Tko je poslao vojsku na pogreb ratnom zločincu?

... kojim su teško zloupotrijebljene službene institucije, te se nastojalo prikriti istinu da je pokojni general bio pravomoćno osuđen za ratne zločine. Delić je ujedno osuđen kao najviše rangirani bošnjački vojni dužnosnik jer je u ratu bio načelnik Glavnog stožera Armije BiH, piše Večernji list.

Po dostupnim dokumentima, svečani postroj naložio je tadašnji ministar obrane BiH Selmo Cikotić kojega se i samog vezivalo uz ratne zločine počinjene nad Hrvatima u Bugojnu. No, on je za sada izbjegao podizanje optužnice iako su policijske agencije dokumentirale njegovu i odgovornost tadašnjeg ratnog načelnika općine Dževada Mlaće. Valja reći kako je tada cijeli bošnjački politički vrh, predvođen Harisom Silajdžićem, pa i vrh Islamske zajednice, jer je obred sprovoda predvodio tadašnji reis Mustafa Cerić, nazočio pokopu ratnom zločincu.

A u toj činjenici sarajevska politička čaršija pa i međunarodni diplomati najznačajnijih zemalja, kao i međunarodna uprava nije našla ništa sporno u veličanju ‘ratnog zločinca'. Ne postoji nijedan sarajevski medij da je Delića uopće spomenuo u kontekstu počinjenog ratnog zločina.

"Ako postoji sustav vrijednosti, on je jednak za sve. Ako je netko osuđen na godinu dana za ratni zločin, a netko drugi na deset godina, ostaje činjenica da su obojica osuđeni za ratne zločine. Nema razlike. Ako se, međutim, razni zločinci primaju u Predsjedništvu BiH kao ratni heroji, ako im se u županijskim vladama, kao što je Sarajevska županija osiguravaju sredstva za obranu, onda trebamo biti zabrinuti. Treba postaviti pitanje od koga su oni branili ovu našu BiH. Nadam se da nisu od Hrvata jer je ovo naša domovina", rekla je zamjenica ministra obrane BiH Marina Pendeš koja je u nedjelju nazočila dočeku haškog osuđenika Darija Kordića u Busovači oko čega je podignuta prava haranga. Valja istodobno reći da je za Delića čak organiziran i doček prigodom izricanja prvostupanjske presude kojom je proglašen krivim za ratne zločine.

Na jednak je način organiziran i doček odreda svih bošnjačkih generala i časnika u sarajevskoj zračnoj luci gdje su se vraćali nakon izricanja pravomoćih presuda. Tako je dočekan general Enver Hadžihasanović koji je osuđen na 3,5 godine, kao i pukovnik Amir Kubura koji je dobio dvije godine zatvora zbog ratnih zločina koje je počinila zloglasna VII. muslimanska brigada u čijem sastavu su bili i pripadnici mudžahedina.

Kao svojevrsno priznanje, Kubura je čak imenovan u Upravni odbor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prije tri godine. A da u najmanju ruku imaju čudne kriterije, pokazale su reakcije pa se čak i izmišljaju riječi i poruke koje nisu izrečene u Busovači prigodom dočeka haaškog osuđenika Darija Kordića.

Tako su izneseni eksplicitni stavovi kako se neće dopustiti uspostava trećeg entiteta i dalja ‘podjela zemlje' koja je upravo režirana i rezultat je današnjeg Daytonskog mirovnog sporazuma u BiH.

Poruke kojima se aludiralo na vodstvo HDZ-a BiH pa se čak u određenim međunarodnim krugovima rodila ideja da se zabrani rad političarima koji veličaju ratne zločince. "Osobno smatram da poruke koje su se mogle čuti u nedjelju, za vrijeme svete mise i nakon nje su bile poruke ljubavi, a ne poruke mržnje, prema svim građanima u BiH koji žele graditi naprednu zemlju uz uvažavanje činjenice da u njoj živi i hrvatski narod. Mene razočaravaju pokušaji da se ljubav pokušava pretvoriti u mržnju. Onaj tko nije sposoban sagledati stvarno stanje, pogledati što to radi u interesu države BiH, taj bi trebao odstupiti. Ne može se budućnost BiH graditi na mržnji. Mi trebamo voljeti svoju zemlju, ali nije tako, nažalost, jer ona ne funkcionira.

Da funkcionira ne bi se događale stvari koje se događaju", dodala je zamjenica ministra obrane BiH koja je i sama podrijetlom iz središnje Bosne. Zato je pitanje rata i stradanja posebno bolno vezano uz središnju Bosnu koja je preživjela teške ratne traume i u kojoj nisu procesuirani deseci slučajeva ratnih zločina poput Buhinih Kuća, Maljina, Križančeva Sela, ili pak ispajivanja granate s položaja Armije BiH koja je usmrtila osmero hrvatske djece. Za to veliku odgovornost snosi i državno Tužiteljstvo čiji se rad, također, želi preispitati.