Hrvatska zanemarila proces šestorki u Haagu, sada joj prijete golemi problemi
Hrvatska politika od početka je umjesto prioritetnog imala dvojben stav oko tog haškog predmeta osluškujući dio društva koji je stvarao klimu njihove i Tuđmanove krivnje. Od samog početka država nije izdvajala novac za njihove odvjetnike već ih plaća haški tribunal. Presuda je sve vratila u realnost. Bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić kaže,da je presudom iskrivljena povijest te da su se odmah uključili u osporavanje dijela o zločinačkom poduhvatu.
Miljenić naglašava i važnost diplomacije koja ruku na srce, u mandatu bivše ministrice, u tom smislu nije radila ništa. Nekadašnji HDZ-ov ministar tvrdi da su za Sanaderove i Kosoričine Vlade - iste kriterije primjenjivali za šestorku kao i za Gotovinu, Čermaka i Markača. Što također nije točno. Ali svi se slažu da treba uložiti sve napore da se zločinački poduhvat pravomoćno opovrgne.
Obrane čekaju termin žalbenog saslušanja. Dva su glavna uporišta obrane. Ono prvo je trasirao predsjedavajući Vijeća Jean-Claude Antonetti. Isti onaj sudac koji je oslobodio Šešelja, koji je imao suprotstavljeno mišljenje u odnosu na svoju dvojicu kolega i koji je kazao da hrvatski politički vrh nije bio do te mjere involviran u rat u BiH, da samim time Hrvatska nije bila sudionica međunarodnog sukoba. On je uvažio argumente tada obrane da je predsjednik Tuđman pozvao Hrvate u BiH da glasaju na referendumu za samostalnu BiH kao svoju državu.
Spominjao je također Herceg Bosnu koja je proklamacijom definirana kao hrvatska zajednica ali unutar BiH i da priznaje njezinu demokratski izabranu vlast uzeo je u obzir činjenice, da je Hrvatska naoružavala armiju BiH, da je zbrinjavala izbjeglice tijekom rata itd. Mnogo je činjenica tada uvažio. Drugi žalbeni osnov je pravomoćna presuda za Oluju i presuda srpskom generalu Momčilu Perišiću kojom je sudac Teodor Meron stvorio jedan vrlo visok i zahtjevan standard dokazivanja krivnje za zapovjednu odgovornost.
U slučaju da presuda bude pravomoćna, to bi imalo nesagledive posljedice za Hrvatsku. Osim što bi to za povijest stvorilo posve krivu sliku arhitekture rata u BiH, Hrvatska bi bila proglašena agresorom, dakle, bila bi potvrđena teza o agresiji na BiH. Ratnu odštetu bi plaćali mi svi, uključujući i one koji su tu tezu propagirali godinama. Plaćali bi je i neki danas veliki domoljubi koji su aktivno sudjelovali u podizanju te optužnice.
Što se tiče BiH tužilaštva, oni bi zacijelo slijedom toga nastavilo sa optuživanjem pripadnika HVO-a iz tog doba. Jer po neslužbenim informacijama optužnice protiv petorice zapovjednika HVO-a su već napisane.