Tetovirani Križevi

Stariji će se sigurno sjetiti nježnih ruku bake ili majke koje su bile ukrašene tetoviranim križevima ili drugim ornamentima.
Zanimljivo je da se običaj tetoviranja ruku križevima isključivo veže za područje srednje Bosne, dok se Posavina u tim izvještajima ne spominje.

Iz srednje Bosne potiču i detaljni opisi tetovaža koje su napravili Ćiro Truhelka i engleska putnica Mary Edith Durham krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Tetoviranje je jedan od običaja koje Hrvati Bosne i Hercegovine preuzimaju od prastanovnika ovih prostora Ilira (u ilirskim grobnicama su pronađene igle za tetoviranje) nastavljajući tako ovu tradiciju od pradavnih vremena do danas. Britanski povjesničar Noel Malcolm, u djelu "Bosnia: A Short History" piše da običaj tetoviranja nije poznat među drugim Slavenima, već da je tetoviranje posebnost katolika srednje Bosne. Ni Truhelka, ni Durham (Malcolm samo prepisuje (citira) Truhelku) ne spominju tetoviranje u sjeveroistočnoj Bosni.

Tetoviranje je i jedan od dokaza da su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini nasljednici i baštinici kulture i običaja prastanovnika ovih prostora (u Bosni i Hercegovini je tetoviranje rasprostranjeno samo među Hrvatima).

Tetoviranje se obično sastoji od niza malih križića na prstima i rukama, te predstavlja neizbrisiv simbol katolicizma u Bosni i Hercegovini.

Česte su i tetovaže krune te sitnih točkica u krugu koje možda simboliziraju kolo.

 

 

 

 

 

 

Jedan od razloga rasprostranjenosti tetoviranja križeva kod Hrvata u BiH je pokušaj da se spriječi odpadništvo od katoličke vjere tj. islamizacija.

Tetovirani križ na ruci je bio vidljivi znak pripadnosti kršćanstvu i u „zlim vremenima“ je bilo potrebno puno hrabrosti imati takve tetovaže.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Isto tako, ovaj običaj je pomogao da se spriječi tursko otimanje katoličkih djevojaka, te otmice muške djece za tursku vojsku (Janjičari).

Postojalo je više načini tetoviranja, a tetovirale su uglavnom žene.

Jedan od načina je da se na mjestu, na tijelu, koje će se tetovirati najprije nacrta crtež, a zatim se brzo bode iglom po zategnutoj koži i onda natrlja smjesom od uglja i meda. Drugi način je da se od kore drveta izreže križić, te po njemu bode iglom i posipa smjesom od uglja a domaća rakija je služila kao dezinfekcijsko sredstvo.

Tetoviranje je bilo vrlo bolno i tetoviralo se je obično na proljeće ili u vrijeme crkvenih blagdana.

Ovaj običaj je, prije dolaska komunista na vlast, bio rasprostranjen u većini sela brčanskog kraja (Boće, Laništa, Vitanovići, Ulović, Zovik).

Danas su modi neke druge tetovaže, na nekim drugim dijelovima tijela. Križ, simbol kršćanstva, sve je manje vidljiv i na zidovima, a sve ga manje ima i u srcima. Tetoviranje križeva na rukama, taj pradavni običaj naših predaka, umire zajedno s našim bakama i majkama.

tekst i foto: Anto Sluganović/posavski-obzor.info