Vlada HNŽ-a predstavila kriterije po kojima će pomagati medijske kuće, pronašli smo ozbiljne nedostatke

Vlada Hercegovačko-neretvanske županije utvrdila je način raspodjele novca namijenjenog za pomoć medijskim kućama u 2026. godini. Riječ je o sredstvima planiranim u Proračunu HNŽ-a na poziciji Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a pod nazivom „Transfer za pomoć medijskim kućama po odluci Vlade“.

Ukupan iznos predviđen za ovu namjenu je 300.000 KM, navedeno je u odluci objavljenoj u „Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona“, broj 7/2026.

Koji su kriteriji?

Prema odluci, novac će se dodjeljivati prema više načela. Kao jedan od kriterija navodi se „konsolidacija ukupnog poslovnog stanja medijskih kuća“, ali i činjenica prate li mediji redovito rad Skupštine i Vlade HNŽ-a te rad jedinica lokalne samouprave.

U odluci se, među ostalim, navodi kako će se uzimati u obzir i medijske kuće koje sudjeluju u informiranju i unaprjeđenju položaja različitih društvenih skupina, kao i one koje izvještavaju o temama poput edukacije mladih, ekonomskog i socijalnog položaja ugroženih skupina, rodne ravnopravnosti, afirmacije osoba s invaliditetom, razvoja gospodarstva, turizma, zaštite okoliša, kulture, sporta i zaštite ljudskog života.

Među načelima raspodjele navedeno je i praćenje realizacije projekata integriranog lokalnog razvoja u odnosu na županijsku razvojnu strategiju, kao i ustupanje marketinškog prostora za nositelje djelatnosti od općeg javnog interesa.

Mediji moraju biti vjerodostojni i ne smiju biti huškački

Posebno se navodi kako će se sredstva dodjeljivati medijskim kućama „koje poštuju postulate vjerodostojnosti“.

Jedinice lokalne samouprave u HNŽ-u mogu u roku od 30 dana od dana usvajanja odluke Ministarstvu dostaviti svoje prijedloge medijskih kuća koje smatraju značajnima za lokalnu zajednicu i HNŽ u cjelini. Pri tome se trebaju voditi kriterijima i načelima navedenima u odluci.

Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a zadržava pravo predložiti Vladi HNŽ-a raspodjelu sredstava i na temelju pojedinačnih zahtjeva.

U odluci je navedeno i koje medijske kuće neće biti uzete u razmatranje. Ministarstvo neće razmatrati medije koji, kako se navodi, „ne njeguju kulturu dijaloga, ne sprječavaju govor mržnje, potiču huškačku retoriku, te rade na podrivanju mira i pomirenja“.

Osniva se stručno povjerenstvo, konačna odluka na Vladi

Ministarstvo će imenovati stručno povjerenstvo koje će, uvažavajući navedena načela, sastaviti listu medijskih kuća s prijedlogom pojedinačnih iznosa novčanih sredstava i obrazloženjem. Konačnu odluku o dodjeli sredstava donijet će Vlada HNŽ-a.

Za provedbu odluke zaduženi su Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a te Ministarstvo financija.

Odluka stupa na snagu danom donošenja, a bit će objavljena u „Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona“ i na mrežnoj stranici Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta.

Vlada HNŽ novčano pripazila medije, za neke od ovih niste nikada čuli

Vlada Hercegovačko-neretvanske županije i ove je godine odlučila izdvojiti ukupno 300.000 konvertibilnih maraka javnog novca za pomoć medijima, no kao i prethodnih godina, način dodjele sredstava…

Poklapaju li se kriteriji HNŽ sa onima Europske unije?

Kriteriji koje je utvrdila Vlada HNŽ-a otvaraju prostor za usporedbu s europskim standardima iz European Media Freedom Acta (EMFA), prema kojima javna sredstva i državno oglašavanje u medijima moraju biti dodjeljivani na temelju transparentnih, objektivnih, razmjernih i nediskriminirajućih kriterija, uz jasne mehanizme zaštite uredničke neovisnosti.

Ova odluka formalno uvodi određene kriterije za dodjelu novca medijskim kućama, ali iz medijsko-pravne perspektive ostavlja širok prostor za arbitrarnost, političko pogodovanje i selektivno financiranje podobnih medija. Najveći problem nije samo u tome što Vlada izdvaja novac za medije, nego u tome što kriteriji nisu dovoljno mjerljivi, postupak nije do kraja transparentan, a konačnu odluku donosi upravo Vlada o čijem radu mediji trebaju izvještavati.

