nekoliko istaknutih pojedinaca na političkoj, ali i društvenoj sceni koji ne skrivaju svoje domoljublje i pravaštvo, no kada im se ukaže prilika za liderstvom oni na žalost odu korak unatrag. Često od pojedinaca sami pravimo ono što oni nisu. Kada je general Ante Gotovina došao iz zatvoreništva koje su mu smjestili Vladimir Šeks i Ivo Sanader, hrvatska desnica je očekivala kako je on taj koji će ju povesti. Nažalost, general se odlučio pasivizirati. Ista stvar godinama se događa s Markom Perkovićem Thompsonom koji kaže kako će podržati samo i jedino ujedinjenje pravaše, a s druge strane ne koristi svoj autoritet, koji zasigurno ima, pa da bude i sam kreator priče, a ne samo onaj koji podržava nešto što još ne postoji. I najnoviji primjer je bivši ministar Zlatko Hasanbegović koji se uklapa u ove prethodne priče te on je svakako dobrodošao i upućen mu je iskreni osobni poziv s moje strane u više navrata, ali čini mi se kako on svoju političku karijeru želi graditi kroz HDZ koji ga se sada otvoreno stidi, a na njegovim leđima je iznesena pobjeda kod desnog biračkog tijela. Hrvatska desnica i pravaši moraju biti otvoreni takvim pojedincima, no ti pojedinci isto tako moraju napokon preuzeti odgovornost da raskrste s HDZ-om s kojim svjetonazorski i programski nemaju ništa već im je jedina poveznica s tom strankom članska iskaznica i pozicije koje iz nje proizlaze.

Vaš prethodnik odustao je od mandata u Europskom parlamentu. Nazvali ste to političkom trgovinom?

Takav njegov nekorektan potez prema stranci koja ga je kandidirala prije dvije godine može biti rezultat samo političke trgovine ili ucjene, treću mogućnost ne vidim. Odreći se mandata zastupnika u Europskom parlamentu u situaciji kada je stranka izgubila parlamentarni status u Hrvatskom saboru predstavlja čin izdaje i osobnog kukavičluka. Žao mi je što to moram na takav način izreći prema svom prethodniku, pa čak i prijatelju, ali ovo je izdaja stranke i pravaške ideje isključivo zbog vlastitih interesa čiji su razlozi svima nama nepoznati, no tu priču ćemo istjerati na čistac. Zvalo me je na desetke dužnosnika iz drugih pravaških stranka koji su ostali razočarani tim njegovim potezom jer je time praktički utihnuo pravaški glas. Ono što svi moraju znati jest da HSP AS niti na koji način nije bio dio te njegove sramotne odluke, ali očito jest vrh HDZ-a s kojim je Ivan Tepeš bio u svakodnevnom kontaktu. Cijela ova priča neodoljivo me podsjeća na slučaj nekadašnjeg vukovarskog gradonačelnika iz redova SDP-a Željka Sabe koji je zbog političkih pritisaka završio u zatvoru. Na njegovu nesreću s druge strane je imao istinsku Hrvaticu Mariju Budimir koja je raskrinkala njegove namjere, dok je ekipa iz HDZ-a u ovom slučaju na suprotnoj strani stola imala samo Ivana Tepeša. Čudi me da čovjek koji se ponosio svojim mladenačkim jurišima s istočne maksimirske tribine kao pripadnik BBB-a na Zlatka Canjugu i tadašnji vrh HDZ-a, sada u najboljim godinama ustukne pred „umiljatim" dečkima koji su preuzeli HDZ. Svakako će biti zanimljivo pratiti daljnju političku i profesionalnu karijeru i imovinske kartice Ivana Tepeša i članova njegove obitelji.

Gdje vidite HSP AS na kraju Vašeg mandata kao predsjednika?

