SUTKINJA I INŽENJERKA Nakon posla trči na terene Premijer lige, a lakše joj je suditi muški nego ženski nogomet

Almasa Hodžić (26) uspješna je Brezanka koja ruši stereotipe. Ova vrijedna magistrica strojarstva, dobitnica Srebrene značke Univerziteta u Sarajevu, radi kao proizvodni inženjer u „Mann+Hummelu“, a nakon posla je sutkinja u Premijer ligi.

Trenutno živi i radi u Tešnju, gdje je sjedište njene tvrtke. U veoma otvorenom razgovoru za Avaz otkrila je kako je biti žena u muškom svijetu, kako je došlo do spoja njena dva zanimanja, s kakvim se reakcijama susreće, koju poruku šalje mladim ljudima, gdje se vidi u budućnosti...

Pomalo tvrdoglava

"Uvijek sam imala snove koje slijedim i ciljeve koje pokušavam ostvariti. Oni su više osobni i nikad mi namjera nije bila konkretno da rušim neke stereotipe, a ako usput i srušim koji, super! Voljela bih ako bih svojim primjerom uspjela neku djevojčicu motivirati, da vidi što ona sve to može", istaknula je na početku razgovora.

Kako je biti žena u muškom svijetu?

"Na početku je potrebno malo više rada da bi dokazali kompetenciju. Tako je i u nogometu i u strojarstvu. Ali ukoliko uspješno izdržite nekoliko prvih situacija u kojima ste testirani na bilo koji način, poslije je dosta lakše. Meni je osobno ponekad lakše biti žena u muškom nego u ženskom svijetu. Recimo, dosta mi je lakše suditi utakmice momcima nego djevojkama. Većina mojih kolega i u nogometu i u poslovnom svijetu pokazuju ako ne veće poštovanje prema nama djevojkama onda bar jednako. Ali u startu morate biti i otporni i istrajni i pomalo tvrdoglavi", kaže.

Inženjerka ste i nogometna sutkinja, kako je došlo do spoja ova dva zanimanja?

"Bavila sam se sportom u osnovnoj i srednjoj školi, najviše atletikom. Prve dvije godine na Strojarskom fakultetu u Sarajevu sam se 100 posto posvetila učenju, tada nije bilo vremena za bilo šta drugo. Povremeno bih samo izašla na trčanje da odmorim mozak. Sjećam se jedne prilike da sam izašla na trčanje oko ponoći da bih nakon toga nastavila učiti. Trčanje je uvijek bilo moj ispušni ventil. Kasnije se otvorilo malo prostora u rasporedu i ja sam htjela hobi koji će me forsirati da redovno treniram. Nogomet mi je bio blizak uvijek, a htjela sam i zaraditi nešto novca tijekom studija i tako sam odlučila da sudim. Moram priznati da je ova kombinacija teška, ali veoma dobra, obje profesije zahtijevaju posvećivanje pažnje detaljima, donošenje brzih odluka i nošenje s velikim pritiskom. Vjerujem da je jedno odlična vježba za drugo.

Opišite nam jedan svoj radni dan? Na kojoj poziciji točno radite u tvrtki?

"Radim na poziciji glavnog tehnologa koju mi zovemo i proizvodni inženjer. Kreiram tehnologiju za izradu filtera tečnosti, to su uglavnom filteri ulja i goriva koje imate u vašim automobilima. Zadužena sam za nekoliko proizvodnih linija. Moj radni dan počinje ustajanjem u pet sati i 50 minuta, radim od sedam sati. Prvih sat vremena provedem uglavnom isto, provjerom mailova, čitanjem izvješća od prethodnog dana i planiranjem sastanaka za taj dan. Ostatak dana je uglavnom izvan moje kontrole, rad u proizvodnji je veoma dinamičan i nikad ne znam što me tačno čeka. Moji radni zadaci uključuju kreiranje radnih operacija za proizvodnju jednog filtera, dizajniranje alata, praćenja rada proizvodnih linija i uklanjanje eventualnih zastoja"

Od koga ste naslijedili ljubav prema nogometu i za koga navijate?

"To je od oca. U kući su se uvijek gledale utakmice, ja sam kao mala, nakon osnovne škole kupovala sebi novine Sport da bih ispratila sva ta događanja u nogometu. Tada sam navijala za Arsenal. Sada sam sutkinja, za nas nema navijanja za timove. Kada gledam utakmice, najviše pratim suce, njihove poteze i ponašanje na terenu. Moram priznati da sada puno bolje prepoznajem suce nego nogometaše"

Tko Vam je najveća podrška u životu?

"Obitelj. Stvarno imam super roditelje koji su mi u životu pružili puno ljubavi i veliku dozu razumijevanja"

A tko najviše ispašta zbog Vaših poslovnih obaveza?

"Najviše ispaštaju moji prijatelji. Obitelj je na prvom mjestu uvijek i svaki slobodan trenutak, kojih i nemam puno pokušavam provesti s njima i onda prijatelji ostaju uskraćeni. Mislim da sam kompliciran prijatelj. Teško je bilo što sa mnom isplanirati zbog utakmica, suđenja, treninga, seminara i rada u drugom gradu i uglavnom su oni ti koji prave kompromise.

Gdje se vidite u budućnosti?

"Budućnost je sad, ono što sada radimo, kako živimo, odluke koje donosimo, navike koje kreiramo, to oblikuje i naše sutra i našu sljedeću sedmicu i našu sljedeću godinu. Dakle, inženjerstvo, nogomet, prijatelji, obitelj, priroda, putovanja i knjige. Tu se vidim u budućnosti"

Koja je Vaša poruka djevojkama koje razmišljaju kojim zanimanjem da se bave?

"Poruka je da se ne boje, da prate svoje snove i da ne izbjegavaju zanimanja vođene rodnim stereotipima. Tražite dobre mentore, postavljajte puno pitanja bez straha, budite svoje, idite na stručne konferencije i okružite se ljudima koji su bolji i pametniji od vas"

S kakvim ste se sve reakcijama susretali od muških kolega tijekom studiranja, a i danas na poslu? Koliko Vas je to doticalo, a i danas dotiče?

"Na fakultetu samo imate rezultate pismenih ispita. Primjećivala sam ponekad iznenađenje kad pričamo tko je što položio, a ja sam uvijek sve polagala. Ja sam tada još bila plava, nisam baš izgledala kao da mi je recimo statika jača strana. Već nakon prve godine, toga nije bilo. A kako me doticalo? Pa ja sam bila ponosna, iskreno. Draže mi je kad me potcijene nego precijene. Vrijeme provedeno na Strojarskom fakultetu u Sarajevu mi je definitivno najljepše. Što se tiče posla, tu nije bilo loših reakcija. Ovo je druga tvrtka u kojoj radim, u obje sam doživjela samo pozitivna iskustva", zaključila je mlada sutkinja.