ZAŠTO SMO OTIŠLI Duša me boli što sam otišla, volim svoju zemlju, ali ne volim bezvlašće, korupciju...

ZAŠTO SMO OTIŠLI Duša me boli što sam otišla, volim svoju zemlju, ali ne volim bezvlašće, korupciju...

Polovina mladih želi otići iz BiH, a razlozi su sve manje ekonomski, a sve više tjeskoba koju osjećaju u državi koja nije jednako svačija. U grupi Idemo u Njemačku pitali smo mlade koji su razlozi zbog kojih su otišli, oni su općepoznati, no korisno ih je ponavljati. Možda netko i čuje, osim što samo pročita. 

Glavni emigracijski razlozi su politička i ekonomska nestabilnost, ali i nevjerovanje boljoj budućnosti u nesigurnoj sadašnjici. Svoju budućnost u BiH ne vidi ni mlada Banjolučanka Dragana Mirčić koja se preselila u Njemačku radi dugogodišnje nezaposlenosti.

„Nažalost u Njemačku sam otišla jer mi se tako pružila prilika. Moj suprug je prije četiri godine otišao iz svog rodnog mjesta zbog istog razloga kao ja danas, a to je manjak posla, nemogućnost življenja. Diplomirala sam pedagogiju, a svoja vrata otvorila mi je Njemačka. Mladi ljudi uzalud završavaju fakultete u BiH jer se i sa srednjom školom čeka na birou. Za sve danas treba dobra veza i poznanstvo, a nemamo ih svi. Nažalost, ali tako je“, zaključuje Dragana.

U potrazi za boljim mogućnostima mladi su usmjereni zemljama EU. Pronalazak perspektive i sigurnosti u uređenim sustavima zemalja EU dovoljan su im  razlog odlaska zauvijek.

Jedan od takvih je i mladi Bakir Đogić koji je bolje uvjete za život potražio izvan granica BiH.

„Prvenstveno što su zakoni vrlo dobri, što svaki građanin ima prava, ljudi su ljubazniji u odnosu na BiH i prvenstveno što se može jako dobro zaraditi i osigurati kvalitetan život u kojem se neću misliti hoću li imati dovoljno ili posuđivati od nekoga. Tek kada sam došao u inozemstvo shvatio sam kako sam ovdje jako cjenjen, bez ismijavanja i sa 2 godine postigao dosta u odnosu na ništa što sam imao u BiH radeći 3 godine. U BiH se nikad ne bi vratio jer se u inozemstvu ne gleda tko je koje nacije, vjere, svi se družimo“, odgovara Bakir.

Sarajka Maida Bico Ćubara nakon loših radnih uvjeta u privatnoj tvrtki odlučila se za novi početak u inozemstvu.

„Volim Bosnu i moje Sarajevo. Duša me boli što sam otišla, ali nisam imala sreće u poslu. Radila sam godinama u jednoj privatnoj tvrtki, gdje se poslodavac doslovno iživljavao nad radnicima, a i dijete mi završava školu, i stalno sam razmišljala šta dalje...Volim svoju zemlju, ali ne volim bezvlašće, korupciju, samovolju pojedinaca. Mogla bih svašta reći, ali previše je bolno“, odgovara Maida.

Rješavanje političke napetosti utjecalo bi i na poboljšanje ekonomske, kao i obrazovne situacije u zemlji. Time bi javnost dobila povjerenje u bolje i pravednije društvo, otvoreno različitostima u kojemu biti drugačiji jeste prednost, a ne nedostatak. Dolazak do zdravoga društva nikad neće biti moguć lakiranjem društvene situacije u kojoj se nalazimo, već otvorenim priznavanjem deformacija i problema i rad svih struktura društva na njihovom rješavanju, kako bi se zaustavio trend iseljavanja. 

Dok čekamo bolje mladi i dalje odlaze, a među njima je i Dženi Softić-Leko koja je napustila BiH zbog nezadovoljstva kvalitetom života.

„Politčka situacija, ekonomska situacija, nacionalizam, siromaštvo i ono najbitnije odlaskom pokušavamo stvoriti ljepše okruženje za život svome djetetu...toliko i još mnogo više razloga za otići iz BiH“, smatra ona.

50 posto mladih iz BiH želi otići, 40 posto ih ima nekog tko je već otišao. Voljeli bi da se politika bavi radnim mjestima.