Uvjeren sam kako ćemo na lokalnim izborima potvrditi svoje parlamentarne statuse u sredinama gdje smo do sada politički djelovali, pa čak i napraviti dodatne iskorake te da na krilima tih rezultata polučimo uspjehe na izborima za Europski parlament i Hrvatski sabor. Jako puno pravaških glasova na parlamentarnim izborima otišlo je u smjeru HDZ-a zahvaljujući isticanju na liste nekoliko istaknutih i nekompromitiranih domoljuba. No ta stranka imat će itekakvih problema da iste takve pojedince pronađe u svim lokalnim sredinama, a HSP AS ne planira biti smokvin list bilo kojem korumpiranom pojedincu i anacionalnom Hrvatu kakvih je na stotine u redovima HDZ-a na lokalnim razinama što će birači itekako prepoznati. Mi moramo samo biti dosljedni i beskompromisni u provedbi svojih jasno definiranih ciljeva i ti uspjesi neće izostati. Vrlo brzo će se pokazati kako se Vlada koja u svom sastavu nema pravaške elemente niti po čemu ne razlikuje od Milanovićeve vlade!

Koji su stavovi HSP AS što s tiče Hrvata u BiH?

HSP AS je u svim svojim programskim i strateškim dokumentima, kao i Statutu uvijek isticao načelo neodjeljivosti hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Povijesne okolnosti na ovim prostorima dovele su do toga da živimo u različitim državama, ali činjenice o kojima je nepopularno pričati u današnje vrijeme su neosporne jer se uvijek pojavi neki zadrti fanatik koji u svemu vidi elemente dijeljenja te države. Npr. moj djed rodio se u Livnu 1940. koji je tada je to bila Banovina Hrvatska, a i niz je takvih primjera od Posavine, srednje Bosne pa sve do Hercegovine. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj su Hrvati starosjedioci te iako smo najmalobrojniji među konstitutivnim narodima, nitko nam ne može uzet pravo da svojata naša tisućljetna ognjišta kao svoja! Život hrvatskog naroda na ovim prostorima nikada nije bio lagan, ni kada smo bitke gubili, ali niti kada smo iz njih vojno izlazili kao pobjednici. Hrvatska se prema Hrvatima u BiH nosila maćehinski od svojih početaka, a i danas smo u Hrvatskoj svjedoci loše konotacije iz određenih neoliberalnih medijskih krugova prema Hrvatima iz BiH koji su doselili u RH. Ali svi zaboravljaju činjenicu kako više od 60% hrvatskog puka u Hrvatskoj do drugog koljena ima veze s BiH. Moja majka je iz Brčkog, otac iz Livna, supruga iz Novog Travnika tako da imam apsolutni senzibilitet prema svojim sunarodnjacima u susjednoj državi. Moji stričevi, rodbina, vjenčani kum, punac obišli su ratišta kao pripadnici HVO-a od Glamoča do Uskoplja i Novog Travnika, dok mi je supruga sa svojom obitelji kao trogodišnjakinja bila 105 dana u zarobljeništvu Armije BiH. Na osnovu svega, naravno da sam u potpunosti involviran u događanja u BiH koja nikako ne idu na ruku Hrvatima. Od već poznatih priča o trećem kanalu, nazivima županija gdje se negira ime Hercegbosanske županije, izbora u Mostaru, pa sve do stečenih prava hrvatskih branitelja i eksploatacije prirodnih bogatstava i ekonomske snage iz hrvatskih gradova i općina na korist Sarajeva. Ja točno znam koju bih politiku provodio da živim u BiH, no mislim da je napokon došlo vrijeme da Hrvati iz BiH sami definiraju nacionalne ciljeve i krenu ih provoditi te da ih službeni Zagreb u potpunosti podupire u tim nastojanjima, a ne da bude kao do sada, da službeni Zagreb sam postavlja ciljeve Hrvata u BiH.

Za kraj neka poruka našim čitateljima?

Demokratski sustav je tako ustrojen da obični čovjek svoje mišljenje može izraziti samo jednom u četiri godine stoga ne dopustite da mediji kreiraju vaše mišljenje i manipuliraju vašom voljom za ciljeve koji vam postanu tek naknadno jasni. Držati se onih načela kojih su nas učili naše bake, djedovi i Katolička crvka jedini je put koji stoljećima drži hrvatski narod na okupu, a sve ostalo stavlja vas u poziciju sredstva za osobno bogaćenje pojedinaca koji rade u interesu velikih igrača skrivenih iza velikih zavjesa.