FOTO  ŽIVOT PIŠE PRIČE Mijo je po životnu suputnicu potegnuo u Albaniju i nije se pokajao

ŽIVOT PIŠE PRIČE Mijo je po životnu suputnicu potegnuo u Albaniju i nije se pokajao

Želja za obitelji i djecom pomjera granice. Ne postoji nijedna barijera koja može prepriječiti put kada je želja velika, a ljubav iskrena. Luka, Lana, Đorđe i Pavle su dokaz da nije pogriješio i da je sreća dostižna.

Mijo Perendija iz sela Kamen kod Čajniča, svoju ljepšu polovinu i životnog partnera je pronašao u Draču, u Albaniji. Dok je momkovao, nije našao djevojku za sebe, pa je zamalo i odustao. Ali želja za potomcima i dječijim smijehom ga je uvjerila da se zaputi na dalek put i pokuša pronaći svoju sreću.

"Prije 13 godina, kada sam htio da se oženim, bio sam svjestan da sam izgubio svoju generaciju. Kolegice se poudale, a ja, jednostavno, nisam mogao da riješim taj status. Tada sam odlučio krenuti za Albaniju. Čuo sam da tamo ima djevojaka koje se žele udati", počinje Mijo svoju priču za Hercegovina.info.

Taj, kao i svaki početak je bio težak. Par prvih pokušaja je propao zbog više razloga. Drugačije kulture, jezika, načina života. Zato i nikome nije ni govorio da ide. Plašeći se neuspjeha, nisu mu još trebali sažaljivi pogledi društva, pa je riješio da šuti. Dok nije upoznao Violicu.

"Niko nije znao da sam četiri puta išao u Albaniju. Ni prijatelji, ni majka ni sestra. Tek peti put, u povratku, kada sam stigao do Foče, nazvao sam stariju sestru i rekao joj da sam se oženio i da mlada ide sa mnom kući", sjeća se Mijo.

Za svoju suprugu kaže da je postojala određena doza straha, a ona na to da je sudbina u pitanju.

Prvi dani joj jesu bili naporni i teški. Drugačiji ljudi, okolina, jezik. Ali uz Mijinu pomoć, sve su se prepreke preskočile, pa zahvaljujući tome, danas kao nagradu imaju četiri anđela.

Koliko god se Mijo bojao reakcija ljudi, kada ih je doveo pred svršen čin, reakcije su bile raznolike. Od odobravanja, do čuđenja, svi su bili zbunjeni, ne očekujući takav potez svog sugrađanina.

"Najviše me je bilo strah da ne ostanem sam. Sve što sam imao, dijelio sam tuđoj djeci, misleći da svoje neću imati. Kada mi se rodio prvi sin, imao sam već 52 godine, ali bio sam najsretniji na svijetu."

Sloga koja vlada među Mijinom djecom je melem za oči, a ljubav unutar ove obitelji melem za dušu. Oba supružnika kažu da bi ovakav izbor svima preporučili. Pa i kada ženidba ne ide sama, da malo uzmu stvar u svoje ruke i potpomognu sudbinu, jer kada vide svoje potomke, znaju da su učinili pravu stvar.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.