Raskrinkavanje pozadine najava Elektroprivrede HZ HB spram Aluminija

Raskrinkavanje pozadine najava Elektroprivrede HZ HB spram Aluminija
Poštovani,

s obzirom na frapantan dopis kojega smo zaprimili iz JP Elektroprivrede HZ Herceg-Bosne, s najavom o jednostranomu kršenju našega međusobnog ugovora o isporuci električne energije u 2011. godini, s naznakom kako će nam od ponoći 11. studenog pa nadalje isporučivati samo 50% od ugovorene količine, s čim sam odmah upoznao sve mjerodavne federalne strukture vlasti, imajući u vidu kako je riječ i o svojevrsnomu političkom pritisku i dobro znajući na što je sve spreman politički plašt Elektroprivrede HZ HB, ovim putom upozoravam svekoliku javnost, sve naše poslovne partnere, predstavnike međunarodne zajednice u BiH i, iznova, sve nositelje entitetske razine vlasti, na ozbiljnost stanja i na katastrofalne posljedice koje bismo, premda smo najvećim izvoznikom u BiH, pretrpjeli u slučaju da Elektroprivreda HZ HB postupi sukladno najavljenom odnosno protivno potpisanomu ugovoru, koji je obvezujući za obje strane.

>>NV Aluminija odlučilo ne sazivati Skupštinu do sudske odluke o tužbi protivu RVP-a

Naime, bez obzira na to što je poteškoće u svezi s njihovom opskrbom električnom energijom u ovoj godini bilo moguće predvidjeti, čak i bez posebne ekonomske izobrazbe ili iskustva, na što smo mi već i ranije upozoravali, a što i članovi Uprave Elektroprivrede HZ HB priznaju u dopisu kojega su nam poslali 8. ovoga mjeseca, i bez obzira na činjenicu kako je te poteškoće još uvijek moguće otkloniti, ako se ima u vidu da Elektroprivreda BiH izvozi struju dok ju Elektroprivreda HZ HB uvozi, kako bi namirila potrebe svojih potrošača, svejedno se na udaru mostarske Elektroprivrede ponovno našao Aluminij koji je godinama jedinim jamstvom sigurnoga i neprekidnog rada njihovih centrala, svakoga sata, tijekom cijele godine i u točnomu kapacitetu od 125 MWh na godinu.

Dakle, premda bi, da se samo ispoštuje postojeći (i, što je najapsurdnije, zanemareni premda je obvezujući) Zaključak Skupštine FBiH iz 2009. godine o tomu kako je zabranjeno izvoziti struju iz BiH sve dok ne budu, u cijelosti, podmirene sve potrebe domaćih potrošača, ovo neželjeno stanje praktično nestalo, očito je najlakše udariti na Aluminij i, kristalno nam je jasno, o čemu se tu zapravo radi i kako u tim odlukama upravnih tijela mostarske Elektroprivrede, koje nas zgražavaju čak i u ovoj naviknutosti na sveopće ponašanje spram prava i Zakona u ovoj državi, ima jako malo gospodarskoga, a puno više političkoga poriva.

No, ove najave treba shvatiti itekako ozbiljno i vlast mora jasno i neodgodivo reagirati, napose jer je Vlada FBiH većinskim vlasnikom JP Elektroprivrede HZ HB i treba konačno jasno kazati tko što i na koji način smije i može raditi. To poglavito jer Aluminij uvijek, u cijelosti i na vrijeme, izmiruje sve svoje ugovorne obveze, premda sada plaća najskuplju struju u Europi, a najvećim je izvoznikom i u ovoj krizi jedini može, svojim razvojnim planovima, povući naprijed cjelokupnu Federaciju BiH čija Vlada, uostalom, ima značajan udio u strukturi kapitala naše tvornice.

K tomu, ne treba valjda više posebno naglašavati kako Aluminij ne može tek tako isključiti ili uključiti pogone, nego su za to potrebni mjeseci osjetljivoga procesa. U protivnomu, nastaje havarija s nesagledivim posljedicama, među kojima je čak i trajni prestanak rada!

Također držimo i kako bi predstavnici međunarodne zajednice morali biti posebno zainteresirani da svaki poslovni subjekt ispunjava ne samo ono što je ugovoreno, nego i da poštuje međunarodne poslovne standarde, poglavito u slučaju Aluminija koji je već godinama dijelom svjetskoga gospodarstva, brend s nepovrjedivim ugledom među svjetskim poslovnim divovima, s kojima je vezan višemilijunskim ugovorima.

Zato očekujem i tražim, prije svega od entitetskih vlasti, a onda i od međunarodne zajednice, jasno očitovanje i određenje jer je rok za najavljeni potez Elektroprivrede HZ HB precizan i kratak. Očekujem odlučne, žurne, jasne i javne mjere, u cijelosti u skladu s ustavnim i sa zakonskim rješenjima, kako ne bi već sutra bilo dovedeno u pitanje i ono malo dobroga i svijetlog za gospodarstvo, život, rad i, najizravnije, za proračunsko punjenje ove nam FBiH.