Pogled u budućnost – Demokracija ili Republika

U cilju osiguranja ovih prava, vlade ustanovljene među ljudima, izvode svoje zakonite moći iz suglasnosti ONIH NAD KOJIMA se vlada. - Ako ikada ijedan oblik vlade postane prepreka ostvarivanju ovih ciljeva, pravo je naroda da ga promijeni ili ukine, da ustanovi novu vladu, koja će ležati na temeljima takvih načela, i organizirati svoje moći tako da najbolje utječe na narodnu sigurnost i sreću."

Prvotni izvor svih prava je -  na bojištu. Možete naizust citirati Ustav, znati sve o ljudskim pravima, možete biti uvjereni ekumenist, navoditi evanđelja, ali to vam ništa ne vrijedi, ne možete ostvariti nijedno svoje pravo ako vam tog trenutka terorist ili kriminalac drži uperen pištolj u glavu! Prava se uvijek zarađuju na bojnom polju i baziraju se na moći. Ako izgubimo svoju sposobnost  ili volju da fizički obranimo svoja prava - izgubit ćemo ih! Dakle, prava pripadaju pobjednicima na bojnom polju, ali tko su doista pobjednici? Pobjeđuje li u ratu vlada ili narod?

Američki narod je pobijedio u ratu s Velikom Britanijom. Nakon toga je zemlju podijelio u 50 teritorijalnih jedinica, država i pokazao kako može funkcionirati federacija neovisnih država, odnosno entiteta. Otud i naše čuđenje kako je svaki američki entitet uredio sebe iznutra svojim zakonima.

Ono što je u Texasu kažnjivo, u Arizoni nije. Jer je narod u Texasu drugačije odlučio o delegiranju svoji prava na vladu, nego narod Arizone. Ako vlade pobjeđuju u ratovima, a ljudi im samo služe, onda vlade drže u rukama prava i ovlaštene su dati ih, ili uskratiti narodu.

Sad, kad smo ispucali neka pitanja, možemo početi s traženjima odgovora. Tko je pobijedio u ovom našem ratu? Imamo vladu, zar ne? Vlada u federaciji je kakva? Vlada u BiH je kakva? Umjesto odgovora, znamo unaprijed da su neučinkovite i nesposobne.

Dakle, u ovom ratu vođenom unutar BiH, narod je izgubio.  Rat je dobila Vlada. U Republici Srpskoj dobila ga je Vlada Republike Srpske, a u Federaciji, dobila ga je federalna vlada. I na jednoj, i na drugoj strani BiH riječ je o totalitarnim sustavima zasnovanim na kolektivističkom principu. Narod, naviknut na socijalizam u kojem nije imao potrebu za ikakvim mišljenjem, nije ni primijetio da promjena uopće nema. Kolektivizam misli kako je država pozvana da obavi posao za pojedinca, da mu osigura zaposlenje i zdravstvenu  skrb, minimalnu plaću, obrazovanje, hranu, stan.

Ovdje dodatno komplicira priču što su kolektiviteti zapravo nacije pa umjesto grupnih interesa koje se u drugim državama proturaju kroz različite stranke koje osnivaju različite grupe, u BiH su stranke interesne skupine - nacija!

Već 20 godina je izborna slika nepromijenjena. Glasuje se po nacionalnoj pripadnosti za nacionalnu stranku. Inače, kad god netko ne želi riješiti problem, kaže kako je situacija složena i komplicirana. Niti je složena, niti komplicirana kad se zna što se hoće.

Nema te međunarodne zajednice, nema UN-a, Vijeća ovog ili onog koji će ignorirati zakonitu osnovu nastanka vlastite samouprave.

Imamo primjer Kosova.

Prije ili poslije se BiH mora reformirati ( a to znači ponovo formirati!) I razdijeliti na tri entiteta. Drugačiji ishod bi za hrvatski narod značio samo da na svojoj povijesnoj zemlji postaje narod drugog reda, sluganski. Takav ishod ćemo izostaviti. Jer, desi li se, idemo na početak teksta, odnosno - idemo prava ponovo zarađivati na bojnom polju. Prisilni život u istom entitetu s nacijom koja je tek u formiranju (muslimanima), koja je drugačije vjere i svih pogleda na svijet u demokratskom okviru koji, kao što ćemo vidjeti jest drugačiji izraz za nametanje volje većine, nas Hrvate dugoročno i kratkoročno zarobljava i drži u ropskom, prosjačkom položaju. Ovisimo od samilosti većine (tu samilost smo imali prilike vidjeti 90-ih).