Ozbiljni nedostaci

Drugim riječima, odluka otvara važno pitanje: je li riječ o pomoći medijskom pluralizmu ili o potencijalnom instrumentu utjecaja na medije?

1. Pozitivno je što postoje kriteriji, ali su oni preširoki

Dobra strana odluke je to što Vlada nije samo paušalno odredila iznos, nego je barem formalno navela načela po kojima bi se novac trebao raspodijeliti. Tu se spominju praćenje rada Skupštine, Vlade i lokalnih zajednica, izvještavanje o društveno važnim temama, zaštita okoliša, kultura, sport, gospodarstvo, turizam, mladi, osobe s invaliditetom i ljudska prava.

Međutim, ti kriteriji su toliko široko postavljeni da gotovo svaka medijska kuća može tvrditi da ih ispunjava. Iz odluke se ne vidi kako će se točno bodovati rad medija, tko će provjeravati ispunjava li medij uvjete, koliko se vrednuje doseg, koliko broj zaposlenih, koliko produkcija vlastitog sadržaja, koliko lokalna relevantnost, a koliko profesionalni standardi.

2. Ključni problem: „mediji koji redovito prate Vladu i Skupštinu HNŽ-a“

Najosjetljiviji dio odluke je kriterij prema kojem se sredstva mogu dodijeliti medijima koji redovito prate i izvještavaju o radu Skupštine i Vlade HNŽ-a te jedinica lokalne samouprave.

Na prvi pogled, to može zvučati logično jer se javnim novcem želi poduprijeti javno informiranje. No, pravno i medijski gledano, ovakav kriterij može biti problematičan ako nije precizno definiran.

Postavlja se pitanje što znači „redovito prate“? Znači li to fizičko praćenje sjednica, objavljivanje priopćenja, kritičko izvještavanje, izvještavanje s presica ili prenošenje službenih stavova? Ako se taj kriterij ne razradi, postoji rizik da se nagrađuju mediji koji su institucionalno „vidljivi“ vlastima, a ne nužno oni koji kvalitetno, kritički i profesionalno informiraju javnost.

Posebno je osjetljivo to što novac dodjeljuje Vlada, a jedan od kriterija je praćenje rada iste te Vlade. U demokratskom poretku mediji ne bi smjeli biti stavljeni u poziciju da financijski ovise o institucijama koje trebaju nadzirati.

OSCE je upravo u kontekstu BiH upozorio da je potrebno osigurati transparentnu i pravednu dodjelu javnog novca medijima, uz zaštitne mehanizme protiv političkog utjecaja.

3. Odluci nedostaje javni poziv

Jedan od ozbiljnijih nedostataka je to što iz odluke ne proizlazi jasno da će biti raspisan javni poziv za sve medijske kuće.

Umjesto toga, predviđeno je da jedinice lokalne samouprave mogu Ministarstvu dostaviti svoje prijedloge medijskih kuća, a Ministarstvo zadržava pravo predložiti raspodjelu i na temelju pojedinačnih zahtjeva.

To otvara nekoliko problema.

Prvo, mediji koji nisu „predloženi“ od općine ili grada mogu biti u lošijem položaju. Drugo, pojedinačni zahtjevi bez javnog poziva mogu dovesti do netransparentnog postupka. Treće, javnost ne zna hoće li svi mediji imati jednaku mogućnost prijave.

Za ovakvu vrstu transfera puno bi ispravnije bilo raspisati javni poziv, objaviti uvjete, rokove, dokumentaciju, kriterije bodovanja, sastav povjerenstva, listu prijavljenih, listu odobrenih i odbijenih prijava, pojedinačne iznose i obrazloženja.

Bez toga, odluka više nalikuje diskrecijskoj političkoj raspodjeli nego transparentnom programu potpore medijima.

4. Sporna je formulacija o „konsolidaciji poslovnog stanja“

Kriterij „konsolidacija ukupnog poslovnog stanja medijskih kuća“ pravno je posebno nejasan.

Ako je cilj pomoći medijima u financijskim teškoćama, onda odluka mora precizirati što se pod tim podrazumijeva. Primjerice, pad prihoda, broj zaposlenih, dugovanja, troškovi proizvodnje programa, lokalni značaj, očuvanje radnih mjesta ili nešto drugo.

Ovako postavljeno, Ministarstvo i Vlada mogu gotovo bilo kojoj medijskoj kući dodijeliti novac uz obrazloženje da joj se pomaže u „konsolidaciji“. To je preširoka i pravno labava formulacija.

