Codex moralis croaticum - pred promociju

Mile Prpa, knjiga, Mostar, Rudi Tomić, Codex moralis croaticum

..., dajem svoj kratki osvrt na to kapitalno djelo hrvatske književnosti i političke misli.

Netom sam dobio knjigu Codex moralis croaticum od gospodina Mile Prpe, autora teksta i voditelja proekta, napisao sam kratki osvrt, u kojem sam iznio prve dojmove, a ne kritički osvrt, gdje sam među ostalim napisao: Imamo što svijet nema - Hrvatsku nacionalnu i duhovnu bibliju. Osvrt je bio objavljen u brojnim hrvatskim medijima u prvom tjednu lipnja 2015.
Čitajući knjigu Codex moralis croaticum zamijetio sam kako je svaka stranica precizno uravnotežena s činjenicama povijesne istine i s duhovnim osmišljenjima. Misli su protkane žarkom ljubavlju za domovinom, za hrvatskim narodom i ljudskom dobrotom općenito. Što nam svjedoči da je nadahnuće Svetog Duha pomoglo autoru usredotočeno razmišljati, analizirati i sintetizirati povijesne istine s kojim ukazuje hrvatskom narodu na očite zablude jer su: ''Dugih 888 godina neslobode i vlasti tuđina nad Hrvatima (od Pacta convente 1102. do 1990.) stvorilo, osim velikog teritorijalnog oskrnuća, jednu duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama, što je rezultiralo našom nezrelošću za uspješno vođenje hrvatske države u njenu prosperietnu budućnost...'', riječi su u Proslovu.
Sadržaj knjige (na 259 stranica) uokviren je u 190 poglavalja i svako je poglavlje utkano u cijelovititost studija, a može se također kao kanon održati samo za sebe. S isto takvom lakoćom u knjizi je oblikovana duhovnost u zbir s 189 gnoma (kako ih autor naziva - misaonih krijesnica) s čim je autor još znatnije obogatio sadržaj, kao što su apostoli osnažili Bibliju sa svojim poslanicama.

Učimo svoju djecu domoljublju

Narodna izreka glasi - da se nitko nije sa znanjem rodio. ''Uči se igra, uče se slova, uči se čitati i pisati, uči se profesija, uči se vjera, uči se sve na svakom mogućem planu, pa je potrebno našu djecu učiti i domoljublju, onom zdravom domoljublju koje nije ni šovizam, ni ekstremni nacionalizam, već samo želja za stvaranje dobrobiti svom vlastitom narodu. '' Autor u istom dahu nastavlja dalje:
''U svakom odgoju , preduvjet njegova uspjeha je i učenje kako nije dobro mrziti. Što znači da ljubav prema svome narodu i državi nije istovremeno i mržnja naspram drugih naroda ili njihovih nacionalnih manjina u svojoj domovini. Postoje narodi koji ne mrze svoje susjedne narode ali ipak kad im se pruži prilika pokušavaju se domaći njihove imovine ili teritorija. Ali postoje i narodi koji druge narode mentalno mrze, takvi će i svako domoljublje u drugim narodima proglašavati za fašizam i sl. Hrvatska se suočava i s takvim stanjem.'' (str. 120)
Na najjednostavniji način autor je podsjetio na posljedice kojih se ni danas ne možemo osloboditi, jer našu se djecu ne uči u školama o onom zdravom domoljublju nego ih se hrane (anti)fašizmom i mržnjom nacionalne samobitnosti, a posljedično tome mržnja se izražava i na susjede i njihove nacinalne manjine u Hrvatskoj, posebice na Istočne susjede.

''Narod koji ne proučava svoju povijest ne zna ni upravljati svojom budućnosti. Narod koji lažira ili prešućuje svoju povijest nije dostojan imati ni budućnost'' (str.121.)

