TITOVE ULICE NAZVATI NJEGOVIM ŽRTVAMA "Mi Talijani moramo ispraviti što je davno trebalo, povući najviše priznanje Titu"

Carlo Fidanza

Premda su od njegove smrti prošle čak 42 godine, Josip Broz Tito, diktator pod čijom su čizmom na teritoriju bivše države i dokle je god sezala Udba ubijeni i progonjeni mnogi nevini ljudi, živi u našim ulicama i trgovima, a dio građanstva na njegov lik i djelo i dalje gleda romantično. 

Gradsko vijeće Mostara nedavno je, po naputku i traženju međunarodne zajednice uklonilo nekoliko ustaša iz Mostara, dok o Titu nije bilo riječi. Ipak, na sjednici planiranoj u srijedu na dnevnom je redu Titova ulica u Mostaru. No, nije ovo problem samo u Mostaru. 11 općina u Italiji ima ulice posvećene Titu, a tamošnje stranke također traže da ga se briše.

Član Europskog parlamenta i bivši zastupnik talijanskog parlamenta Carlo Fidanza govorio je na temu Brozovih ulica za Hercegovina.info. 

Razgovarala: Kristina Perić/Hercegovina.info

Upitan koliko ulica i trgova u Italiji nosi naziv po Josipu Brozu Titu, Fidanza iznosi činjenice koje nismo očekivali.

- Još uvijek imamo ulice u Italiji koje slave užasnog diktatora – Tita. Trenutačno prema izvješćima znamo za najmanje 11 talijanskih općina u kojima se mogu naći ulice koje su posvećene njemu. Smiješno je i žalosno da na Siciliji, Campaniji, Sardiniji i Emilia Romagni imamo spomen na njega. Recimo u općini San Antonio u Cataniji, ulica ‘Via Tito’ je smještena blizu ulice ‘Via Aldo Moro’, premijera kojeg su barbarski ubile postrojbe ‘Crvene brigade’ 1978. godine. Također, smiješno je da se u Campaniji ‘Via Tito’ nalazi između ulica Pape Ivana XXIII., ulice Johna Kennedya i Martina Luthera Kinga.

U drugu ruku, na Sardiniji, u mjesto Nuoro gdje još uvijek postoji ‘Via Tito’, stranka ‘Fratelli d’Italia’ pokušala je promijeniti naziv ulice koji bi odao počast mučenicima s Foibe. Ukratko, za sada imamo vijesti o samo 11 općina, ali to je i dalje visoka brojka. Trebamo još puno učiniti na tom planu, no mi Talijani moramo ispraviti nešto što je trebalo davno učiniti – trebamo povući najviše priznanje kojim je odlikovan Tito od strane Talijanske republike 1969. godine. Skandalozno je da su se promijenili brojni predsjednici države i da nitko nije dirao u to.

Kaže da će to nastojati promijeniti, odnosno da će njegova stranka činiti sve da se Tita briše.  

- U svim općinama gdje smo u većini, naša stranka će voditi bitke oko promjene naziva tih ulica. Da budem precizniji, nismo za brisanje povijesti i sve što se dogodilo, sve pripada povijesti, no povijest treba gledati i kao upozorenje. Prošlosti se moramo sjećati korektno s poštovanjem prema ubijenima i njihovim obiteljima, prema nestalima… A to sve je nemoguće zbog ideologiziranih političkih krugova.

Hoće li netko tolerirati ulice posvećene Staljinu ili Hitleru? Naravno da ne, strašni zločini holokausta I ‘Gulaga’ moraju biti na strani žrtava. Mi želimo ‘Titove ulice’ promijeniti samo u nazive koje bi posvetili njegovim žrtvama, ništa više od toga. Iz istog razloga, želimo da Titov režim bude upamćen kroz njegove žrtve kao što je Norma Cossetto, žrtva Foibe i Julijsko-dalmatinskih prognanika.

Što obični ljudi misle o Titu!?

- Smatram da obični ljudi imaju razmišljanje poput nas, no neki ljudi u lošoj namjeri mogu biti etiketirani kao oni koji su samo “od forme”, a onda zapravo, u suštini, budu zaštićeni od krugova koji su bliski ljevici i još uvijek se nisu pomirili s prošlošću.

Je li pogled iz Italije na Tita pozitivan ili negativan. 

- Nemam sad neke emipirijske podatke da kaže što većina misli o Titu, ali mogu reći da je tu povijest vrlo jasna – Tito je, kao i ostali diktatori prošlog stoljeća, krvavi diktator. Naravno, poveznica Talijana s Titom je bolna. Opet naglašavam da je Josip Broz Tito usko povezan s tragedijom Fojbi i dalmatinskim progonom. Radio je punom parom na etničkom čišćenju u pograničnim područjima kako bi homogenizirao ono što će se na kraju izgraditi kao Jugoslavija. Stanovnici Trsta još uvijek pamte prijetnje onima koji su se usudili pobuniti protiv režima, još uvijek je živo sjećanje na brojne jame.

Sve je to dugo vremena namjerno ignorirano i od komunista i od Zapada, prvi su to činili iz ideoloških razloga, a drugi jer je se radilo o nesvrstanoj zemlji koja je mogla zaustaviti moguće sovjetske invazije, pa im je odgovaralo da se ne zamjeraju. Njegov režim je i uspio preživjeti toliko dugo, čak i nakon što je Tito umro. Recimo, nikad nije bilo moguće ukloniti natpis Titu na planini Sabotino koja je vidljiva iz Nove Gorice i Trsta. Natpis koji je dug 100 metara i visok 25 metara napravili su oni nostalgičari prema okrutnom režimu, a zapravo se rugaju žrtvama tog područja.

Naš Tito - Sabotin nad Novo Gorico | Obnovljeni napis Naš Ti… | Flickr

To se događa unatoč velikom radu slovenske vlade i bivšeg premijera Ministra Janeza Janše, da se osigura priznavanje povijesne istine. U tom pogledu itekako jest potrebno se prisjetiti golemog rada koji se neprestano nastavlja na oporavku tisuće leševa Titovih slovenskih protivnika koji su bačeni u fojbe koje su sada na slovenskom tlu.

*dodatak kontekstu Fojbi

Fojbe koje u više navrata spominje sugovornik odnosi se na stravična mjesta zločina koje su počinili jugoslavenski partizani i pripadnici OZNA-e tijekom i nakon Drugog svjetskog rata nad lokalnim stanovništvom, odnosno nad istarskim i dalmatinskim Talijanima na području Istre, Kvarnera i Dalmacije. Osim talijanskih državljana, ubijali su hrvatske i slovenske antikomuniste, a sve pod izlikom 'državnog terorizma'.

One označavaju mjesta stradanja poput jama ili rudarskih okana gdje su zakopana i sakrivena tijela tisuće Talijana. Osim strašnih zločina koje su počinili partizani, nakon toga je uslijedio istarsko-dalmatinski egzodus etničkih Talijana s navedenih područja koje je Italija izgubila 1947. godine. Pojedini izvori navode da je to područje napustilo između 230 i 350 tisuća Talijana.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.