Pet kladionica se žalilo na odluku Grada Bihaća. Odbijeni su

Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine odbacilo je zahtjev više gospodarskih subjekata koji se bave priređivanjem igara na sreću protiv Grada Bihaća, a kojim su tražili utvrđivanje postojanja zabranjenog sporazuma zbog odluke o komunalnim pristojbama. Vijeće je zaključilo da nije nadležno odlučivati o zakonitosti i ustavnosti podzakonskih akata lokalne samouprave, nego isključivo o pitanjima iz oblasti tržišnog natjecanja.

Zahtjev su podnijeli PREMIER WORLD SPORT d.o.o. Čitluk, BET-LIVE d.o.o. Vitez, PETICA PLUS d.o.o. Vitez, SPORT PLUS d.o.o. Novi Travnik i SPORT PLUS WIN d.o.o. Novi Travnik. Postupak je vođen protiv Grada Bihaća zbog odredbi Odluke o komunalnim pristojbama i pripadajuće tarife, kojima je propisano plaćanje pristojbe za poslovne prostore u kojima se priređuju klasične i posebne igre na sreću.

Sporna odluka predviđa da se za svaki poslovni prostor u kojem se priređuju igre na sreću plaća komunalna pristojba u iznosu od 15.000 do 20.000 KM. Podnositelji zahtjeva smatrali su da takva odluka predstavlja zabranjeni sporazum iz Zakona o konkurenciji jer, prema njihovu stajalištu, sprječava, ograničava i narušava tržišno natjecanje na području Grada Bihaća.

Kladionice tvrdile da ih Bihać stavlja u nepovoljan položaj

U zahtjevu je navedeno da podnositelji obavljaju djelatnost priređivanja posebnih igara na sreću, odnosno klađenja, na području Federacije BiH, na temelju rješenja Federalnog ministarstva financija.

Tvrdili su da Grad Bihać spornom odlukom uvodi dodatne obveze koje nisu povezane s predmetom djelatnosti i koje nisu nametnute na drugim područjima Federacije BiH. Prema njihovu mišljenju, takva odluka predstavlja prepreku pristupu tržištu i narušava tržišno natjecanje jer se uvjeti poslovanja u Bihaću bitno razlikuju od uvjeta u drugim gradovima i općinama.

Podnositelji zahtjeva posebno su naglasili da se komunalna pristojba na poslovni prostor naplaćuje samo priređivačima igara na sreću, dok drugi gospodarski subjekti koji obavljaju druge djelatnosti ne plaćaju takvu pristojbu za poslovne prostore u kojima rade.

U zahtjevu se navodi i primjer rješenja Grada Bihaća iz lipnja 2024. godine, kojim je jednom od podnositelja utvrđena obveza plaćanja komunalne pristojbe za 2024. godinu u iznosu većem od 433.000 KM. Podnositelji su smatrali da takav iznos jasno pokazuje kako su priređivači igara na sreću dovedeni u nepovoljniji tržišni položaj u odnosu na druge subjekte na području Grada Bihaća.

Pozivanje na presude i tvrdnje o neustavnosti pristojbi

Podnositelji su se u zahtjevu pozvali na raniju praksu Suda BiH i Konkurencijskog vijeća, tvrdeći da se Zakon o konkurenciji može primijeniti i na tijela državne uprave i lokalne samouprave kada svojim aktima utječu na tržište.

Također su naveli da Grad Bihać nema ustavnu ni zakonsku osnovu za uvođenje takve pristojbe jer, prema njihovu mišljenju, nijednim zakonom u Federaciji BiH nije propisana mogućnost uvođenja komunalne pristojbe na poslovni prostor u kojem se priređuju igre na sreću.

Istaknuli su i da se djelatnost igara na sreću uređuje Zakonom o igrama na sreću Federacije BiH, koji je sistemski zakon u toj oblasti. Prema njihovim navodima, prihod od te djelatnosti pripada proračunu Federacije BiH, a priređivanje igara na sreću isključivo je pravo Federacije koje se može prenijeti na druge osobe na temelju odobrenja nadležnog tijela.

Zbog toga su tvrdili da se naknade povezane s igrama na sreću ne mogu svrstati u komunalne pristojbe koje pripadaju jedinicama lokalne samouprave. Pozvali su se i na presude Ustavnog suda BiH i Ustavnog suda Federacije BiH, u kojima se, prema njihovu tumačenju, navodi da lokalne zajednice ne mogu bez ograničenja propisivati vrste i visine pristojbi, osobito kada su posebni zakoni već uredili određenu oblast.

Podnositelji su od Konkurencijskog vijeća tražili da utvrdi kako sporne odredbe odluke Grada Bihaća narušavaju tržišno natjecanje, da se te odredbe proglase ništavnima, da se Gradu Bihaću naloži njihovo usklađivanje sa Zakonom o konkurenciji u roku od 30 dana te da se Gradu Bihaću i odgovornim osobama izreknu novčane kazne.

Konkurencijsko vijeće: Odluku nije donio Grad Bihać nego Gradsko vijeće

Konkurencijsko vijeće u obrazloženju navodi da tvrdnja podnositelja kako je odluku donio Grad Bihać nije u potpunosti točna. Kako se navodi u zaključku, odluku je donijelo Gradsko vijeće Bihaća kao predstavničko tijelo lokalne samouprave.

Vijeće se pozvalo na propise o lokalnoj samoupravi u Federaciji BiH i Unsko-sanskom kantonu, prema kojima gradsko vijeće u okviru svojih nadležnosti donosi propise o porezima, pristojbama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom.

