OBLJETNICA STRAŠNOG POKOLJA - I 28 godina kasnije Grabovica boli

OBLJETNICA STRAŠNOG POKOLJA - I 28 godina kasnije Grabovica boli
Arhiva

Sutra se navršava točno 28 godina od strašnog zločina u malom hercegovačkom selu Grabovica. Naime, pripadnici Armije BiH 1993. godine su na okrutan način ubili 33 civila Hrvata za vrijeme osvajačke operacije Armije BiH "Neretva '93" čiji je cilj bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara.

Do danas, nitko od visokih dužnosnika Armije BiH još nije odgovarao za ovaj zločin. Ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović bio je 10. rujna 2001. optužen za ovaj zločin, ali poslije ga je Haaški sud oslobodio odgovornosti za slučaj Grabovice, navevši u presudi kako "vojna operacija Neretva 93. uopće nije postojala".

Grabovica i danas živi s ranama.

"Grabovica je i danas 28 godina kasnije bolna. Bolna je zato što od 1993. godine do danas još uvijek tragamo za nestalim tijelima civila koji su ovdje u Grabovici ubijeni", kaže za Hercegovina.info predsjednik "Udruge hrvatskih stradalnika Grabovica 1993." Josip Drežnjak

No život mora ići dalje.

"Grabovica svakim danom sve bolje živi. Mi nastojimo svakim danom napraviti bolji život sukladno današnjim mogućnostima. Prije rata ovdje je živjelo nekih 50-ak hrvatskih obitelji, a danas tu boravi svega nekoliko njih. Ljudi dolaze u Grabovicu, rade se bašte i dođu u posjet i prespavaju ovdje, ali da se odluče stalno biti tu, nisu", ističe.

U strašnom zločinu ubijena su 33 hrvatska civila, a među njima i žene i djeca.

"Zločin je počeo na današnji dan Male Gospe koju mi štujemo, a nastavljen je sutradan. Ljudi koji dođu ovdje oni ne mogu vjerovati što se dogodilo. Mnogi misle da je to bila akcija, da je vojska naišla i napravila zločin, što nije tako. Vojska Armije BiH je Grabovicu napala i zauzela 10. svibnja 1993. godine i spustila se u druga mjesta nizvodno uz Neretvu. Četiri mjeseca je vojska živjela u kućama, djelila s ljudima sve što su imali, ono što su i oni jeli, da bi se dogodilo što se dogodilo kada je krenula operacija "Neretva 1993." Svi dobro znamo kako je isplanirana operacija i što joj je bio cilj. Krenuli su zločini. Išlo se od kuće do kuće i tko je zatečen u kući ubijen je. Kada pogledate vidite koliko ima stradalih žena", kaže Drežnjak.

Grabovica je kaže velika mrlja BiH.

"Mi danas ne možemo vratiti stradale, ali nam oni koji su bili tu i to činili mogu pomoći i reći gdje su nestala tijela. Gdje ste ih bacili? Ako ste ih bacili u Neretvu, onda znate gdje ste to učinili. Možda su ih zakopali ondje gdje mi svaki dan prolazimo. To znaju oni koji su tu bili. Mi molimo sve one dobre koji nam mogu pomoći da nam pomognu da pronađemo barem jedno tijelo. Osim jedne službene razmjene koja je bila 1994. godine, do danas niti jednu kost nismo pronašli. Idemo kao ljudi porazgovarati. Mi moramo i dalje živjeti, ali moramo poći od sebe i pokazati da smo ljudi. Zločine ne želim razdvajati, ali mislim da moramo jedni drugima pomoći. Grabovica je jedna mrlja BiH. Zločini se nisu procesuirali. U Haagu su se vodili procesi protiv Sefera Halilovića, ali tada nisu postojali dokazi koji su danas Tužiteljstvu dostupni. Unatoč tome i dalje se ne poduzima se ništa. Sefer Halilović je iz Haaga izašao kao slobodan i častan, a po izvornim dokumentima se zna gdje je bio u to vrijeme. S druge strane imate Praljka kojeg su po toj istoj zapovjednoj odgovornosti proglasili ratnim zločincem." 

Što se tiče broja tijela za kojim se traga Drežnjak ističe.

"To je jako bolno pitanje. Službeno traga za se za još 17 tijela. No, od ove isporuke iz 1994. godine, u vreći se nalazila lubanja od jedne žene, stopalo od druge, potkoljenica od trećeg čovjeka... Sve je bilo izmiješano. Pitamo se i danas, ako su i već pobili zašto su ih imali potrebu miješati? Možemo reći da su samo dva tijela kompletno isporučena. Sudski vještaci najbolje utvrdili u kakvom su stanju tijela i kako je smrt nastupila", ističe naš sugovornik.

Ima li pravde za Grabovicu?

"Ako je urađena samo ta jedna razmjena u kojoj je netko odlučio koliko će nam kostiju poslati i ništa više do danas, onda je jasna kakva je pravda za Grabovicu. Pitamo se što je s institucijama? Imamo nove materijalne dokaze koji nisu bili dostupni u Haagu. Znamo da ratni zločin ne zastarijeva, ali pitamo se je li ima nedodirljivih u ovoj državi koje se ne smije dirati? Netko je odgovoran zašto tih izvornih dokumenata nije bilo, tu se trebao izvršiti pritisak. Nada u pravdu ostaje. No, ne možeš očekivati pravdu na jednoj strani, a drugu negiraš. Ako bi ja negirao sve ostale, kako onda mogu tražiti svoju pravdu."

Obilježavanje tužne obljetnice.

"Svake godine mi želimo obilježiti ovo tragediju na jedan način da se vidi kolike su žrtve ovi ljudi bili. Oni su skromno živjeli. O svakome od njih i njihovoj skromnosti bi mogao posebno pričati. Tako ćemo i sutra sve obilježiti paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća kod spomenika. Nakon toga ide put križa od spomenika do mjesnog groblja koji simbolizira patnju naših žrtava, te će se u groblju služiti misa za pobijene civile." zaključio je Drežnjak za Hercegovina.info. 

 Protokol obilježavanja 9. rujna 2021. godine
 
-11:00:  Polaganje vijenaca na spomen civilnim žrtvama Domovinskog rata Grabovice i put Križa od spomen obilježja do groblja i sveta misa na mjesnome groblju.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.