Dražimir Jukić: Za mir i za današnju suverenu i samostalnu Hrvatsku najzaslužniji su hrvatski branitelji.

Govor možete pročitati u nastavku.

Dragi hrvatski narode,

tako vas je lijepo vidjeti danas ovdje! Veliko je uzbuđenje za mene ovdje pred vama držati govor i sjećati se kako smo oslobađali ovaj povijesni kraljevski grad Knin, sjećati se svih pripadnika Hrvatske vojske, policije i Hrvatskog vijeća obrane, svih onih koji su položili svoje živote za slobodu hrvatskog naroda.
U čast na njih prije svega pozdravljam članove obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, sve stradalnike Domovinskog rata, ratne zapovjednike, sve gardiste i specijalce, sve pripadnike MUP-a i pričuvnih postrojbi, pripadnike hrvatskog Vijeća obrane i sve one koji su na bilo koji način pridonijeli da danas imamo slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku.
S posebnom časti pozdravljam predsjednicu Republike Hrvatske, vrhovnu zapovjednicu oružanih snaga, gospođu Kolindu Grabar Kitarović, koja je od početka svoga mandata stala uz hrvatske branitelje i zaštitu Domovinskog rata.
Pozdravljam crkvene vjerodostojnike koji su kroz cijeli Domovinski rat i poslije njega uvijek bili uz hrvatske branitelje i hrvatski narod, a tako su i danas zajedno s nama u borbi za bolju Hrvatsku.

Pozdravljam obitelj prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Pozdravljam predstavnike veterana Slovenije, koji su došli zajedno s nama proslaviti pobjedu hrvatske vojske. Pozdravljam sve goste i uzvanike iz Hrvatske i iz iseljeništva. Na kraju pozdravljam gradonačelnicu Knina, gospođu Josipu Rimac i ostale domaćine koji su uložili ogroman trud da bi svi mi danas dostojanstveno proslavili dvadesetu obljetnice oslobodilačke operacije Oluja.
Čast mi je danas govoriti s ovog posebnog mjesta, iz kraljevskog grada Knina na čijoj je tvrđavi prije dvadeset godina naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman poljubio i pustio hrvatsku zastavu.

Puno je simbolike bilo u tom činu, ali je i puno muke i teških trenutaka prošlo do te veličanstvene pobjede. Preko 15 tisuća ubijenih Hrvata i ljudi drugih nacionalnosti koji su Hrvatsku osjećali kao svoju domovinu, 180 tisuća razorenih domova, stotine tisuća protjeranih. Za mnoge obitelji, a njih je preko tisuću, rat još nije gotov jer i dan danas traže stratišta svojih najmilijih.

Dragi prijatelji, dvadeset godina nakon Oluje, koja je označila slobodu ali i slom fašističkog plana tzv. velike Srbije, možemo biti ponosni. Ponosni što smo od prvog dana sudjelovali u oslobađanju naše domovine, što smo branili naše ljude, naše crkve, kulturu, tradiciju, povijest i u konačnici istinu i pravdu.
Bili smo na pravoj strani, na strani svjetla i borili smo se za istinu i to nam nitko ne može oduzeti. Čitamo i slušamo ovih dana u medijima kako se zbog činjenice da Hrvatska slavi svoju najveću pobjedu bune i ljute oni koji su nas napadali i koji su po Hrvatskoj ostavili svoj krvavi trag. Najednom im smetaju hrvatske institucije, hrvatski sveci, hrvatski domoljubi, smeta im to što je Hrvatska samostalna, suverena i priznata članica najvažnijih međunarodnih asocijacija.
A mi im s ovog mjesta poručujemo: Gospodo, branili smo svoje!

Hrvatski branitelji i heroji oslobađali su svoju zemlju. Nisu, za razliku od vas, posezali za tuđom! I zapamtite, opet bi učinili isto! I pobijedili!
Hrvatska predvođena prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i ratnim ministrom Gojkom Šuškom povela je pravedan oslobodilački rat, koji je kulminirao vojno - redarstvenom operacijom Oluja. Hrvatska vojska ratovala je sukladno svim međunarodnim konvencijama, Hrvatska nikog nije protjerala - što je u konačnici potvrđeno i presudom Haaškog suda. Tadašnja srpska politika kriva je za odlazak Srba s ovih područja. Srpska politika je ta koja je ljude pozivala na odlazak iz Hrvatske, a današnje, njihovo, takozvano žaljenje za žrtvama koje su sami posijali, tek je žaljenje za neuspjehom, njihovog paklenog plana velike Srbije.
Oluja je jedna od najvećih vrijednosti naše domovine jer je označila konačnu slobodu i mir u Hrvatskoj. Za taj mir i za današnju suverenu i samostalnu Hrvatsku najzaslužniji su hrvatski branitelji. A ovo je naš dan. Zato me kao hrvatskog branitelja istinski žalosti što u ovom trenutku nisu s nama predsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Vlade RH. Obilježavanje Oluje trenutak je koji nas treba ujedinjavati. To je dan kada ne bi smjele biti prisutne političke ili bilo kakve druge podjele. Jer dostojno obilježavanje Oluje i svega onoga što ona predstavlja naša je nacionalna i državna obveza, ali i minimum pijeteta prema poginulim braniteljima, njihovim obiteljima, koje ih i dan danas oplakuju, prema invalidima i svim žrtvama velikosrpske agresije na Hrvatsku.

U tom kontekstu, moram se osvrnuti na najteže invalide Domovinskog rata i hrvatske branitelje, koji već mjesecima u Savskoj 66 prosvjeduju, za svoje i naše dostojanstvo. Pozivam ministra branitelja i predsjednika Vlade da zatome taštinu i da postupe časno, prema onima koji su im omogućili da danas budu tamo gdje jesu. Hrvatski branitelji ne traže ništa, a spremni su opet podnijeti žrtvu i teret teške gospodarske krize, kao i svaki čovjek u našoj Hrvatskoj. Ali gospodo, nećemo dozvoliti da se prema onima, koji su nesebično dali sebe, onda kada je najviše trebalo, danas ponašate kao da su teret - jer oni to nisu. Ti časni ljudi, ako zatreba, spremni su Hrvatsku dovesti do novih pobjeda. I nikada to nemojte zaboraviti.

Dragi hrvatski narode, dragi hrvatski branitelji, drage obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, poštovani predstavnici državnih i lokalnih vlasti, poštovani crkveni vjerodostojnici i svi prisutni, od srca vam čestitam Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja te dvadesetu godišnjicu veličanstvene operacije Oluja.

Na kraju, dopustite mi da govor završim riječima, našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana: „Sve za Hrvatsku. Hrvatsku ni za što!"