Ante Tomić napada profesora Raspudića prizivajući dvojno državljanstvo – Apača i Jugoslavena

... po Tomiću, desno mislećeg profesora sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. I propeo se naš Antiša ko žirafa iz Imotskog do Međugorja, čuvši da Raspudić tamo na lokalnom radiju kudi njegovoga prijatelja i ispovjednika fra Ivu Markovića.

Kontemplativac Tomić ne ulazi u detalje i razloge Raspudićeve radio tirade, već poskočkim jezikom slini i grize, uspoređujući uglednog profesora sa Ljubom Ćesićem Rojsom. Nino Raspudić i nije neki ognjištarski mislilac da je desnica zbog njega u transu, ali nije baš ni Tomić bez brkova kad olakim ugrizima sebe svrstava u Apače ostavljajući Raspudića da sam pred popisivačima stanovništva hrvatuje na sudnji dan.

Poskok Tomić se raspalio na mladog profesora gledajući ga ljubomorno na dalekovidnici i k tome još u desničarskom urbanom kaputu što po našem Antiši spada u političku herezu. Kako se samo doktor Nino usuđuje ognjištariti i bosanske fratre kuditi pripisujući im Stockholmski sindrom u kojem upravo Tomić živi i djeluje furajući Soroševsku doktrinu rastakanja naciona putem medija u svojim brojnim napisima. Nitko ne smije napadati bosanske franjevce a da se bez rizika ne suoči sa Tomićevim EPH-a kršćanstvom svjetovnog karaktera u kojem se prošla osmanlijska osvajanja prihvaćaju zdravo za gotovo a Mostar ne bi trebao biti paradigma ponašanja Hrvatima u Bosni pritrujenoj. Tamo je po Tomićevom „štićeniku" fra Ivu Markoviću neprimjereno i nepotrebno postavljen križ na brdu Hum iznad Mostara i njega to jako žalosti i naprosto ga je stid kao kršćanina.

Raspudić, naime, u svom govoru na radiju navodi samo nekolicinu bosanskih franjevaca koji podupiru Lagumđijinu politiku negiranja nacionalnih prava bosansko hercegovačkih Hrvata i taj govor svatko može na internetu poslušati. Suština je da se u BiH uz pomoć međunarodne zajednice nadalje provodi brisanje hrvatskog nacionalnog identiteta na uštrb federalnih iluzija. Zapravo ne uvažavajući trud bosanskih franjevaca Hrvati u BiH su malo zastranili i ne vide kao Tomić što je dobro za njih. Naš Antiša ih naprosto moli da ne uživaju previše u mirisima vlastitih tijela na pretrpanim jednonacinalnim ulicama Međugorja, Livna i Posušja, već otvore zabravljena vrata multi-kulti jahačima obližnje „Nigdjeslavije." Ante Tomić je do multi-kulti Nirvane došao teškom mukom bauljajući i znojeći se tijesim hodnicima Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije ispunjenim brojnim Srbima Talijanima Rusinima i Židovima. Tomić svim jednonacionalnim obiteljima, selima, gradovima i državama želi poručiti; mirišeš li u kafićima i na ulicama svoj kao i znoj drugih narodnosti, znaj zemlja blaženstva bit će tvoja.

U Ante Apača je kršćanstvo bosanskih franjevaca ogoljeno i potjerano pored tabernakula u sakristiju, i svedeno na pripomoć prostom puku hrvatskom liječeći ga i školujući, pomažući mu opstati u „Bosansko hercegovačkom loncu." Tomić dalje vapi o potrebi učenja u školama o fratrima provincije Bosne Srebrene, ali ne govori o potrebi učenja Hrvatskog jezika i osnivanja Hrvatskog televizijskog kanala za jedan legitimni konstitutivni narod u BiH. Drskost i neistine kojima obmanjuje hrvatsku javnost i priliče jednom Apaču iz Poskokove drage koji prešučuje da u Europi čak i manjine imaju pravo na televiziju na nacionalnom jeziku, dok je to hrvatskom narodu u BiH doslovno zabranjeno. Tomićevi franjevci tome ne teže, već uživaju posredničku poziciji između vlasti i naroda, a kako je narodu, baš ih briga, naveo je zaključno Raspudić.

Zarobljen u Soroševom neoliberalnom rezervatu, Apač Tomić ne razumje da ga brojni fanovi čitaju da ih nasmije i ništa drugo, dok ovo u što se upušta nije smiješno, a on to ne razumije, još manje zna. Stoga se ne može našemu Antiši umanjiti smisao za protuhrvatski humor, ali za sada na tome i ostaje. Inače kad bi se ja pred popisivačima stanovništva našao na svijetu kao posljednji Hrvat uz Antu Tomića, rekao bi popisivaču da je on svom Ninu Paviću batler, a naspram Nina Raspudića redikul.

dnevno.hr