Konkurencijsko vijeće potom je ocijenilo da podnositelji zahtjeva nisu dostavili dokaze koji bi mogli ukazivati na to da se u ovom slučaju radi o zabranjenom sporazumu.

Prema Zakonu o konkurenciji, da bi postojao zabranjeni sporazum, moraju postojati sudionici takvog sporazuma, odnosno gospodarski subjekti koji dogovorom, zajedničkim djelovanjem ili odlukom udruženja gospodarskih subjekata sprječavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišno natjecanje.

U ovom slučaju, prema ocjeni Konkurencijskog vijeća, nije dokazano da je Grad Bihać, odnosno Gradsko vijeće Bihaća, donošenjem odluke sudjelovalo u prometu roba i usluga niti da je imalo status gospodarskog subjekta u smislu prava tržišnog natjecanja.

Nisu dokazani sudionici zabranjenog sporazuma

Konkurencijsko vijeće navodi da podnositelji, ni nakon tri dopune zahtjeva, nisu dostavili činjenice ili dokaze da je Grad Bihać donošenjem odluke izravno ili neizravno sudjelovao u prometu roba i usluga na relevantnom tržištu.

Također nisu dostavili, kako se navodi, valjane i smislene podatke o tome tko su sudionici zabranjenog sporazuma i na koji je način došlo do narušavanja konkurencije.

Podnositelji su kao sudionike zabranjenog sporazuma naveli sve gospodarske subjekte, fizičke i pravne osobe, koji obavljaju djelatnost na području Grada Bihaća. Konkurencijsko vijeće takvo je obrazloženje ocijenilo neprihvatljivim jer ti subjekti nisu sudjelovali u donošenju sporne odluke.

Vijeće je istaknulo i praksu Europskog suda pravde i Europske komisije, prema kojoj se gospodarskim subjektom u pravu tržišnog natjecanja smatra svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na pravni status i način financiranja.

Međutim, javna tijela ne smatraju se gospodarskim subjektima kada obavljaju aktivnosti koje pripadaju izvršavanju javnih ovlasti. Prema ocjeni Konkurencijskog vijeća, donošenje odluke o komunalnim pristojbama od Gradskog vijeća Bihaća nije predstavljalo gospodarsku djelatnost.

Odluka je jednostrani akt, a ne sporazum

Konkurencijsko vijeće naglasilo je da zabranjeni sporazum u pravu tržišnog natjecanja podrazumijeva suglasnost volja između dva ili više gospodarskih subjekata s ciljem ograničavanja tržišnog natjecanja.

Sporna odluka Gradskog vijeća Bihaća, prema zaključku Vijeća, predstavlja jednostrani podzakonski akt koji se jednako odnosi na sve sudionike relevantnog tržišta, a ne sporazum nastao suglasnošću volja više sudionika na tržištu.

Budući da u donošenju odluke, osim Gradskog vijeća Bihaća, nije sudjelovao nijedan drugi gospodarski subjekt, Konkurencijsko vijeće zaključilo je da nije moglo doći do sporazuma, pa samim tim ni do zabranjenog sporazuma u smislu Zakona o konkurenciji.

Vijeće je odbacilo i navode da sporne odredbe predstavljaju prepreku pristupu tržištu u smislu propisa o relevantnom tržištu. Prema obrazloženju, prepreke pristupu tržištu same po sebi nisu zabranjene. One su relevantne samo kada dovode do toga da određeni sudionici na tržištu budu u prednosti u odnosu na druge koji žele ući na to tržište.

U ovom slučaju, kako navodi Konkurencijsko vijeće, sporne odredbe odnose se i na postojeće sudionike na tržištu i na one koji tek namjeravaju ući na tržište, pa se njima ne može utvrditi narušavanje konkurencije u smislu Zakona o konkurenciji.

Vijeće nije nadležno ocjenjivati ustavnost i zakonitost odluke

Jedan od ključnih dijelova zaključka odnosi se na pitanje nadležnosti. Konkurencijsko vijeće ocijenilo je da se zahtjev podnositelja u velikoj mjeri zapravo odnosi na tvrdnje da odluka Grada Bihaća nije u skladu sa zakonima i Ustavom Federacije BiH.

To se posebno odnosi na tvrdnje da Grad Bihać nije imao ustavnu osnovu za donošenje pristojbe jer, prema navodima podnositelja, nijednim federalnim zakonom nije propisana mogućnost uvođenja pristojbe na poslovni prostor u kojem se priređuju klasične i posebne igre na sreću.

Međutim, Konkurencijsko vijeće ističe da nije nadležno utvrđivati zakonitost i ustavnost podzakonskih akata. Njegova je nadležnost, prema Zakonu o konkurenciji, davanje mišljenja na nacrte i prijedloge zakona i drugih propisa koji mogu utjecati na tržišno natjecanje, ako ih predlagači dostave.

Budući da je u ovom slučaju riječ o propisu koji je već na snazi, Konkurencijsko vijeće navelo je da njegovu zakonitost može ocjenjivati samo nadležni ustavni sud.

Zaključno, Konkurencijsko vijeće utvrdilo je da nema osnove za pokretanje postupka jer sporne odredbe Odluke o komunalnim pristojbama i pripadajuće tarife ne mogu predstavljati zabranjeni sporazum. Riječ je, kako se navodi, o odredbama koje su sastavni dio podzakonskog akta što ga je tijelo lokalne samouprave donijelo u okviru svojih nadležnosti.

Protiv zaključka nije dopuštena žalba, ali nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana primitka zaključka.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.