Hrvatska i njena nezavisnost

Autor je unio novu pojavnost u povijesnom pristupu pojašnjavanja činjnica. Naime, rasčlamba pojedinih poglavlja (tema) su sveobuhvaten u ono što je najbitnije, ili što je bitno za sveukupnost bibliofilskog izdanja.
U knjizi ''Blaženi Alozije Stepinac i Hrvatska država'' šitajući tu knjigu autor Condexa se ne može oteti dojmu - u kolikoj je mjeri bio surav napad na svaku ideju hrvatske državotvornosti tijekom dvadesetog stoljeća. ''Taj napad je bio i izvana i iznutra, s boka - sdesna i slijeva, od Banovine Hrvatske pa sve do današnje Republike Hrvatske. Ne mogu se oteti dojmu u kojoj mjeri je bilo nejedinstvo unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, pa ne samo nejedinstvo već i pravo međusobno neprijteljstvo, sve usmjereno u pravcu da se onemogući bilo kakav oblik nezavisnosti, pa i one najmanje nekakve autonomije Hrvatske unutar Jugoslavije... Bitka za nezavisnost nije završena, ona će trajati dovijeka, jer će se pretvoriti u bitku za obranu hrvatske slobode. Nikad neće biti vrijeme da nemamo na svojim granicama ili u blizini Hrvatske one koji stalno razmišljaju i čekaju da ugrabe naš teritorij ili da cijeli hrvatski narod pokore.'' (str. 182.)
Ima li išta u gore navedenom da nije prava istina? Naši susjed nedaju ni da Sveti otac proglasi braženog Alojzije Stepinca svetim, jer je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''osjetio bilo svog naroda'', zbog čega je bio progonjen i suđen. Klasne neprijatelje, progonitelje mučenika vjere Isusa Krista nikad se u povijesti Katoličke crkve nije pitalo za suglasje zlostavljača o proglašenju žrtve (mučenika) - svecem. No, u slučaju blaženog Stepinca, Vatikan je pozvao Srpsku pravoslavnu crkvu i državne vlasti u Srbiji da iznesu svoj sud, odnosno - izreknu još jednu presudu o Stepincu!
Codex moralis croatium je svojevrsna i jedina knjiga uz bibliju, koju bi trebali pročitat vjernici i nevjernici, domoljubi i (ant)fašisti, srpska (č)etnička manjina u RH, vlastodršci u Srbiji, te da konačno shvate da nema slobode dok svi ljudi nisu slobodni.

''Sloboda ljudi je i glas Božje mudrosti, ona je povjetarac koji dobrotom miluje lice sužnja, ona je zlatna zora, miraj duše i jutro nade.'' (str. 183) Ovo su mudre riječi u ovoj zlatnoj hrvatskoj nacionalnoj i duhovnoj - ''bibliji''!
Na kraju što reći o stvaralaštvu akademika, umjetnika, pravnika, pjesnika, slikara, filkozofa i autora Codex moralis croatium da već nije rečeno? Upravo zbog bogatog reportuara viševrsnog stvaralaštva, Mile Prpa je nominiran i za Nobelovu nagradu. Čestitamo!

PS: Prije nekoliko dana, putem E-maila pošte, dobio sam od budućeg Nobelovca sva njegova sabrana djela pripremljena za tisak - Abroretum Poeticum - enciklopedinsko izdanje: (sva njegova sabrana djela osim Cidexa) 30 naslova složeno na 874 stranice. Knjiga se u tehničkom smislu dojimlje kao prava biblija, sve je nabijeno tekstovima, stihovima, misaonim krijesnicama, psalmama i sl.
U zaključku, ne mogu ništa svrshodnije sročiti o hrvatskom umnom genijalcu od ovog - kako se je on zahvalio Tvorcu:

''Bivamo poslani u našem poslanju,
U tvar dati, u ozračje tvorbe, potom
da i mi budemo tkalci u tom tkanju,
da tvorimo - Tvorac nas gostio životom!''
(M. Prpa - POČELO POČETKA)

Rudi Tomić, Toronto