Ugovori o djelu stigli na naplatu: Ministarstvu prijeti račun od 1,95 milijuna KM

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine suočeno je s dodatnim poreznim obvezama od gotovo 1,95 milijuna KM nakon što je Porezna uprava Federacije BiH utvrdila da su pojedini suradnici, iako formalno angažirani ugovorima o djelu, zapravo obavljali poslove s obilježjima radnog odnosa, doznaje Capital.

Inspekcijski nadzor u Ministarstvu obavio je Kantonalni porezni ured Sarajevo, a kontrolom je obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2020. do 14. srpnja 2025. godine.

Nakon provjere obračuna, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak, posebnih poreza i drugih obveza, Ministarstvu su dodatno utvrđene obveze u ukupnom iznosu od 1.954.642,60 KM, piše Capital.ba.

Riječ je o porezima i doprinosima za angažirane suradnike, među kojima su bile i osobe s prebivalištem u Federaciji BiH. Porezna uprava zaključila je da su određeni ugovori o djelu, prema načinu na koji su poslovi stvarno obavljani, imali obilježja ugovora o radu.

Praksa trajala godinama

Ministarstvo je i ranije plaćalo poreze i doprinose propisane za ugovore o djelu, ali je tijekom nadzora zauzet stav da je potrebno obračunati dodatne obveze jer je stvarni odnos između Ministarstva i angažiranih osoba odgovarao radnom odnosu.

U informaciji dostavljenoj Vijeću ministara BiH navodi se da je praksa angažiranja izvršitelja putem ugovora o djelu postojala gotovo od osnivanja Ministarstva. Istodobno, radna mjesta za poslove koje su te osobe obavljale nisu bila odgovarajuće predviđena Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji.

Ministarstvo je navelo da se problem trebao riješiti izmjenama Pravilnika, a tadašnjem ministru za ljudska prava i izbjeglice Sevlidu Hurtiću bio je dostavljen prijedlog za pokretanje postupka njegove izmjene.

Sud utvrdio da su ugovori zapravo bili ugovori o radu

Problem za Ministarstvo dodatno su produbile pravomoćne presude Suda Bosne i Hercegovine kojima je utvrđeno da su pojedini ugovori o djelu zapravo predstavljali ugovore o radu.

U sporu Edina Denje iz Mostara protiv Bosne i Hercegovine, Vijeća ministara BiH i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sud BiH pravomoćno je utvrdio da su ugovori koje je tužitelj zaključivao s Ministarstvom od 2001. do 2020. godine, prema svojoj prirodi i sadržaju, bili ugovori o radu.

Ministarstvu je naloženo da Federalnom zavodu MIO/PIO uplati 69.881,52 KM doprinosa, što je učinjeno tijekom 2022. godine. Sud je također naložio uspostavljanje radnopravnog statusa tužitelja na radnom mjestu upravnika, u skladu s njegovom stručnom spremom i sposobnostima.

Nakon te presude doneseno je još 12 pravomoćnih odluka u kojima su sudovi, prema navodima Ministarstva, izjednačili obligacijsko-pravni i radnopravni odnos.

U devet od ukupno 13 pravomoćnih presuda Ministarstvu je naloženo da tužiteljima uspostavi radnopravni status.

Na temelju tih presuda Ministarstvo financija i trezora BiH od 2022. do 2025. godine uplatilo je ukupno 445.628,51 KM doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

Međutim, sudske odluke nisu obuhvatile sve poreze i doprinose koji proizlaze iz radnog odnosa, zbog čega je Porezna uprava FBiH naknadno utvrdila dodatne obveze.

Novac nije planiran u proračunu

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u svom proračunu nema osigurana sredstva za plaćanje gotovo dva milijuna KM dodatnih poreznih obveza.

Zbog toga je Ministarstvo financija i trezora BiH obaviješteno o novonastalim obvezama, a zatraženo je da se prilikom realizacije proračuna za 2026. godinu osiguraju dodatna sredstva.

Predloženo je da se proračun za 2026. godinu poveća za 1.954.642,60 KM, koliko iznose obveze utvrđene rješenjem Porezne uprave FBiH.

Ministarstvo je na rješenje uložilo žalbu, tvrdeći da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te osporavajući izjednačavanje ugovora o djelu s radnim odnosom. Navelo je i da iz pravnih i tehničkih razloga nije u mogućnosti izvršiti naloženo plaćanje.

Ipak, slučaj pokazuje da se ne radi samo o jednoj poreznoj kontroli ili pojedinačnom sudskom postupku. Dugogodišnje angažiranje osoba putem ugovora o djelu, pravomoćne presude kojima je utvrđeno postojanje radnog odnosa te naknadno obračunati porezi i doprinosi stvorili su račun od gotovo dva milijuna KM koji bi, u konačnici, mogao biti plaćen javnim novcem.