U Vitezu obilježena 150. godišnjica rođenja biskupa Joze Garića

Svečanom akademijom u Hrvatskom domu, u Vitezu je u petak obilježena 150. godišnjica rođenja jedinog biskupa s područja općine Vitez, ujedno prvog rezidencijalnog banjolučkog biskupa, fra Joze Garića.

Svečanost je počela skladbom "Evo velikog svećenika" zbora župe svetoga Juraja, te je pročitan ulomak iz Garićevih dnevnika o nedaćama koje su snašle katolike banjolučke biskupije u vremenu 1. i 2. svjetskog rata, priopćili su organizatori akademije - Udruga "Volim Vitez".

Prisutne su pozdravili predsjednik Organizacijskog odbora i predsjednik Udruge "Volim Vitez" Stjepan Alilović te župnik župe sv. Juraja fra Velimir Bavrka.

Uz niz predstavnika vjerskog, političkog i kulturnog života BiH, svečanoj akademiji prisustvovali su i pomoćni biskup banjolučki monsinjor Marko Semren i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, koji su poručili kako biskup Jozo Garić zbog svoga karaktera i službe zaslužuje posebno afirmativno mjesto u katoličkoj povijesti ne samo ovoga kraja nego i Katoličke crkve uopće.

Prof. dr. fra Velimir Valjan u svom izlaganju govorio je o bio-bibliografiji fra Joze Garića, biskupa koji je najdulje u povijesti upravljao banjolučkom biskupijom i to u izuzetno turbulentnim vremenima koje je obilježio prvi i drugi Svjetski rat, brojni progoni i ubojstva svećenika, rušenja crkava i stvaranja zajedničke južnoslavenske države.

Biskup fra Jozo Garić za vrijeme svoje službe uputio je 32 pastirske poslanice vjernicima koje je na akademiji predstavio i više o njima rekao fra Stjepan Lovrić.

Kada se govori o biskupu Gariću neizbježna tema je i njegova uloga u neizvjesnom i teškom vremenu dva Svjetska rata. Iako u široj javnosti postoje razna tumačenja te uloge prof. dr. fra Petar Jeleč je tumačeći tu temu na svečanoj akademiji naglasio kako je Garićeva uloga časna, kako je bio pravi pastir svoga naroda, blage naravi koji je uvijek bio na strani pravde i istinskih ljudskih vrijednosti podjednako upozoravajući i osuđujući sve zločine bez obzira na počinitelje, jer zločin je zločin bez obzira na žrtvu. Jeleč je nazočnima predstavio niz povijesnih vrela, neoborivih i relevantnih dokaza o časnoj Garićevoj ulozi i radu, navodi se u priopćenju.

Prisutnima su u prostorijama Hrvatskog doma prikazani i vrijedni predmeti biskupa Garića koje je na raspolaganje stavio franjevački samostan svetoga Franje iz Guče Gore, a posebno su zanimljivi i raritetni bili biskupovi vlastoručno pisani dnevnici iz 1891. i 1916. godine, biskupski veliki i mali križ, srebrni pribor za jelo biskupa Garića te izbor slika biskupa Garića iz samostanskog arhiva.

U glazbenom dijelu uz zbor župe svetoga Juraja nastupili su zbor bogoslova franjevačke teologije iz Sarajeva "fra Nenad Dujić" pod ravnanjem fra Emanuela Josića i Viteški akordi s Olgom Krezić na čelu.

Biskup fra Jozo Garić, krsnoga imena Stjepan rođen je 28. listopada 1870. u Vitezu, gdje je odrastao i proveo djetinjstvo. Filozofiju je studirao u Kraljevoj Sutjesci, a bogoslovlje u Pečuhu do 1893. godine, a upravo te godine, u rodnom Vitez, 30. srpnja slavi mladu misu. Nakon smrti biskupa Markovića, 20. lipnja 1912. imenovan je apostolskim administratorom Banjolučke biskupije, a krajem iste godine, 14. prosinca, prvim rezidencijalnim banjolučkim biskupom. U biskupsku službu svečano je uveden u Banjoj Luci 30. ožujka 1913.

Fra Jozo Garić utemeljio je šest novih župa u toj biskupiji. Tvorac je i podupiratelj niza hrvatsko-katoličkih društava, a za njegova biskupskog mandata pokreće se tiskani glasnik biskupije čemu osobno doprinosi. Jednim od njegovih najznačajnijih djela smatra se prva biskupska sinoda održana u BiH i to od 5. do 8. kolovoza 1924. godine.

Zbog bolesti biskup Garić 1945. godine napušta Banja Luku i odlazi na liječenje i operaciju u Zagreb, a kako je to bilo vrijeme povlačenja hrvatske vojske i civila poznatije kao Križni put i sam biskup Garić odlazi u Graz u Austriju gdje 30. lipnja 1946. umire i pokopan je na groblju sv. Leonarda, navodi se u priopćenju.