Nakon reformacije, ponovo smo na početku - imamo entitet pa postavljamo pitanje tko ga ima? Ima li ga narod, ili ga ima država?

Jedna od najvećih podvala koje smo progutali u nastojanju bježanja od odgovornosti za vlastiti život i sudbinu jest DEMOKRACIJA. Demokracija je riječ grčkog podrijetla koja dolazi od Demos - narod i Kratein - vladati, a označava vlast naroda, odnosno vlast većine. Na prvi pogled zvuči primamljivo, ali je istina kako je demokracija jedan od najgorih oblika vladavine. Kad netko pristane da mu država nešto daje, istog trenutka pristaje i da mu država to oduzme kad se sjeti. To nije vezano samo za privilegije ili olakšice.

U pitanju je suštinska stvar - tko izvorno ima prava? Država ili pojedinac?

U ovoj postkomunističkoj zemlji izrasloj iz kolektiviteta, kolektivizam nije nestao. Ostao je kao sistem unutarnjeg uređenja. Demokracija. Jedan od najgorih mogućih načina vladavine. Zapravo se radi o oligarhiji – vladavini nekoliko centara moći kojima je dovoljno uvjeriti 50% ljudi plus jedan kako trebaju glasovati za njih ( u praksi je dovoljno obeshrabriti ljude da uopće izlaze na izbore te stimulirati vlastitu mašineriju od 30-ak % da iziđe na izbore).

Suština demokracije jest - NEJEDNAKOST pred zakonima. Uplitanje države u sve pore društva, u svaki segment osobnog života pojedinca. Jednostavnije kazano - dopušteno je samo ono što je izrijekom kazano da je dopušteno. Ostalo je zabranjeno. Iz tog principa i proizlazi svakodnevna potreba za novim i novim zakonima; zato i raste birokracija kako bi provodila te zakone; zato u konačnici i jesmo u govnima jer je država postupala kao biblijski skakavci u napadu na ljetinu. Pojela svaki list. A mi smo joj u tomu odricajući svoju slobodu i odgovornost svesrdno pomagali.U praksi to znači kako većina može odlučiti da vam oduzme dom, poduzeće, banku, ili djecu. Još jedna podvala koju smo naivno progutali jest kako je suprotnost demokraciji - diktatura. Istina je da je demokracija diktatura sama po sebi. Umjesto jednog isturenog vođe, frontmana, koji se može nazivati kraljem, carem, diktatorom, predsjednikom, premijerom, vlada zapravo nekolicina kroz centre moći - oligarhija i to je danas najčešći oblik vladavine u svijetu.

Takva država uzima sva ( naša ) prava sebi I dijeli ih po hijerarhijskom ključu  oligarsima i njihovim satelitima. Ako država ima moć dati prava, ima i moć oduzeti ih! Ovakav koncept začudo ima velik broj pristalica koji podupiru državu koja redistribuira bogatstvo i koristi policijsku moć države kako bi nametnuli propisano ponašanje. Svaka zemlja ima porezni sustav koji provođenjem nejednako tretira ljude i porezi ovise o bračnom statusu, broju djece koju imaju, njihovoj dobi i čak vrsti investicija u koje ulažu (pa neke osolobađaju oporezivanja, a druge dodatno oporezuju). U većini slučajeva postoje i  rupe  u poreznim zakonima samo da bi išle na ruku jednoj korporaciji ili jednoj politički utjecajnoj grupi.

Drugi zakoni omogućuju poštedu od poreza i subvencije za sklone grupe ili korporacije.

JEDINA SVRHA TIH ZAKONA JEST NEJEDNAKOST!

U demokraciji dakle nismo svi jednaki pred zakonom! A Ustav? Tamo piše da jesmo. Da, piše. Ali  Ustav se odnosi na ljude, a zakoni se odnose na registrirane pravne osobe s poreznim brojem (to smo mi, ali nam nitko nije rekao) kako nas jedino država i posmatra.

