U potrazi za Istinom: Svjedočanstvo Saliha Pehilja kojeg je zbrinuo general Praljak

izjava, Slobodan Praljak
Priloženi dokument prikazuje svjedočenje g. Saliha Pehilja, Bošnjaka iz Mostara koji je na molbu obrane generala Praljka posvjedočio kako je bio zbrinut u vikendici generala Praljka u Pisku za vrijeme velikosrpske agresije na Mostar od travnja 1992.

U Vikendici je boravio sedam mjeseci, nakon čega je otišao dalje za Hrvatsku i u konačnici u Njemačku. U dokumentu stoji:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zovem se Salih Pehilj sin Halila. Rođen sam 2O.9.1936. god. u Nevesinju. prebivam u Mostaru, na adresi Po narodnosti sam Bošnjak.


Na traženje obrane Slobodana Praljka. protiv kojeg se pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju vodi kazneni postupak. pod brojem lT-04-74-PT dajem slijedeću

IZJAVU

Prilikom agresije na grad Mostar u aprilu 1992.god. iz Mostara došao sam u Republiku Hrvatsku, mjesto Pisak, u vikendicu gospodina generala Slobodana Praljka, Moja supruga Mesudija Pehilj i ja bili smo izuzetno dobro prihvaćeni od strane generala Praljka i njegove porodice.

Sa nama u Pisak, kod generala Praljka, došla je i gospođa Bišćević Kimeta sa dvoje male djece. U Pisku smo našli moju kćerku Pehilj Gelev Aidu sa svoje dvoje djece i Čelebić Dunju sa dvoje djece.

Nakon nekog vremena došli su i Čelebic Gelev Ziba sa suprugom Gelev Kirom. U vikendici generala Praljka bila je i Čelebić Aršinović Habiba.

U Pisku smo boravili kod generala Praljka oko 7 mjeseci, a onda smo prešli na drugu adresu. jer je prostor bio pretijesan za toliko ljudi koji su u njemu boravili.

Za svo vrijeme boravka u vikendici generala Praljka nismo plaćali stanarinu niti najamninu već smo, kao i ostali, tretirani kao gosti.

U Republici Hrvatskoj boravili smo do jula 1993. a tada smo otišli u Njemačku.

Ova izjava koju sam dao je istinita, točna i prema mojem najboljem znanju i sjećanju.

U Ljubuškom. 17.1 .2005.god.

Salih Pehilj

Kamenjar.com