Bivši udbaš: Evo kako smo 1990. birali predsjednike općina...; Na zatiljku sam osjetio pritisak hladnog metalnog predmeta

... prijelomnim vremenima promijenili stranu i stavili se u službu novoizabrane vladajuće nomenklature, spriječili su da se na dužnost predsjednika općine Sinj izabere Joško Bošnjak iz Hrvaca iako ga je HDZ nominirao za tu dužnost tijekom izborne kampanje te nakon samih izbora na kojima je ta stranka osvojila 58 posto glasova.

Na zatvorenoj sjednici tadašnjeg OO HDZ-a (za područje bivše općine Sinj - op.a.) i formalno je pokrenuta procedura Bošnjakova izbora za predsjednika općine. O tome je dan poslije izvijestila "Slobodna" pošto su potpisniku ovih redaka nakon završetka zasjedanja Općinskog odbora informaciju o službenoj Bošnjakovoj kandidaturi dali osobno Joško Bošnjak i Dušan Viro, predsjednik stranačkog Općinskog odbora.

Tri dana prije održavanja konstituirajuće sjednice, na kojoj je trebao biti izabran, Bošnjak je došao u Općinski odbor stranke i predsjedniku Viri kazao da nađu drugog kandidata jer on bezuvjetno odustaje.

Pritom Bošnjak o promjeni svoje odluke ništa nije govorio, ni tada ni godinama poslije. Godinama se nije znalo zašto je Bošnjak odstupio. Kako je vrijeme prolazilo, slagali su se kamenčići u mozaiku te priče. Na kraju se otkrilo što se dogodilo, zašto je Bošnjak bio prisiljen odbiti kandidaturu da u proljeće 1990. godine preuzme vođenje općine Sinj.

A ocrtao se i mogući motiv onih koji su utjecali na Bošnjakovo odustajanje. Bošnjak je odstupio jer mu je bilo zaprijećeno smrću, njemu i članovima njegove obitelji. To nam je, prije više godina, potvrdio osobno i Bošnjak, raspitujući se otkuda nam ta informacija, kako smo doznali, jer on o tome nikada nikomu nije govorio.

Neznanac iz golfa

Četiri dana prije sazvane konstituirajuće sjednice Skupštine općine na kojoj je trebao biti izabran za predsjednika Bošnjak se u kasnim večernjim satima svojim osobnim automobilom "zastavom 101" zaputio iz Sinja kući u Hrvace, kako je to činio gotovo svih predhodnih večeri. Dok se vozio kroz Karakašicu nedaleko od crkve, uz cestu je uočio osobni automobil marke golf s upaljena sva četiri žmigavca i kod njega čovjeka s podignutom rukom. - Vidio sam čovjeka i pomislio da mu treba pomoć.

Usporio sam i zaustavio se ispred golfa. Kad sam otvorio svoja vozačka vrata i stao lijevom nogom na zemlju, u namjeri da iziđem iz vozila, na zatiljku sam osjetio pritisak hladnim metalnim predmetom, a neznanac kojemu nisam vidio lice kazao je: "Moraš odustati od kandidature za predsjednika općine. Ako ne odustaneš, ubit ćemo tebe i članove tvoje obitelji!" - potvrdio nam je Joško Bošnjak otkriće do kojega smo, slažući mozaik, došli godinama poslije samog događaja.

Na naše pitanje o kakvom se hladnom metalnom predmetu radilo, je li mu na zatiljak bio prislonjen pištolj, Bošnjak je kazao da ne može reći jer ništa nije vidio već je samo osjetio. Potvrdu smo dobili i od Dušana Vire koji nam je ispričao nevjerojatnu priču kako je on, nakon više od devet godina, doznao zašto je Bošnjak odustao od kandidature.

- Nakon Bošnjakova bezuvjetnog odustajanja, u više sam ga navrata, idućih godina, znao upitati zašto je to učinio, ali odgovora nikada nisam dobio. Čak ni kada ga je naša većina nešto više od godinu dana poslije izabrala za predsjednika Skupštine općine Sinj, nakon što je njegov prethodnik Jerko Vukas otišao na dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova, odnosno na čelo Službe za zaštitu ustavnog poretka.

