Katarina Zovko Ištuk: Tvoje slike

TVOJE SLIKE

Ne idi onim stazama što su trebale biti naše,
nađi novi put, al ostavi trag, možda se nekada vratiš,
možda kad shvatiš da je netko ostao tko mnogo voli,
netko tko zaslužuje ljubav, koja se skriva duboko i boli.

U svemu onomu što je trebalo da nam se desi,
ostala je samo jedna nedovršena priča, ostala su maštanja,
al zbog svega toga ne mogu kriviti ni tebe ni sebe,
krive su samo naše slabosti, bez otvorenosti, bez praštanja.

Izgleda da nam nije bila suđena ljubav, onu što smo željeli,
poklekli smo na samom kraju, iako to nismo tako htjeli,
da tuga pobjedi snagu naše moći, to dozvoliti nikad nismo smjeli,
zato ostavi svoj trag, jer možda se jednom ipak vratiš.

Svakoga dana gledam tvoje slike, jer one su lijek naše prošlosti,
one su pečat nečega što trebalo se desiti, al desilo se nije,
one mi daju snagu, njima se svakoga dana divim
i tako dok gledam tvoje slika, ja s tobom u ljubavi živim.

Možda će doći neko bolje vrijeme, možda će svanuti neko bolje sutra,
možda ću ipak u zagrljaju tvome, čekati rađanje nekog novog jutra,
ostaju mi sada samo slike tvoje, od tvoga srca u njima je trag,
u njima su riječi zaljubljene žene, koja mnogo voli i kojoj si joj drag.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
02. 04. 2018.