OTKRIVEN NAJPRIKLADNIJI SPOMENIK ZA BiH Gastarbajter budućnosti neće biti sam, on je odveo cijelu obitelj

U Prozor-Rami je danas, u sklopu obilježavanja Male Gospe i dana Općine otkriven možda trenutačno najprikladniji spomenik u BiH – spomenik gastarbajteru.

Bio je to onaj koji bi muški skrivao suze, spakirao nešto polovne odjeće u kofer i otišao u tuđinu. Tamo bi patio, dijelio skromne sobičke među jednakima, jeo što muškarac zna skuhati, čeznuo i čekao Božiće i Uskrse. Kada bi se vratio kući tek bi tada shvatio koliki je križ nosio. Djecu skoro ne prepoznaje, ona oca skoro zaboravila. Prolazilo bi im najvažnije bez njeg, i njemu bez njih.

„U nevolji se nisam ponižavao, ni u dobru uznosio. Iz siromaštva i bogobojaznosti sticao sam, podizao obitelj, snivao i gradio, vjerovao u bolje dane, vjerovao u Boga, u pravdu, u ljudsko zajedništvo, u mali svijet ramski, bez osvete i gorčine, bez nadimanja i zla oka. Još me uvijek ima – još uvijek vjerujem!“, piše na realističnom i pomalo dramatičnom spomeniku gastarbajteru kojeg je isklesao lokalni umjetnik Petar Dolić, koji se drhtavim glasom zahvalio što je imao priliku isklesati tog marljivog hranitelja brojnih bh. obitelji.

Otvaranju spomenika nazočili su brojni lokalni gastarbajteri, opet skrivajući suze, no nasuprot njihova križa jače se nekako kristalizira druga bolna realnost. Njihovi unuci nova su generacija, gastarbajteri koji nisu na privremenom radu.

Iako je ovaj spomenik svojevrsno priznanje onima koji su ponijeli križ gastarbajterstva radi opstanka obitelji, u budućnosti se ovakav prizor neće gledati, a ni spomenik klesati. Ako netko i bude podizao kakvih spomenika za 50 godina u Bosni i Hercegovini, gastarbajteru će dodati cijelu obitelj, ženu i dvoje i više djece. Danas se u tuđinu odlazi obiteljski i bez jasne namjere povratka, što će na demografiju ostaviti kudikamo težu posljedicu od gastarbajtera koji se za Božić i Uskrs kući vraćao, pa na kraju i trajno, a djeca bi ostala u domovini.

Crkveni podatci koje smo imali priliku čitati su stravični. Prema njima, katolici su, nakon preživljene ratne tragedije i početnoga laganog povratka poslije rata, najbrojniji bili 2003. godine, kada ih je bilo 464.821. Otada njihov ukupan broj stalno opada, a posljednjih godina taj pad se ubrzava te je narastao na oko 14.000 godišnje. Prema istim crkvenim izvorima, na kraju 2020. godine katolika je 345.448, što je u razdoblju od petnaest godina, od 2003. do 2017., gubitak od 119.373, odnosno oko 25,7 posto. 

A budući da se odseljavaju uglavnom mlađe osobe, dok su u fertilnim godinama, to već sada ima velike posljedice na prosječnu dob preostalih vjernika, a za budućnost najavljuje opasne posljedice glede nataliteta. Prema izvorima Katoličke Crkve, danas je u BiH oko 350.000 katolika, a 1991. godine bilo ih je oko 760.000. To jest, tijekom posljednjih 30 godina nestalo je više od polovice katolika a time i Hrvata, odnosno oko 54,6 posto.

Oni zapravo nisu nestali, živi su i napučuju brojne napredne zemlje, ponajviše Njemačku i Irsku. Gastarbajter u 2022. nije sam, on je sa sobom poveo cijelu obitelj.