U javnofinancijskom smislu, novac iz proračuna ne bi smio biti raspodjeljivan na temelju općih i neprovjerljivih formulacija. Kriteriji moraju biti mjerljivi i provjerljivi.

5. Problematično je i „ustupanje marketinškog prostora“

Odluka navodi i „ustupanje marketinškog prostora za nositelje djelatnosti općeg javnog interesa“.

Ovo je vrlo osjetljiv dio. Ako javna institucija mediju daje novac, a zauzvrat očekuje marketinški prostor, tada više nije potpuno jasno radi li se o potpori medijima, oglašavanju, sponzorstvu ili kupnji medijskog prostora.

To je važno jer za svaku od tih kategorija vrijede različita pravila. Ako je riječ o javnom oglašavanju, tada bi trebalo postojati jasna pravila o tržišnoj cijeni, dosegu, transparentnosti i jednakom tretmanu medija. Europski akt o slobodi medija, kao aktualni europski standard, predviđa da javna sredstva za državno oglašavanje moraju biti dodjeljivana prema transparentnim, objektivnim, razmjernim i nediskriminirajućim kriterijima.

Ako se kroz ovu odluku zapravo kupuje prostor za promociju aktivnosti od javnog interesa, to bi trebalo biti jasno navedeno. U suprotnom, miješaju se potpora medijima i političko-institucionalno oglašavanje.

6. „Postulati vjerodostojnosti“ nisu definirani

Odluka navodi da će se sredstva dodjeljivati medijskim kućama „koje poštuju postulate vjerodostojnosti“.

To zvuči dobro, ali pravno nije dovoljno precizno. Tko utvrđuje vjerodostojnost? Na temelju čega? Broja demantija? Sudskih presuda? Odluka Vijeća za tisak i online medije? RAK-a? Profesionalnih standarda? Internog dojma povjerenstva?

Kodeks za tiskane i online medije BiH temelji se na europskim standardima novinarske prakse i postavlja osnove samoregulacije za novinare, urednike, vlasnike i izdavače. Međutim, odluka Vlade HNŽ-a ne kaže hoće li se pri procjeni profesionalnosti medija oslanjati na taj kodeks, odluke samoregulatornih tijela ili neki drugi objektivan izvor.

Zbog toga se „vjerodostojnost“ može pretvoriti u subjektivnu ocjenu. A subjektivna ocjena vlasti o vjerodostojnosti medija uvijek je rizična, osobito ako se radi o medijima koji kritički izvještavaju o radu te vlasti.

Ako HNŽ javnim novcem financira medijske kuće, među osnovnim kriterijima moralo bi biti propisano da medij ima jasno objavljen impressum, odgovornu osobu, uredničku strukturu i transparentno vlasništvo. Bez toga javnost ne može znati kome se zapravo dodjeljuje novac iz proračuna, tko uređuje sadržaj, tko stoji iza medija i postoje li političke, poslovne ili druge interesne veze.

Takav propust teško je uskladiti s duhom European Media Freedom Acta, koji posebno naglašava transparentnost medijskog vlasništva, zaštitu uredničke neovisnosti i transparentnu dodjelu javnih sredstava medijima prema unaprijed poznatim, objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima. Europska komisija navodi da EMFA, među ostalim, jača transparentnost medijskog vlasništva i uvodi transparentnost državnog oglašavanja za medijske pružatelje usluga i online platforme.

7. Isključenje medija zbog huškačke retorike načelno je opravdano, ali mora biti precizno

Dio odluke prema kojem Ministarstvo neće razmatrati medije koji ne njeguju kulturu dijaloga, ne sprječavaju govor mržnje, potiču huškačku retoriku ili rade na podrivanju mira i pomirenja načelno je legitiman. Javni novac ne bi trebao ići medijima koji šire govor mržnje ili potiču nasilje i netrpeljivost.

No, i ovdje postoji problem pravne sigurnosti.

Odluka ne propisuje tko utvrđuje da je neki medij poticao govor mržnje ili huškačku retoriku. Je li dovoljna ocjena povjerenstva? Mora li postojati pravomoćna presuda? Odluka regulatora? Odluka Vijeća za tisak i online medije? Dokumentirana povijest kršenja profesionalnih standarda?

Vijeće za tisak i online medije BiH u Kodeksu propisuje da su urednici online medija dužni uklanjati korisničke komentare koji predstavljaju govor mržnje, poticanje na nasilje ili huškanje. No, odluka HNŽ-a ne upućuje jasno na takav standard niti propisuje dokazni prag.