Gdje god se primijenila demokracija, odnosno kolektivizam, rezultati su više siromaštva nego prije.

Što nam preostaje?

Preostaje nam REPUBLIKA! Res - stvar, publica - javna. Republika jest prava suprotnost demokraciji. U istinskoj republici na djelu je vladavina zakona.

To je sustav u kojem je država ograničena zakonom da ostavlja ljude na miru!

Uloga vlade jest da štiti živote, slobodu i vlasništvo svojih građana i ništa više! Vlada može činiti samo one stvari koje njihovi građani također imaju pravo činiti.Ako pojedinci nemaju pravo poduzeti određeni čin, onda ne mogu dati takvu moć njihovim izabranim zastupnicima. Ne mogu delegirati ono što nemaju.U republici su svi jednaki pred zakonom,a prava pojedinaca nisu podložna vladavini većine, nego zakonu! Prava i odgovornosti idu ruku po ruku. Ako cijenite slobodu da vodite vlastiti život bez da vam drugi govore što raditi, onda morate preuzeti odgovornost za vlastitu nezavisnost.Sloboda izbora dovodi do najboljeg rješenja društvenih i ekonomskih problema kroz natjecanje milijune ideja i etika tako da svaka prođe proces iskušavanja i grešaka kroz konkurenciju.Rezultati ovakvog poimanja slobode su daleko superiorniji od onoga što može postići grupa političara ili vijeća mudraca" u demokracijama.

Republika jest okvir u kojem se najbolje snalaze odgovorni i samostalni ljudi. Takva je većina Hrvata. Nek se druga dva entiteta iznutra uređuju kako hoće, nek budu džamahirije, ili carevine, to nije naš problem dok god svatko plaća svoje račune na nivou BiH.

Upravo republika i ovakav koncept države su doveli SAD na vodeće mjesto na svijetu.

Znači, sutra u vlastitom entitetu provodit ćemo ideju republike. Na primjeru SAD-a vidjeli smo kako je ta ideja od puste i nenaseljene zemlje za manje od 100 godina stvorila najbogatiju i najnapredniju zemlju na svijetu.

Ne moramo izmišljati toplu vodu, nego se ugledati na najbolje.

Još nešto nedostaje za uspjeh Hrvatske Republike - banka! Zaludu nam sve ideje i svi umovi, ako nemamo vlastitu banku. Rotschild je rekao – Dozvolite mi da tiskam i kontroliram novac nacije i ne zanima me tko donosi zakone. U priči oko novca, vrlo slično kao i u priči o demokraciji nam je podvaljeno.

Većina nas misli kako banke posuđuju novac koje su im povjerile štediše. To je lako zamisliti - ali to jednostavno NIJE ISTINA! Istina je kako banke onaj novac kojeg posuđuju, stvaraju - ne od svoje zarade, ne od položenog novca - nego izravno iz vašeg obećanja kako ćete vratiti kredit. Od vašeg potpisa. Oni koji znaju, znaju kako se radi o sustavu frakcionalnih rezervi.

Država koja nema svoje banke je lihvarska kolonija.

Sve su to znali naši ljudi na početku devedesetih. Zato je bila i formirana Hrvatska REPUBLIKA Herceg - Bosna.

Zato je i postojala  Hercegovačka banka.

Znali su to i naši neprijatelji. Koji nisu bili samo u BiH, s njima bismo lako, bile su uključene puno moćnije sile.

Na primjeru najbogatije zemlje svijeta, Sjedinjenih američkih država, smo vidjeli kako funkcionira princip Republike, kako pametno izvedena teritorijalna podjela može dovesti do blagostanja.

Danas imamo na raspolaganju prostor, kapital, bogate ljude u inozemstvu.

Imamo povijesnu priliku stvoriti od svog entiteta Republiku unutar BiH konfederacije, preuzeti u svoje ruke stvaranje novca i obilja. Imamo priliku osloboditi taj neiscrpni i ingeniozni duh našeg čovjeka kojemu svijet nije nepoznanica. Zar mislite da smo manje sposobni od američkih doseljenika?

Imamo priliku koju moramo osvijestiti. Kad osvijestimo što i kako hoćemo, pojavit će se i ljudi, lideri  sposobni ostvariti ideje i zahtjeve nacije.

VeNLO/posavski-obzor.info