Oko 24.000 djece u BiH prisilno radi, u Mostaru je prosjačenje ogroman problem

Primjetno je da najčešće prose Romi, a najveće žrtve prosjačenja su djeca.Prema navodima američke Središnje obavještajne agencije, u Bosni i Hercegovini oko 24.000 djece prisilno radi. To su djeca u dobi od pet do 14 godina. Da zlo bude veće, BiH je, prema istom izvješću, prepoznata kao polazišna, odredišna i tranzitna zemlja za djecu koja se podvrgavaju trgovini u svrhu prisilnog rada.

U Mostaru se ovo najbolje primjeti dolaskom turističke sezone kad je grad pun prosjaka iz svih gradova Bosne i Hercegovine , čak i iz regije, odnosno iz Srbije i Kosova. Najviše je djece koja bosonoga trčkaraju po mostarskom asfaltu tražeći milostinju, 20,50 ili više feninga. Ako ne skupe dovoljno novca tijekom dana ne smiju se vratiti " gazdi", već cijelu noć provedu na ulici.

Kako smo saznali iz mostarskog centra za socijalni rad, a prema njihovim neslužbenim saznanjima , tijekom vikenda kombiji i mini busevi dovoze djecu na lokalitete Starog grada i na tržnicu u Vrapčiće, gdje je veća frekvencija građana, odnosno turista. Tu se onda se uz prosjačenje pojavljuje i drugi problem, džeparenje. Prosjaci uglavnom dolaze iz siromašnijih i manjih mjesta, gdje im je tržište malo i manje je onih koji daju milodare, jer ni sami građani nemaju dovoljno za život.

Po zakonu je prosjačenje kažnjivo, ali mogućnosti policije o sprječavanju prosiačenja nažalost nisu velika. Policija ne može fizički ukloniti prosiaka s ulice jer joj zakon to ne dopušta, samo može izdati prekšajni nalog.

Za taj prekršaj osobe koje budu zatečene u činjenju istog, mogu biti kažnjene iznosom od 300 do 900 KM, dok osobe koje navode na prosjačenje mogu biti kažnjene s 400 do 1200 KM". Za maloljetne osobe koje se zateknu u prosiačenju predviđen je jednodnevni tretman u suradnji s centrom za socijalni rad.

Kako se može primjetiti mostarska policija "tolerira "ovo prosjačenje ,jer za vrijeme turističke sezone u samom starom gradu prosiaci sjede neometano i traže milostinju. Veliko je pitanje zašto vlast i policija u Mostaru ovu vrstu prosiačenja i zloupotrebe djece dopušta, dok na primjer dvadesetak kilometara dalje u Međugorju, gdje je veća frekvencija turista kroz godinu, ne možete zateći ni jednoga prosijaka.

Ako se može nadgledati radno vrijeme ugostiteljskih objekata, zašto se onda barem na prilazima i na samim turističkim lokacijama ne mogu ukloniti prosjaci, jer se sa prosjačenjem zarađuje ogroman novac koji nažalost ide samo određenim pojedincima u lancu prosiačenja.

Ovo je ujedno i poraz ovdašnje socijalne politike i brige o djeci, ali i nemogućnost organa da sprovode zakone koji su od velikog značaja i senzibiliteta jer je u pitanju populacija koja sama o sebi ne može skrbiti. Trgovina djecom, izrabljivanje i eksploatacija najmanjih i najmlađih teško je kazneno djelo i kao takvo bi se trebalo i tretirati.

abcportal.info