Zaboravljen od svih: Jako Topić

Zaboravljen od svih: Jako Topić
Tokat, selo iza Smionice, do prije rata živjelo između pedeset i šezdeset stanovnika. Danas svega petnestak stanovnika. Tokat se ni po čemo ne razlikuje od ostalih sličnih manjih sela, osim da u se u njega može doći koristeći dvije lokalne ceste.

Jedna je Kuprešani, Smionica Tokat, a druga je Kuprešani, Vukićevci, Bungići, Tokat. Kako se Tokat nalazi u strani i sama cesta ne spaja gornji i donji dio sela pa se iz donjeg sela ne može doći u gornje selo ni zaprežnim kolima, a kamo li vozilom. U gornjem djelu sela žive tri obitelji do kojih se može doći jedino preko Smionice. Vozilom smo došli do Smionice , do Ivića kuća, dalje nismo mogli pa smo se uputili pješice.

U Tokatu živi i Jako Topić sa svojom obitelji. Jakov je početkom rata napustio radno mjesto u Sloveniji i došao u obranu BiH.


On je 60% ratni vojni invalid kojem je ova država uzela sve, tako i mjesečna primanja koja je imao oko 350 KM, a danas mjesečna primanja su 47 KM boluje i od drugih bolesti pa i od PTSP.

Jakova smo zatekli kako čisti snijeg. To nije ništa neuobičajeno, ali čišćenje snijega s ceste više od 1,5 kilometra i to svaku godinu je itekako teško. Jakov to radi od 1997.godine i tako svake godine, a sve kako bi njegova djeca mogla ići u školu, kako bih mogao doći po lijekove svome ocu, koji ima 84.godine i treba kućnju njegu.

Kako je živjeti na Tokatu?

Teško, a posebno je teško kada padne snijeg, evo vidite ja snijega razgrćem svake godine od 1997. kada sam se vratio na Tokat.

Je li vam itko pomaže, kako to uspjevate?

Ne, nitko mi ne pomaže, greška, greška, imam brata koji mi od svojih sredstava svake godine doveze par kamiona pijeska pa popravimo put. Jedan sin mi ide u školu drugi ove godine završio školu i sada privremeno radi, ali ja ih vozim i na posao i u školu.

Rekli ste da ste ratni vojni invalid, pomažu li vam Udruge koje štite prava branitelja?

Koje udruge, oni sami sebi služe, nikada me nisu posjetili i pitali kako živim i od čega živim. Kada mi je najteže i kada mi treba pomoć obratim se bratu koji mi pomogne, ali i njega mi žao i on radi pa ne mogu ga opterećivati ima svoju obitelj i još se brine zajedno sa mnom o ocu koji je bolestan. Vodi se sudski spor kojem sam pravosudnim rješenjem dobio povrat procenta invalidnosti, koji sa imao prije, ali još ne isplaćuju sredstva po tom procentu , evo prilike za udruge neka dođu i vide moj predmet i pomognu.

Vaše selo pripada Mjesnoj zajednici Smionica, da li ste tražili pomoć od njih oko čišćenja snjega?

Jesam, više puta. Oni znaju za moj slučaj i ako to nisu stavili u prioritete onda ja ne vidim smisla da trebam više tražiti, jer da su htjeli i da žele pomoći ja sam tu od 1997. godine mogli su, nisu nikada ništa pomogli oku puta kojeg ja održavam i ljeti, a evo i zimi. Uništavaju mi put, jer sa traktorima vuku šumu i tako mi sve unište put, pogotovo ljeti. Molio sam ih da to ne rade, ali oni rade i dalje i to namjerno, ne želim svađati.

Da li ste zadovoljni životom na Tokatu?

Da, jesam, tu sam se rodio tu želim živjeti, nije nimalo lako, ali borim se. Ja sam se za ovu državu borio, ovo je moja država, možda je negdje lakše i bolje, ali nije lijepše.

Jakovu smo rekli da traži pomoć od Općine Jajce i da su oni dužni očistiti cestu sve do njegove kuće, da on na to ima pravo kao i svi drugi. Te ćemo informirati nadležne službe da ovaj čovjek zaslužuje normalne uvjete za život kao i svaki drugi građanin ovoga grada.

jajce-online.com