Za i protiv bh. federalizacije opredjeljenje je između EU i trajne krize

Europska unija, BIH
Iako na način rada HNS-a brojni imaju prigovora, posebice odlučivanja, do sada nitko nije ponudio bolji model koji bi mogao odgovoriti, prije svega, perfidnim igrama nedobronamjernih političkih igrača iz druga dva naroda koji su hrvatsko pitanje nastojali rješavati upravo gazeći jedno od temeljnih prava toga naroda - pravo na slobodno odlučivanje na izborima, a onda i razvlašćivanjem te sustavnim osiromašivanjem područja gdje živi najmalobrojniji narod.

Zato je čak i jučerašnje podgrijavanje sadržaja ranijih deklaracija i drugih dokumenata koji su usvojeni na prijašnjim zasjedanjima, a prihvaćeni su čak i od onih koji su priznali vlastite grijehe za sudjelovanje u protuhrvatskim projektima Alijanse i "platforme", imalo smisla. Posebno stoga jer bi ove dvije godine trebale biti ključne za pokušaj rješavanja otvorenih pitanja između triju naroda. Zapravo je platforma HNS-a slika jedine moguće BiH koja bi bila dovoljno komotna svima, ali ne na način da drugi, posebno mnogobrojniji narodi određuju granice prava malobrojnijima. BiH je i danas, ako se pogleda sadržaj Daytonskog sporazuma, zbroj interesa međunarodnih faktora, te Hrvatske i Srbije, a puno manje triju naroda. Upravo je to razlog da se upravo Hrvati, Bošnjaci i Srbi usuglase, ne glede fiktivnog preživljavanja u zemlji ili pak marginalnih reformi koje su jedino važne raznim stranim birokratima u njihovim karijerama, nego o problemima koji su suština ove zemlje. Uzalud su obećanja da će netko donijeti ozbiljne investicije i zaposliti 100.000 ljudi u zemlji u kojoj postoji 14 vlada, skupština..., da će uspjeti naš europski put s tako iznimno kompliciranom strukturom. Federalizacija zemlje je jedini ozbiljni prijedlog puta k rješenju enigme BiH i njezina tri naroda. Zanimljivo, podržava je i Europa u koju se iz BiH kao eto svi zaklinju, a čije prijedloge opet apriori odbacuju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zoran Krešić (VL)