Dvojica prijatelja novac stečen u Africi ulažu u BiH: Grade farmu koza

Miloša Boškovića iz Ilijaša i Vasu Vasića iz majevičkog sela Tobut sudbina je, kao mlade ljude, odvela u daleki svijet, a sada u loparskom selu Lipovice grade suvremenu farmu.

Također, planiraju i tvornicu za proizvodnju kozijeg sira.

Njih dvojica su se upoznala u Johanesburgu u Južnoj Africi, a prijateljstvo nastavili u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje su godinama gradili naftovode. Obojica, iako inženjeri po struci, opredijelili su se za stočarstvo. U farmu, a i u budućnosti planiranu tvornicu uložiti će više od 500.000 maraka.

Na pašnjacima površine 25 hektara Boškovići uzgajaju stado od 50-ak alpskih koza.

Opredijelili su se za ovu rasu zbog mliječnosti, produktivnosti i sposobnosti da se prilagodi domaćim uvjetima.

“Namjeravamo povećati broj muznih grla na 250. Imati ćemo i određen broj mladih koza za zamjenu, jer one imaju radni, životni vijek i jarčeva za rasplod. Nabavili smo matično stado na planini Čauš, sa farme koja je direktni uvoznik ove rase. Važno nam je da sačuvamo genetiku, pa smo uspostavili kontakt sa znanstvenicima koji će nam pomoći u tome."

Započeli su izgradnju štale, na oko 630 kvadratnih metara, u okviru koje će biti i suvremeno muzilište.

Budući planovi

U neposrednoj blizini ovog objekta graditi će i tvornicu za proizvodnju sira.

“U svoje planove uključiti ćemo i domaće farmere. Analize i studije izvodljivosti koju smo uradili potvrdili su da kozji sir možemo plasirati, i to 30 posto na domaćem i 70 posto na inozemnom tržištu. Planiramo da naša proizvodnja bude oko 20 tona sira, a isto toliko da otkupljujemo od naših kooperanata. Proizvoditi ćemo više vrsta sira i prilagođavati se tržištu, a osnova je kozije mlijeko.

Desetljećima sam bio u kemijskoj industriji hrane. Radio sam na farmama nojeva, u proizvodnji nojevog mesa i kože, koje smo plasirali u Europu, Ameriku i Aziju. Mnogo sam naučio od Južnoafrikanaca. Buri su izuzetni farmeri, koji na malim prostorima i u teškim uvjetima proizvode veliko bogatstvo. A mi ovdje imamo upravo to bogatstvo i to nas motivira da radimo više i bolje."

Milošu je dragocjena i podrška najbližih, posebno supruge Tatjane. Profesorici klavira, rođenoj Ruskinji, ovi prostori se mnogo više sviđaju od Južne Afrike, u kojoj su se upoznali i zavoljeli.

Majevica mi zamjenjuje zavičaj. Sviđa mi se, prelijepa priroda, hrana, ljudi. Sve je tako dobro. Volim sve, okrug i “naši kozički’’, kaže Tatjana.

Podršku stranim ulagačima pružaju i u lokalnoj upravi.

Načelnik općine Lopare Rado Savić ističe da je poljoprivreda, a prije svega voćarstvo i stočarstvo, jedan od starteških pravaca razvoja ovog kraja.

“Imamo desetak ozbiljnih investitora sa ovih prostora koji su stekli kapital u inozemstvu. Ponosni smo na ovaj projekt, na voćnjak “Jelena” i namjeru njegovog vlasnika da gradi hladnjaču za voće.”

U općini smatraju da bi prelijepi predjeli, klimatski i prirodni resursi i potencijali mogli privući domaće, ali i ulagače iz dijaspore što bi doprinijelo poboljšanju ukupnog privrednog ambijenta, otvaranju novih radnih mjesta i sprječavanju migracija mladih ljudi sa ovih prostora.

Izvor- agroportal.ba