Prošli smo pakao!

Olujno nevrijeme i snježna mećava zatekla ih je na povrtaku, na izlazu iz Mostara, kod tunela Salakovac.

- Prošli smo pakao, pravu katastrofu. Onakvo nevrijeme nikad u životu nisam vidio, niti sam ikad mogao zamisliti da ću nešto onakvo doživjeti. Što je to bilo, ja vam to ni sad riječima ne mogu opisati. Ne znam kako bih to opisao, ispričao je za Dnevni list vozač mini busa Ivan Brajko, koji je već 15 godina profesionalni vozač.

Nemoguće se orijentirati

Nevrijeme i zastoji njih su u tunelu Salakovac zatekli u petak oko 19 sati. Brajko priča da je puhala tako jaka mećava da se od snijega ništa nije vidjelo i da ni na pola minute nisu mogli izići ispred autobusa. Njih je spasilo što su imali dovoljno benzina pa je autobus mogao grijati, a posebno ga je bilo strah za putnike, jer je riječ o mahom starijim osobama, svi obučeni u ramske narodne nošnje. Kakva je mećava bila da se prst pred okom nije vidio, Brajko je tek oko 1 sat u noći vidio da je ispred njega u koloni njegov rođak, također vozač autobusa. Vidjeli su ralice koje su prolazile, ali zbog velikih snježnih nanosa nisu mogle čistiti. U tunelu su proveli cijelu noć. U subotu ujutro bageri su pokušavali dio putnika iz kolone osloboditi i uputiti na OMV pumpu na ulazu u Mostar. 

- Nevrijeme je još uvijek bilo jako, bager je bio 50 metara ispred nas, a između nas i bagera je bio jedan kombi. Tolika je mećava bila da bager uskoro više nismo mogli vidjeti, nismo vidjeli ni cestu, ništa. Snijeg je bio toliko jak da je odmah sve zameo, nismo se mogli orijentirati. Onakvo nešto nikad u životu nisam doživio!, priča još uvijek potreseni Brajko.

Na OMV pumpu su u stigli u subotu tek oko 15 sati.

Ništa se nije vidjelo

Kad su se domogli OMV pumpe, bilo je, kaže Brajko, kao da su kući došli. Bio je tu putnika od Crne Gore, Doboja, Brčkog... Djelatnici su im pomogli koliko su mogli - restoran se preko noći zatvara, ali su zbog ljudi ostavili otvoren, kao i upaljeno grijanje. Cijeli dan subotu i cijelu noć su proveli na OMV pumpi, nitko im nije dolazio niti obavještavao ih o stanju na putu. 

U nedjelju oko 13 sati, nakon međusobnog dogovora, na vlastiti su rizik odlučili krenuti na put kući. Brajko kaže da je koordinacija policije i civilne zaštite, svih ljudi koji su radili na održavanju cesta s putnicima na cesti bila katastrofalna, te da su samo unosili dodatnu paniku među putnike. Ovaj mini bus je već u Potocima zaustavila policija - rekli su im da ne mogu dalje, da je na mostu Begića i Begovića na ulazu u Jablanicu bio direktni sudar te da su kolone i s jedne i s druge strane duge i po tri kilometra. 

- Posvađali smo se s njima, ali se nismo htjeli vratiti. Nikakvog sudara nije bilo, nisu ni oni znali što pričaju. Koordinacija je na cesti bila nula, ništa oni ne rade, kaže ovaj vozač ogorčeno.

- Najgori dio puta bio je, kao što su i očekivali, do Drežnice, sve iza Drežnice, kaže Brajko, je bila pjesma.

Kalvarija se nastavlja

Ni tu nije bio kraj njihove kalvarije. Na izlazu iz Jablanice prema Rami, pokvario se bager koji je čistio cestu u mjestu Bukov pod, pa putnici nisu mogli dalje. U nedjelju oko 16 sati vratili su se u Jablanicu, u župnu kuću kod don Ivana Zovke, koji ih je dočekao s toplom juhom, hranom i čajem. Jedna putnica je bila bolesna i bila primorana zatražiti liječničku pomoć u Domu zdravlja Jablanica. I ovim se putem zahvaljuje na pruženoj pomoći i medicinskoj ekipi na ljubaznosti. 

Brajko kaže nije bila samo loša koordinacija policije i putnika na cesti, nego i mehanizacije koja održava ceste. Iako je, kaže, kad je izlazio iz Jablanice jedna traka ceste bila čista za put, bager koji je čistio sav je snijeg nabacivao na njegovu traku, priča ogorčeno, mislio je da neće uspjeti proći. Ako im nije mogao pomoći, nesretni ljudi očekivali su barem suradnju, da se napokon, nakon tri dana i dvije noći kalvarije od Mostara do Jablanice uspiju domoći svoje župe Gračac u općini Prozor/Rama. U svoju župu hodočasnici su napokon, svi živi, zdravi i umorni stigli u nedjelju oko 21 sat. Putnici svoje dugo, ali sretno putovanje najviše zahvaljuju svom vozaču, koji ni u jednom trenutku nije mislio na sebe, nego samo na svoje putnike.

Piše: Andrijana Copf / Dnevni list