Dr. Šimić: Nisam pobjegao, osjetio sam nostalgiju za Sarajevom

Ali, nakon utvrđivanja dijabetesa, propisana mi je dijabetična prehrana s čajem bez šećera. Znali su koje ću obroke uzeti”, citat je iz knjige “Osuđenik sa srcem u rukama” osuđenog kardiokirurga Ognjena Šimića koja je u ponedjeljak stigla na adresu Jutarnjeg lista.

Šimić je zbog primanja mita i nesavjesnog liječenja osuđen na 9,5 godina zatvora, a prije izricanja presude pobjegao je u BiH. Budući da je rođen u Sarajevu, ima državljanstvo BiH pa do danas nije izručen Hrvatskoj.

Sporazum o izručenju

Knjiga je dovršena prije mjesec dana. Na 274 stranice Šimić u detalje, s mnoštvom imena, datumima, dokumentima i ukazivanjem na kršenja Kaznenog zakona RH nastoji dokazati da je slučaj montiran te da mu se “smjestilo” samo zato da se pred Europskom Unijom dokaže kako je Hvatska pravna država.

Riječ je, ustvari, o Šimićevoj obrani pred zakonom i možda o utiranju puta za ponovno suđenje u Hrvatskoj, ako ipak bude izručen. Naime, u političkim se krugovima sve više razmišlja o potpisivanju bilateralnog sporazuma o međusobnom izručenju zločinaca.

Operiran preko reda

Kao glavu korupcijske hobotnice koja je uzela njega kao žrtvu, Šimić je imenovao bivšeg premijera Ivu Sanadera. No, direktno za svoj slučaj optužuje šefa USKOK-a Dinka Cvitana, kolegu doktora Željka Fučkara, sutkinju Iku Šarić i glavnu svjedokinju Ljerku Krajinović koja je Šimiću dostavila mito od 5000 označenih eura jer nije htio odmah operirati njezina teško bolesnog oca.

Nju naziva agentom-provokatorom, koja se “ušuljala kao miš u službene prostorije KBC-a te umornom liječniku podmetnula kuvertu s obilježenim novčanicama”. Zauzvrat je, tvrdi odbjegli kirurg, njezin otac preko reda operiran na Rebru.

Navodi i motive ostalih “urotnika”, pa tako za Fučkara kaže da se lažnim svjedočenjem morao pred USKOK-om iskupiti u zamjenu za nepodizanje optužnice zbog uzimanja 1000 eura mita, ali i zbog napretka u karijeri.

“Protiv Fuje (dr. Ž. Fučkar op.a.) nije čak podignuta niti optužnica. Bio je zahvalan. USKOK i takve ‘firme’ traže protuusluge. To su stare oprobane udbaške metode”, piše Šimić.

Detaljno opisuje pretres i pronalazak kuverte s novcem, ali ističe da se iz vrlo nekvalitetne snimke, koja je bila jedan od glavnih dokaza na sudu, vidi da ga ništa ne povezuje s kuvertom. Tvrdi da su mu prvo pretresli kuću, a kada nisu ništa našli, krenuli su u pretres prostorija KBC-a.

“U cijelom tom kaosu počeli su pretres i za čudo, za nekih petnaestak minuta, na vanjskoj strani stola, iz medicinskih časopisa izvadili neku kuvertu i uskliknuli: ‘Evo je!’ Odmah sam rekao da to nije moje i da ne znam o čemu se radi.

Napomenuo sam da sam službene prostorije KBC-a, u koje su svi imali pristup, napustio prije gotovo 7 sati”, piše.

Kao indirektni učesnici urote i osobe koje su bile povezane sa slučajem, u knjizi se spominju i bivši ministar zdravstva Neven Ljubičić, zatim Andrija Hebrang te mnogi drugi istaknuti liječnici i političari. Oštro napada sve medije.

Povratak iz Njemačke

Ne demantira da je dobivao darove od zahvalnih pacijenata ili njihove rodbine, no nakon povratka iz Njemačke, gdje je godinama radio, na primanje poklona ga je navodno nagovorio Žarko Tomljanović, ravnatelj KBC-a Rijeka.

“Jedna od rijetkih pojava s kojom se nisam znao nositi bili su razni darovi pacijenata i rodbine. U Njemačkoj, a i Švedskoj to postoji, ali u puno manjoj mjeri. Žarko mi je objasnio da je to običaj ovog pučanstva od pamtivijeka i moli me da ne odbijam jer bi se ljudi mogli uvrijediti. Koje li greške!”, piše Šimić.

jutarnji list