Jednom prigodom 1999. godine ministar obrane Pavao Miljavac mi je, kao svom pomoćniku, naložio da uzmem neke dokumente i odem u naznačeni restoran predati ih ministrovu znancu, a meni do tada nepoznatom čovjeku. Ministar mi je još rekao da gospodina ponudim ručkom, što sam i učinio, a ovaj je prihvatio.

Počeli smo neformalni razgovor. Moj sugovornik, kazao mi je, bio je iz Hrvatskog zagorja, visoko rangiran u Službi državne sigurnosti i pomoćnik nekadašnjeg republičkog sekretara unutarnjih poslova Vilima Mulca, dodajući da sve zna o meni. To me zaintrigiralo, pa sam ga upitao što to i kako on o meni zna - veli Viro i nastavlja:

- On me tada upitao tko je 1990. godine vodio HDZ u Sinju. Odgovorio sam mu da sam ga vodio ja, da sam ja bio predsjednik. Na to mi je uzvratio: "Ma, dajte, molim vas. Ako ste vi vodili HDZ, zašto Joško Bošnjak nije izabran za predsjednika općine?" Na te njegove riječi ostao sam zatečen.

U sebi sam pomislio otkuda ovaj meni nepoznati čovjek znade za Bošnjaka i njegovo odustajanje. Moj sugovornik je nastavio i ispričao mi priču o Bošnjakovu zaustavljanju u Karakašici i razlogu njegova odustajanja od kandidature. Ni tu nije bio kraj mojim neočekivanim spoznajama iz priče sugovornika. Doslovno mi je kazao:

- Služba državne sigurnosti još 1988. došla je do zaključka da se raspada Jugoslavija. Služba je imala profesionalne djelatnike i terenske suradnike iz pričuve.

Više od 70 posto

Odlučeno je da se regrutira i treći ešalon, i to od ljudi neupitne hrvatske opredijeljenosti kako bi ih infiltrirali u stranke čije se osnivanje iščekivalo. Ti ljudi su birani po strogim kriterijima, a regrutirani ucjenama ili obećanjima karijera. Mi smo 1990. godine izabrali više od 70 posto predsjednika općina - ispričao nam je Dušan Viro.

Bivši predsjednik sinjskog HDZ-a i tadašnji pomoćnik ministra obrane odmah nakon što se razišao od svog neočekivanog sugovornika nazvao je telefonom Joška Bošnjaka i zakazao mu iste večeri sastanak u Hrvacama.

- Kad sam mu ispričao što sam toga dana doznao od meni nepoznatog čovjeka, Bošnjak se počeo preznojavati. U razgovoru mi je sve potvrdio, a njegova i priča čovjeka s kojim sam taj dan ručao poklapala se do u najsitnije detalje - kaže Viro. Naknadnom istragom s velikom vjerojatnošću točnosti saznali smo tko bi mogla biti osoba koja je Bošnjaka zaustavila u Karakašici i smrtno mu zaprijetila. Vrlo je izvjesno da se radi o jednom od nekadašnjih službenika u općini Sinj sa šireg triljskog područja koji se godinama prije demokratskih promjena otisnuo u privatni biznis.

Mana - bio je čist

Bio je, kažu naši izvori, vanjski suradnik SDS-a, ali vrlo moćan, nadređen čak i profesionalcima. Poslije smjene Josipa Boljkovca s ministarske dužnosti umalo je zasjeo na čelo MUP-a. Danas, navodno, živi i radi u Zagrebu i Istri s vrlo čestim izletima po Europi i preko Atlantika.

Ostaje na kraju pitanje zašto Joško Bošnjak nije odgovarao kao kandidat za općinskog čelnika. Taj mladi nastavnik bio je među školovanijim izabranim općinski odbornicima, dolazio je iz višečlane neupitno hrvatski opredijeljene obitelji i bio je praktični vjernik. Njegova najvjerojatnija ‘mana' jest što je bio potpuno čist. Nije ga se imalo čime ucjenjivati.

slobodnadalmacija.hr