Što su data centri i zašto ih svi žele graditi?

Data centri, odnosno podatkovni centri, posljednjih su godina postali jedna od najtraženijih vrsta infrastrukture na svijetu. Nekada su bili skrivena tehnička pozadina interneta, a danas su u središtu globalne utrke za umjetnu inteligenciju, digitalne usluge, cloud tehnologiju i obradu golemih količina podataka.

Tema je posebno zanimljiva za našu regiju nakon najava da bi se u hrvatskom Topuskom trebao graditi veliki AI podatkovni centar pod nazivom Pantheon. Prema dostupnim najavama, riječ je o projektu koji bi u konačnici mogao dosegnuti vrijednost do 50 milijardi eura, dok se sama izgradnja kampusa procjenjuje na oko 12 milijardi eura. Projekt je predstavljen kao jedan od najvećih u hrvatskoj povijesti i jedan od najambicioznijih podatkovnih projekata u ovom dijelu Europe.

Planirani centar u Topuskom opisuje se kao hiperskalni AI podatkovni kampus. Prema specijaliziranom portalu Data Center Dynamics, američka investicijska grupa Pantheon Atlas najavila je projekt kapaciteta do 1 GW, što bi ga svrstalo među najveće takve projekte u Europi.

Ali što to zapravo znači?

Data centar je velika, visoko osigurana zgrada ili kompleks u kojem se nalaze tisuće servera, mrežna oprema, sustavi za pohranu podataka, sigurnosni sustavi, klimatizacija, rezervno napajanje i infrastruktura koja omogućuje da digitalne usluge rade bez prekida. Kad korisnik pošalje poruku preko aplikacije, pogleda video, spremi fotografiju u cloud, koristi internetsko bankarstvo, otvori portal ili postavi pitanje umjetnoj inteligenciji, podaci se negdje moraju obraditi i pohraniti. To “negdje” najčešće je upravo data centar.

Drugim riječima, podatkovni centri su fizička infrastruktura digitalnog svijeta. Internet nije samo “oblak”. Taj oblak stoji u stvarnim zgradama, troši stvarnu struju, treba stvarnu vodu za hlađenje, stvarne priključke na elektroenergetsku mrežu i stvarne ljude koji ga održavaju.

Njihova popularnost eksplodirala je zbog umjetne inteligencije. AI modeli, osobito veliki jezični modeli, sustavi za generiranje slika, videa, prijevoda, pretrage i automatizacije, zahtijevaju ogromnu računalnu snagu. Za treniranje i korištenje takvih sustava potrebni su specijalizirani čipovi, najčešće grafički procesori, a oni rade u velikim serverskim pogonima. Zato se danas data centri više ne grade samo za obične internetske usluge, nego i kao ključna infrastruktura za AI ekonomiju.

Veliki potrošači energije

Europska komisija navodi da su data centri odgovorni za oko 1,5 posto globalne godišnje potrošnje električne energije, odnosno oko 415 TWh. Procjene govore da bi se njihova potrošnja do 2030. mogla više nego udvostručiti, na oko 945 TWh, ponajprije zbog rasta računalno zahtjevnih AI sustava.

U Europi se također očekuje snažan rast. Reuters je, pozivajući se na McKinsey, ranije objavio da bi potražnja za energijom podatkovnih centara u Europi do 2030. mogla gotovo utrostručiti. Prema tim procjenama, europski podatkovni centri mogli bi do kraja desetljeća trošiti više od 150 TWh električne energije, u odnosu na oko 62 TWh, te činiti oko pet posto ukupne europske potrošnje struje.

Zbog toga se oko podatkovnih centara danas ne vode samo tehnološke, nego i energetske i političke rasprave. Zemlje koje imaju stabilnu elektroenergetsku mrežu, dostupnu energiju, optičku povezanost, sigurnu lokaciju i povoljan regulatorni okvir postaju privlačne za investitore. S druge strane, veliki data centri mogu opteretiti mrežu, povećati potrošnju električne energije i otvoriti pitanje tko će platiti dodatna ulaganja u elektroenergetsku infrastrukturu.

Zanimanje veliko, ali postoji skepsa

Takve dileme već postoje u Europi. Danska je, primjerice, privremeno zaustavila nove velike priključke na elektroenergetsku mrežu nakon što su zahtjevi za priključenje, među njima i oni za data centre, višestruko premašili realne kapacitete sustava.

Upravo zato projekt u Topuskom izaziva i veliko zanimanje i određenu skepsu. Forbes Hrvatska objavio je da pojedini stručnjaci postavljaju pitanje rokova, razine pouzdanosti i isplativosti tako ambicioznog projekta, osobito ako se govori o vrlo visokim tehničkim standardima i velikim potrebama za energijom.

Za Bosnu i Hercegovinu ova tema može biti posebno važna. Ako se u susjednoj Hrvatskoj doista realizira jedan od najvećih AI data centara u Europi, pitanje je može li se sličan val investicija otvoriti i prema BiH. Na prvi pogled, BiH ima određene prednosti: geografski položaj, relativnu blizinu tržištima Europske unije, potencijal obnovljivih izvora energije i prostor za razvoj digitalne infrastrukture.

No ima i ozbiljne prepreke. Veliki data centri traže stabilnu i predvidljivu elektroenergetsku mrežu, pouzdanu administraciju, sigurnu imovinsko-pravnu situaciju, jasne dozvole, dobru telekomunikacijsku povezanost, političku stabilnost i brze procedure. Bez toga, investitori će radije birati države u kojima mogu brzo i sigurno priključiti megavate računalne infrastrukture.

Data centri nisu samo “još jedna zgrada”. Oni mogu donijeti investicije, nova radna mjesta, razvoj telekomunikacijske i energetske infrastrukture, ali i nove izazove za lokalne zajednice. U praksi, najveći broj zaposlenih ne dolazi iz samog rada servera, jer su centri visoko automatizirani, nego iz faze izgradnje, održavanja, energetike, sigurnosti, mrežnih usluga, inženjeringa i pratećih tehnoloških poslova.

Hoće li se graditi u BiH?

Zbog toga pitanje za BiH nije samo hoće li se graditi data centri, nego pod kojim uvjetima. Hoće li se energija prodavati samo velikim digitalnim pogonima ili će lokalne zajednice od toga imati konkretnu korist? Hoće li se uz centre razvijati domaća IT industrija, sveučilišta i stručni kadar ili će BiH ostati samo prostor za jeftinu energiju i zemljište? Hoće li se ulaganja planirati transparentno ili će, kao u mnogim drugim sektorima, ostati zatvorena u krugu politike, dozvola i povlaštenih investitora?

Popularnost data centara zato nije prolazni trend. Oni su postali nova industrijska infrastruktura 21. stoljeća. Nekada su države gradile tvornice, luke, željeznice i elektrane kako bi bile konkurentne. Danas se sve više natječu za servere, čipove, podatke, energiju i umjetnu inteligenciju.

Ako je prošlo stoljeće bilo stoljeće čelika, nafte i autocesta, ovo bi moglo biti stoljeće podataka. A data centri su mjesta na kojima se ta nova ekonomija doslovno gradi.