Pošteno rečeno, uranila naša Duška !

Čuli smo samo Jadranka Prlića, i prije nego dobiše šansu da svoju obranu iznesu Stojić,Praljak,Petrković,Ćorić i Pušić, Duška zaboravi nazov svoje emisije i dopusti da Alija Behram "pošteno" osudi HR HB, a pratar Ivan Šarčević pošteno izblamira.

Vještim voditeljskim presjecanjem ispresjeca i zbuni i onako zbunjena, usuđujem se reći nedorasla za onaj vid emisija, Željka Raguža. Pripremljeni intervjui sa Ivom Lučićem i Miroslavom Tuđmanom samo su pokazali Duškinu vještinu tendencioznog nametanja i umjeća izvlačenja rečenica iz sugovornika. Naravno, koje u datom trenutku njoj odgovaraju.

Lučić je objasnio, po najbolje, okolnosti događaja i kako ih treba analizirati i onda eventualno suditi. Profesor Tuđman je uvjek odmjereni intelektualac, koji naročitu kontrolu ( zbunjenost i nedorečenost ) riječi ima kada mu se pokojni otac spominje, poglavito u kontekstu povjesne krivnje. Ustvari Duška je htjela i napravila da ova dva ništa ne kažu ! Moj stav je kada ih se zove na razgovor o domovinskom ratu, onda ih treba pitati kao sudionike istog sa pozicije načelnika SIS-a i HIS-a, jer to su obnašali, bili!

Vrhunac poštenog brukanja i novinarske presude našoj Herceg Bosni i šestorici heroja Haaških uznika, Duška režira kroz završni dijalog sa profesorom teološkog učilušta Ivanom Šarčevićem, našim pratrom koji skide habet i ugura se u svjetovne političare.

Pratar Ivan održa propovjed kojom zasigurno ulazi u skupinu onih malobrojnih koji tako sočno pljuju po vođama svoga naroda, presuđujući njihova djela kao krivnju, ne razmatrajući ni povjesne okolnosti, a ni volju upravo naroda. Naš dragi pratar optuži i Tuđmana i Šuška i Bobana i...Bobetka, samim time i njih šest u Haagu.

Kako ga Duška nije prekidala (namjerno), valjda je umislio da je veličasni za oltarom i da drži propovjed, a tada se valjda "ne razmišlja" o onim koji su sa druge strane oltara, pa makar bili i iza TV-e ekrana. Nije to bila propovjed sa svetog misnog slavlja, a veličasni uživaše upravo iz razloga što ga slušaše i oni koji nisu katolici, Hrvati iz njegove Bosne i Hercegovine.

Poslije svega što sam čuo, nemogu reći uvaženi, pa ću, poštovani Ivane Šarčeviću, nacionalna svijest i potreba branjenja svog doma nije navijačka euforija. Veličasni ma kako vam odozgo, sa oltara izgledali, nismo bili nepismeni i dezorjentirani da bi nas netko zadojio zabludama i vodio u nemoguće. Nismo bili sljednenici nikakvih prošlih režima i totalitarizama. Nismo imali niti projekat Hrvatske do Drine, a niti velike Hrvatske. Govorili ste kao da se bojite franjevačkog poslanja i službe unutar Katiličke crkve, pa nam čitate lekcije gdje nikada nismo bili , gdje netrebamo biti ili gdje nikada nećemo biti.

Priznajem vaše znanje o Katoličkoj Crkvi je neuporedivo veće od mog, pa neću puno niti o zadaći franjevaca unutar nje. To prepuštam vama i crkvi, vi bolje od nas, mene, znate gdje su naše crkve i samostani nekada bili, ali nikom pa niti vama ne prepuštamo da nam određujete gdje više ne trebamo biti ili kakvi moramo biti da bi tu bili!

Puno ste se u svojoj propovjedi pogubili, a Duška vas nije prekidala, valjda je žena očekivala i malo duhovnosti, pa joj se ipak ote pitanje; "Jeli to propovjed beznađa?". U uvjerenju sam da ste i 1990. godine politički bili opredjeljeni. Lako mi je odrediti i kako i u kojem pravcu to političko, vaše opredjeljenje je bilo.

Međutim, pitam vas zar se baš svega dobrog što mi Hrvati napravišmo za našu BiH, zar se baš svega dobrog ne sjećate? Da ne biste analizirali, da se ne morate raspitivati, jedan sam od onih Hrvata koji je ušao u rat sa isto godina kao Jadranko Prlić (moj školski kolega), Bruno Stojić, Valentin Ćorić, znači sa 33 godine svijestan političkog trenutka i Hrvatskog naroda u njemu, svijestan sebe.

Kao ni danas nisam bio zadojen mržnjom, nisam niti sljedbenik partizana, a ni ustaša, ali.., ali ponavljam bio sam jako svijestan političkog trenutka, značaja HZ HB u okviru Bosne i Hercegovine, moje i nedjeljive, pa vas molim, držite se oltara, propovjedi po evanđelju i ne sudite narodu, svome narodu, ako i jeste vaš.

Pošteno, Duška napravila si lošu emisiju i pošteno izvrijeđala BiH Hrvate. Pošteno mi je i priznati Franjo moraš se odlučnije i više zauzeti za "Hrvatski kanal", Hrvatski medijski prostor, ako ni zbog čega ono zbog poštene prezentacije istine.

Ne znam što ćeš ti pratre Ivane, ali ja sada odoh u svoju crkvu, bogu se pomoliti, da moji prijatelji, njih šest Haaških uznika, tom i svim ovozemaljskim sudovima dokažu svoje poštenje, siguran sam da bogu ne moraju!

Franjo Cvitković