FOTO  ŽIVOT PIŠE PRIČE Čokoladna bajka hrabre majke i još hrabrijeg dječaka

prnjavor, Uroš Živković, De Grouchy sindrom

Ne mora svaka bajka biti u izmišljenoj zemlji, iza sedam mora i sedam gora. Mi u susjedstvu, tako blizu, imamo najljepšu, onu čokoladnu. Glavni likovi su hrabra mama, čarobnjak Uki i čokolada.

Uroš Živković je jedanaestogodišnjak iz Prnjavora, koji ima De Grouchy sindrom, jedini u Europi. Ima stopostotno oštećenje sluha, ali to nije prepreka i Uroš se trudi imati normalno djetinjstvo. I ima ga, zato što neke barijere nisu nepremostive. Uki i njegova mama Tanja, grade svoju čokoladnu bajku, već sedam godina, kockicu po kockicu. Počelo je kao radna terapija, što je na neki način i danas.

"Ovo je jedinstvena priča o jednom dječaku i njegovoj obitelji, koji su, pored niza prepreka uspjeli pokazati svijetu da je najveća hrabrost biti ono što jesi. Ne savršen, ne idealan, nego jednostavan i svoj. Takav je naš Uki, dječak koji ruši sve predrasude", kaže mama Tanja za Hercegovina.info, pa nastavlja: "Ukijeva čokoladna bajka je prva mala kompanija koja je otvorena da bi Uroš imao svoj posao kada odraste, što je jako važno za osobu sa poteškoćama u razvoju. Tko, uopće, kaže da oni ne mogu biti uspješni i poznati."

Uroš je indigo dijete, u svom svijetu tišine. Ali kako vrijeme odmiče, Ukijevo srce je sve više otvoreno za prijatelje, druženja i igru. Čokolada je tu sredstvo komunikacije, način izražavanja i maštanja.

"Čokolada mi se učinila jednostavnom za igru sa djetetom. Iskreno, tada o čokoladi i nisam znala nešto mnogo. Kada bih sada opet počinjala, ne bih imala hrabrosti da izaberem čokoladu, s obzirom na to šta sam sve morala naučiti", iskrena je Tanja.

A svaka čokoladica priča svoju priču. Tanja kaže da su "Anđeli" prva pralinica koju su napravili i ima posebno mjesto u srcima. Kirurškom preciznošću i okom vajara rade najpreciznije, ali i najzahtijevnije oblike. Uroš i mama Tanja, pored toga sto prave preukusne čokoladice, dižu i svijest ljudima, kada je u pitanju zapošljavanje osoba sa poteškoćama. Više ovakvih ljudi, bi sasvim sigurno, utjecalo na društvo da je ova struktura itekako vidljiva, da se ne smiju zanemariti i da je povjerenje koje im biva upućeno, uistinu opravdano.

"Jedna od naših misija jeste borba za društveni status djece i odraslih sa poteškoćama u razvoju. Očekujemo da jednog dana rezultat naše borbe bude samoodrživost tih osoba u značajnom postotku, bez da budu socijalni slučajevi."

Čokoladna bajka, ako nije, vremenom će postati poticaj i drugim obiteljima da svoje bližnje, koji imaju problem, guraju naprijed. Pokazuje da niko nije i ne smije biti na margini društva i da svi moraju imati jednake prilike. I mama Tanja smatra da su bili zvijezda vodilja i da su postali inspiracija za druge.

Pravljenje bajke od čokolade je napravilo veliki iskorak u Uroševoj socijalizaciji i liječenju. Napredak je tu i kako mama Tanja kaže:"Svaki trud i rad dovode do napretka, ma čime da se bavimo".

“Ukijeva čokoladna bajka" je zaista postalo mjesto izražavanja najtananijih emocija koje jedno čisto i iskreno dječije srce može imati. I nije bez razloga čokolada ta koja pomaže da se osjećanja iskažu. Kako kaže stih: "Nije važno, pričaj mi o sreći, nešto lijepo kao čokolada."