Vinko Martinović Štela: Orkestrirana politička, pravosudna i obavještajna zajednica u Hrvatskoj želi moju glavu “na giljotini”

...protiv mene, a velike pritiske vršili su i na pravosuđe i suce, koji su uvijek popuštali pred njima, kazao je za Dnevni list Vinko Martinović Štela.

Radi se o slučaju ubojstva Jamine Đukić u Mostaru 1996., za koje Martinović tvrdi da mu se "pakira", da su svjedoci mučeni i ucjenjivani kako bi njega teretili, što oni nikada nisu učinili, kako hrvatsko pravosuđe nije prihvaćalo njegove svjedoke, itd.
- Kategorički tvrdim kako s tim slučajem nemam ništa, a sve to dokazuju nebrojeni svjedoci i materijalni dokazi za koje suci i sudovi ne žele ni čuti. Više je nego jasno kako su političko-obavještajne strukture iz tog vremena tražile bilo što da mi "prikrpe", kako bi me na taj način izručili u Haag, istaknuo je Martinović.

Iznuđivanje iskaza

Nadalje, on navodi kako je sve to postalo jasno nakon što su u javnost procurili transkripti razgovora u uredu pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana iz ožujka 1997., na kojemu su bili i tadašnji ministri obrane i unutarnjih poslova Gojko Šušak i Ivan Penić, predsjednikov savjetnik Ivić Pašalić i šef HIS-a Miroslav Tuđman. Obrana je transkripte dobila tek prošle godine, s obzirom da je vlada Jadranke Kosor skinula oznaku tajnosti. Naime, Martinović kaže kako je tada krenuo "lov na vještice", a da je upravo na tom sastanku Penić kazao kako protiv njega nemaju ništa, ali je dobio jasne instrukcije nešto iskonstruirati.

- Od tada počinje neviđena tortura. Više od 30 ljudi dovodi se u policijske postaje u Mostaru, Splitu, Zagrebu. Muči ih se na najbrutalniji način, ucjenjuje se njih i njihove obitelji, a sve samo s jednim ciljem - da potpišu izjavu da sam sudjelovao u ubojstvu Jamine Đukić. Tako je Dragan Raspudić odležao desetogodišnju zatvorsku kaznu jer nije htio potpisati izjavu po kojoj sam ja odgovoran za ovaj slučaj, prepričava nam Martinović. Krunski svjedok Đino Zekan dva dana napamet je učio što treba reći protiv Martinovića. Nakon toga, prema našem sugovorniku, odveden je u Split gdje je dao iskaz pred Radovanom Ortynskim, tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom u Hrvatskoj.

- Međutim, na ponovljenom suđenju sam Zekan, koji me nikada nije teretio, ispričao je da je iskaz dao pod prisilom i da su ga hrvatska policija, tajne i vojne službe tjerale potpisati izjave kojima tereti mene. On je prošao neviđene torture i mučenja od ljudi koji su i dan- danas izuzetno moćni u Hrvatskoj, naglasio je Martinović.

Zavjera

Teatar apsurda u ovom slučaju, kako kaže, nastavljen je kada je sudac Županijskog suda u Zagrebu Tomislav Juriša odbio da se kao svjedoci obrane saslušaju bivši mostarski policajci i šefovi tajnih službi. Osim toga, njegova obrana na suđenju je iznijela i čitav niz materijalnih dokaza, koji su redom odbijani.

- Što mi je činiti? Kako se braniti od nepravednih optužbi? Iz cjelokupnog suđenja vidi se kako im je i sada cilj da me strpaju u zatvor. Ništa se nije promijenilo od nekih prijašnjih vremena - orkestrirana politička, pravosudna i obavještajna zajednica "vedri i oblači" u Hrvatskoj, rade što im je volja, bez ikakvih zakonskih utemeljenja. Zagrebački sud je kartel, a ne pravosudno tijelo, kazao je Martinović.
Također, govori nam kako se u Mostaru slučajno sreo i s Miroslavom Tuđmanom, kada mu je rekao za situaciju u kojoj se nalazi, jer on najbolje zna situaciju oko ovoga procesa.

- Želim samo, što sam i Tuđmanu kazao, da mi isprave ovu nepravdu jer sve se zna, kako mi je namještano, istaknuo je Martinović.
I prilikom tog susreta kazao je kako samo želi da se s njegovog imena skine ljaga, da se prekine iznošenje laži i neistina, kako bi mogao nastaviti sa svojim životom.

Koordinirana akcija

- Samo i jedino želim biti sa svojom obitelji i da me svi puste na miru. Nisam niti mogao sanjati da ću nakon odslužene haaške kazne doživjeti ovakve stvari. Pa u mom slučaju pritvor traje petnaest godina i četiri mjeseca. Da sam htio bježati od svega, mogao sam uzeti politički azil, koji mi je nuđen nakon odslužene kazne u Italiji, ali nemam od čega bježati, samo želim pošten i korektan tretman na zagrebačkom sudu, kategoričan je Martinović.

S obzirom na to tvrdi kako je sve ono što mu se radi pred hrvatskim pravosuđem više od poniženja.
- Dam im originalne dokumente kako je sve namješteno, ali to je jedan veliki lanac ljudi iz vladavine Franje Tuđmana, šefovi tajnih služni, ali i pojedini suci koji su koordinirali sve. Da bi se jedna osoba osudila, treba se iznijeti bar jedan dokaz ili bar jedan svjedok, a hrvatsko pravosuđe to nikad nije izvelo, naglasio je Martinović.
Zbog svega toga u potpunosti je izgubio povjerenje u to pravosuđe, te se pita bi li itko pametan imao povjerenje u takve suce te se pojavio pred njima.

Također, kaže kako ne zna kakva je savjest sudaca koji su osudili Raspudića za ovaj slučaj, iako su, kako tvrdi, znali da je nevin. Upravo zbog toga čini mu se kako se ponavlja 1997., odnosno kako se na sve moguće načine pokušava prikriti istina.
Prema vlastitim riječima, njegovoj obitelji i njemu samom vrlo teško pada navedena situacija i zakulisne igre koje se oko njega igraju, ali kaže kako od borbe neće odustati, te će se sa svojim odvjetničkim timom boriti do kraja.