Probao unuka i nevjestu dovesti do BiH, na kraju morao platiti taksi iz Slovenije

Sead Selmanović unuka i nevjestu pokušao je dobaciti do Bosne i Hercegovini. Naišao je na brojne komplikacije i poručuje ljudima da ne putuju dok se situacija ne promijeni

U potrazi za boljim životom i ostvarenjem svojih snova Sead Selmanović, sa suprugom Fikretom i djecom u Stuttgart, glavni grad Baden-Wurtemberga došao je prije 28 godina. Iza njih je ostao rodni Bihać i srca vezana za rodni kraj, s kojim veze nikada nisu prekinuli, piše Selmanović za Oslobođenje.

„Prije proglašenja pandemije u goste su nam iz Bihaća došli unuk i nevjesta. Zbog nametnutih ograničenja, nisu se mogli vratiti kada su planirali, pa smo svakodnevno pratili situaciju sa širenjem virusa, kako u Njemačkoj, tako i BiH. Supruga i ja smo uživali sa unukom, situacija se smirivala, a nevjesta i unuk su htjeli nazad u Bihać. Odlučili smo da ih ja odvezem do hrvatsko-bosanske granice, a da ih na granici preuzme sin Denis, jer, ako bih i ja ušao u BiH, morao bih 14 dana u izolaciju, a to sebi zbog obaveza na poslu nisam mogao priuštiti. Nadležni u Njemačkoj su mi rekli da u slučaju da moje putovanje traje do 48 sati, po povratku ne moram u izolaciju. U suprotnom bi morao. Krenuli smo u petak, 1. svibnja. Na granici između Njemačke i Austrije, na njemačkoj strani Nijemci su mi u potvrdu o putovanju upisali vrijeme izlaska iz Njemačke. Sve do granice Hrvatske, nije bilo problema. Osim čestih kontrola policije i radara, autoput je prilično pust, bez gužve i dobar za vožnju“, priča Selmanović.

Kada su stigli na granicu Hrvatske, carinici su ih pitali gdje putuju.
„Objasnio sam im da vozim unuka i snahu koji su mi bili u gostima do granice Hrvatske i BiH i da će ih tamo preuzeti sin. Bio sam izgubljen i zbunjen kada su mi rekli da mogu ući u Hrvatsku i nastaviti putovanje ako ću u BiH, ali ako se odmah vraćam, da moram u izolaciju u Hrvatskoj 14 dana i da za to moram platiti 400 eura. Džaba sam im pokazivao potvrdu Nijemaca da se odmah vraćam i da moram na posao, da nisam zaražen i da nemam vremena za 14 dana izolacije. Nije bilo druge, nazvao sam taksi u Zagrebu da dođe do granice, da preuzme unuka i snahu i da ih vozi do Bosne, a ja sam se vratio nazad za Njemačku“, dodaje dalje.

Nakon kratkog maltretiranja i pregleda na granici sa Slovenijom, stigao je na granicu Austrije.

„Austrijanci su mi tražili da se uvjere da mi je u autu pun rezervoar goriva. Kad su se u to uvjerili, rekli su mi da mogu putovati za Njemačku, ali da nigdje ne mogu praviti pauze na njihovoj teritoriji. Na ulasku u Njemačku, njemački policajci su mi u potvrdu upisali vrijeme povratka-ulaska u Njemačku. Kući sam stigao u kasnim večernjim satima. Sutradan sam nadležnima u svom gradu poslao potvrdu o vremenu povratka i tako izbjegao izolaciju. Još osjećam žal što nisam makar vidio granicu Bosne i Hercegovine, a svima koji planiraju da putuju, savjetujem da to ne čine ako baš ne moraju, jer ih čeka dosta neprijatnih iznenađenja“, kaže Sead Selmanović

mi tražili da se uvjere da mi je u autu pun rezervoar goriva. Kad su se u to uvjerili, rekli su mi da mogu putovati za Njemačku, ali da nigdje ne mogu praviti pauze na njihovoj teritoriji. Na ulasku u Njemačku, njemački policajci su mi u potvrdu upisali vrijeme povratka-ulaska u Njemačku. Kući sam stigao u kasnim večernjim satima. Sutradan sam nadležnima u svom gradu poslao potvrdu o vremenu povratka i tako izbjegao izolaciju. Još osjećam žal što nisam makar vidio granicu Bosne i Hercegovine, a svima koji planiraju da putuju, savjetujem da to ne čine ako baš ne moraju, jer ih čeka dosta neprijatnih iznenađenja“, kaže Sead Selmanović