Opasne laži "probosanske politike"

Različiti su oblici nasilja nad pojedincima i zajednicama. Jedno od grubih nasilja nad nekom zajednicom je njezino negiranje. Upravo svjedočimo općoj diskriminaciji i grubom nasilju nad Hercegovinom i Hercegovcima. Mnogi bošnjački političari i politički angažirani bošnjački intelektualci, svjesno izbjegavaju i suviše često sramotno zaboravljaju spomenuti Hercegovinu u imenu države. Pomažu im televizijski urednici i voditelja. Nenamjerno ili namjerno. Kao na Bilinom polju, čuje se samo Bosna, Bosna. Nažalost, tom navijačkom zboru, sve češće se pridružuju sadašnji Visoki predstavnik. Naći će se u tom zboru i pokoji javni djelatnik, pa i svećenik, iz druga dva naroda, ali iz sasvim drugih pobuda.

Nije teško dokučiti kako je to dio dugoročne strategije veliko bošnjačke politike. I ona je, nažalost, rođena u Akademijinim odajama. Krajnji cilj te politike je priskrbiti Bošnjacima ulogu temeljnoga naroda i, potom, stvoriti bošnjačku nacionalnu državu Bosnu. Pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u bošnjačko bosansku državu. Prostu, unitarnu i centraliziranu državu naciju. Alijin politički zavjet.

Razvidna je zamisao Bošnjaka, a hoćemo li zaboravnost Visokoga predstavnika pravdati riječima: „Oprosti mu Hercegovino, ne zna što čini!“. Nećemo. Poslije poništenja rezultata demokratskih izbora, na gubernatorski način, i on postade razvidan. Dobio je zadaću čuvati ukupnost Bosne i Hercegovine. Čuvati deytonsko zdanje sa svim njegovim dijelovima.


Šaptači zbunjenom učeniku

I Hercegovinu. I ona je dio Bosne i Hercegovine. U oba entiteta pod svojim imenom. Jedino je ona zajednička. A on, kao i svaki slab učenik, zbunjen „dobronamjernim“ došaptavanjima, opetovano muca izgovoriti njeno puno ime. Ne dvojimo kako ne zna što mu je prava zadaća. Dvojimo o tomu kako ne zna koji će zadatak PIC-ova profesorskog zbora, prvo rješavati. Možda mu može pomoći Erdoganova pobjeda u Stambolu. Ne znamo je li se veselio sa Sarajlijama. Znamo i Erdogan je član PIC-ova profesorskog zbora i jedan od šaptača.

Nakanu Bošnjaka, postati temeljnim narodom Bosne i Hercegovine, priječe dvije nesavladive prepreke. Prva je, već postojanje tri temeljna naroda, a niti jedan bosanski. Što  činiti s njima? Druga je, dvočlano ime države. Sve dok je i Hercegovina u imenu države, Bošnjaci Bosanci ne mogu se u potpunosti poistovjetiti s državom. Kako biti temeljni narod u svojoj državi Bosni, ako su tu i Hercegovina i Hercegovci. Zato čuvari Alijinog zavjeta hodaju zemljom i svijetom, koristeći se vladinim i nevladinim organizacijama i pričaju kako državi treba promijeniti ime u Bosna.


U Bosni Hercegovine nema

Bošnjaci Bosanci ne bi htjeli Hercegovinu u imenu države, a htjeli bi Hercegovinu u njenom sastavu. Ako može dragovoljno, dobro. Ako ne može, a znamo kako sada ne može, izbacimo ih iz imena i pamćenja. Oni bi Neretvu, sunce i smokve, kamen i vino. Uz riječ Bosna to ne ide. Niti uz rijeku, niti uz zemljopisni pojam, niti uz državu.

Uz sveopće negiranje Hercegovine i Hercegovaca iznijeta je i zamisao o nekoj probosanskoj politici. U sarajevskim tiskanim i elektroničkim medijima i internet portalima zalaganje za probosansku politiku promiče se redovito kao nešto dobro. Nasuprot tomu, ako se netko u svom javnom nastupu zalaže za boljitak Hercegovine, mediji to ocijene lošim, kužnim. Ne dobronamjernim. Onda je to, „da prostiš“, prohercegovačka politika. Taji se kako su obje za državu Bosnu i Hercegovinu podjednako loše. Poglavito ako je probosanska skrivalica za probošnjačku politiku. Iako je mediji stalno promiču, do danas nitko nikad nije  objasnio što je, zapravo, ta politika.

Jedino je probosansko hercegovačka politika, uistinu, državotvorna politika. Čuvarica Bosne i Hercegovine. Samo takva politika koja uspije naći zajednički imenitelj za sve različite nacionalne i druge politike koje se vode u ovoj našoj podijeljenoj, a zajedničkoj državi, pokazati će pravi put. Možda krivudav, ali s jasnim odredištem. Takvu politiku treba promicati.