Bez toga postoji opasnost da se ova odredba koristi selektivno, primjerice protiv kritičkih medija, dok se stvarni propagandni ili huškački sadržaji toleriraju ako dolaze iz politički bliskih izvora.

8. Povjerenstvo postoji, ali nije dovoljno definirano

Odluka predviđa da će Ministarstvo imenovati stručno povjerenstvo koje će sačiniti listu medijskih kuća i predložiti pojedinačne iznose s obrazloženjem.

To je pozitivno samo djelomično.

Nedostaje nekoliko ključnih elemenata: tko čini povjerenstvo, koji su uvjeti za članove, jesu li članovi neovisni, imaju li iskustvo u medijskom pravu, novinarstvu, financijama ili javnim politikama, moraju li potpisati izjavu o sukobu interesa, hoće li zapisnici biti javni i hoće li bodovne liste biti objavljene.

Ako povjerenstvo imenuje Ministarstvo, a konačnu odluku donosi Vlada, bez jasnih zaštitnih mehanizama ne može se govoriti o neovisnom postupku.

9. Konačnu odluku donosi Vlada, što je politički osjetljivo

Najvažnija rečenica odluke je ona prema kojoj konačnu odluku o dodjeli sredstava donosi Vlada HNŽ-a.

To znači da stručno povjerenstvo samo predlaže, a političko tijelo odlučuje. Takav model nije nezakonit sam po sebi, ali je iz perspektive medijskih sloboda vrlo osjetljiv.

Vlada može prihvatiti prijedlog, izmijeniti ga, dati veće iznose jednima, manje drugima ili odbiti određene prijedloge. Ako ne postoje javno dostupni kriteriji bodovanja i obrazloženja svake dodjele, javnost ne može znati je li novac dodijeljen prema javnom interesu ili prema političkoj bliskosti.

Upravo zato međunarodni standardi sve više inzistiraju na tome da državno oglašavanje i javno financiranje medija budu transparentni, objektivni i nediskriminirajući.

10. Odluka ne štiti dovoljno uredničku neovisnost

U odluci nigdje nije navedeno da dodjela sredstava ne smije utjecati na uređivačku politiku medija. Nema odredbe da korisnik sredstava zadržava potpunu uredničku neovisnost. Nema ni zabrane da se dodjela uvjetuje pozitivnim izvještavanjem o Vladi, Ministarstvu ili lokalnim vlastima.

To je ozbiljan nedostatak.

Kod javnog financiranja medija mora biti jasno navedeno da potpora ne smije biti oblik političkog pritiska, nagrade ili kazne. Medij koji dobije javni novac mora imati pravo kritički izvještavati o instituciji koja mu je dodijelila sredstva.

Bez takve zaštitne klauzule, odluka ostavlja prostor za autocenzuru. Mediji mogu procijeniti da im se ne isplati kritički pisati o Vladi HNŽ-a ako ista Vlada odlučuje o financijskoj pomoći.

11. Nedostaje obveza objave korisnika i iznosa

Odluka kaže da će povjerenstvo napraviti listu s prijedlogom iznosa i obrazloženjem, a Vlada donijeti konačnu odluku. Međutim, nije izričito propisano da će javno biti objavljeni svi korisnici, odobreni iznosi, obrazloženja i eventualno odbijeni zahtjevi.

To bi moralo biti obvezno.

Kod novca iz proračuna javnost ima pravo znati koji su mediji dobili sredstva, koliko su dobili i zašto. Bez javne objave, povjerenje u postupak bit će slabo, čak i ako pojedinačne odluke budu opravdane.

Odluka je formalno korak prema uređenju raspodjele novca medijskim kućama, za razliku od prethodnih godina, ali je pravno i medijski nedovoljno razrađena. Najveći problemi su neprecizni kriteriji, izostanak jasnog javnog poziva, mogućnost prijedloga preko lokalnih vlasti, široka diskrecija Ministarstva i Vlade, nejasna definicija vjerodostojnosti i izostanak zaštite uredničke neovisnosti.

U ovakvom obliku odluka može poslužiti kao mehanizam pomoći medijima, ali jednako tako može postati instrument političkog utjecaja, nagrađivanja lojalnih i zaobilaženja kritičkih medija.

Za medijski sektor posebno je sporno što vlast koja je predmet novinarskog nadzora odlučuje tko od medija zaslužuje javni novac. To ne znači da javna potpora medijima ne smije postojati. Naprotiv, ona može biti legitimna i korisna, osobito za lokalne medije. Ali samo ako je postupak potpuno transparentan, kriteriji mjerljivi, a politički utjecaj sveden na minimum.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.