Slaven Raguž: No hard feelings HDZ1990

Bipolarni konformizam. Ne dva prsta jedne ruke, nego vrh jezika iste zmije podijeljen na dvoje. Takva je politika kod nas Hrvata i naša situacija u BiH je danak te i takve politike.

Govore mi da su se određeni ljudi dobro nasekirali radi nekih mojih izjava. Ja koji politiku vidim kao sredstvo, nisam prosvijetljen ili bar nisam dosegao tu razinu prosvjetljenja da vidim kako sve ovo što se događa kod nas općenito je u biti za dobro sviju nas. Nedavno su mi za zlo uzeli što sam institucionalno napao ljude koji su digli ruku u Domu Naroda da se danas omogućilo da tamo neki načelnik za financije grada Mostara može ucjenjivati cijeli grad da se odobri oko 7 mln KM za komunalu, zbog čeka niti krajem 4. mjeseca Mostar nema proračuna. Uzeli mi za zlo što sam institucionalno napao ljude koji su digli ruku za komercijalno zaduživanje HNŽ-a, kojim se prethodni dugovi uvećavaju za dodatni dug. Tobože, ako sam protiv toga, protiv svojih sam, a samim tim s njima sam. Ti tamo neki „Oni" me plaćaju, instruiraju, lože, itd. Nemam, dakle, svog mišljenja. Ja sam samo izvršitelj tuđih misli i govornik tuđih riječi.

U trenutku kada ti politiku vode pseudonimi iz jednog dnevnog marketinškog biltena, a ako nisu pseudonimi, onda su „neimenovani izvori bliski vrhu stranke", teško da netko može prihvatiti i percipirati mišljenje i riječi s imenom i prezimenom. Imam ja tu (po)grešnu naviku da se ispod svake svoje izjave ili teksta potpišem. Kada stavove iznosite skriveni iza pseudonima, izvora bliskih vrhu stranke ili tijela stranke, sve je ok, ako se kojim slučajem potpišeš, ne samo da ne valjaš ti, nego ne valja nitko tebi drag i blizak. Zato su radi mojih osobnih izjava ovih dana meni bliski ljudi doživjeli određene neugodnosti, samo radi bliskosti sa mnom, i ja im se od srca ispričavam. I ubuduće ću se potpisivati, ali više nećemo biti formalno bliski, pa onda neće biti tih problema. Koji su stavovi bili zadnji problem u nizu?

Prva je bila vezana za nastup na izborima. Par mjeseci je trajala trakavica hoće li se ići skupa u sklopu HNS-a, neće li, šta će biti s nama ako bude, šta ako ne bude. U međuvremenu, Aluminij galopira prema propasti, županije se zadužuju više nego su se ikada zaduživale, federalni partneri parazitski sišu sve što se posisati može, a da nitko ne zna kamo odoše novci, sve je to manje bitno, bitno je bilo hoće li se skupa ili neće. I sada kad se neće, pljušte slavodobitne naslovnice tog mostarskog dnevnog biltena, jer tobože stalo se u kraj strahovladi vožda iz Bara.

Zašto ne dijelim tu euforiju radi „odlučnog ne"? Iz prostog razloga što ta odluka nije niti taktična, niti strateška, niti je plod neke političke smjelosti, nego, dapače, plod je političkog oportunizma grupacije ljudi koji smatraju da samostalnim nastupom mogu ušićariti i kasnije istrgovati više pozicija. Da se tu radilo o neslaganju oko strategije delegiranja u Dom Naroda, kako bi se onemogućilo da nam delegate drugi delegiraju, da se radilo primjerice o neslaganju političkih koncepata oko kreiranja administrativne federalne jedinice sa hrvatskom većinom, neslaganja u viziji kako riješiti problem odlaska mladih iz hrvatskih krajeva u vidu kreiranja neke održive perspektive, neslaganja o tome kako riješiti problem Aluminijskog, kako stvoriti okolnosti kako sutra se ne bi pored Aluminijskog dogodio još neki Aluminijski, itd., čovjek ne bi riječi rekao. Jedni nude jedno, drugi nude drugo, nema dogovora, ali se poštuje institucija koja je temelj zajedništva. Na ovaj način na koji se to odigralo, politika ispade trgovina za što više pozicija u vlasti gdje se za nerad može i dalje neometano primati po 5/6 tisuća KM, a izbori su način podjele plijena javnog sektora.

Sad kada je definitivno da od zajedničkog izbornog stava nema pod krilom HNS-a nema ništa, sarajevski režimski mediji koji su do jučer pljuvali po HNS-u, danas su najveći borci za njegovu tobožnju reformu. Zar to nekome nije čudno?! Prvo ide Dnevnik u 19.30 gdje se proklamira reforma HNS-a, pa onda ide dokumentarac o ratu u Mostaru koji „dokazuje" da su u biti Hrvati najkrivlji sa svu krv prolivenu na ovim prostorima početkom 90ih prošlog stoljeća.

Druga moja „kriminalna izjava" je moj stav oko odluke o „prisajedinjenju" Zubakovog NHI-a, koji se sad nekako drugačije zove, sa HDZom 1990 u neku novu stranku, i to bez da se igdje o tome omogućila demokratska diskusija. „Prisajedinjenje" minorne strančice i promoviranje tog čina kao tobožnje okrupnjavanje scene jednako je smiješno kao i dovođenje onih obiteljskih strančica u predsjedništvo HNS-a gdje se oni kao nešto pitaju. To nije ništa drugo nego davanje političke slamke spasa čovjeku koji je jedan od najodgovornijih za dekonstituiranje Hrvata u BiH za vrijeme Alijanse i koji to dekonstituiranje želi zapečatiti prijedlogom izmjena Ustava Federacije kroz tzv. stručno povjerenstvo američke ambasade. Ne samo to, osobe iz Zubakovog NHI-a ili kako li se već sada zovu, koje sebe vide u novoj stranci „europske pučke orijentacije", dio su upravnog odbora HNV-a. To je ona nekakva strančica fra Luke Markešića koji sotonizira sve sa hrvatskim predznakom.

Kažu mi da su neki dobili zadatak da se prikupljaju ove moje „blasfemične" izjave radi nekakvog stegovnog postupka, naravno, i to iza leđa, te skriveno iza „tijela stranke", jer nitko u lice ništa ne govori. Nema potrebe za bilo kakvim prikupljanjem dokumentacije, evo imaju ovdje sve na jednom mjestu. Što se tiče stranke, ja više nisam i neću biti predsjednik GO Mostar HDZ1990. Prema tome, selam tijelima stranke, selam europskim tračnicama, selam europskoj perspektivi BiH!

Izvor blizak Slavenu Ragužu