NAKON DESET GODINA Sudovi ‘gase požare’ u vatrogasnim domovima

Osnovni sud u Prijedoru donio je presudu kojom je obavezao Grad Prijedor, odnosno Teritorijalnu vatrogasno-spasilačku jedinicu da na ime nematerijalne štete isplati 48.200 KM vatrogascu S.B, koji je prije deset godina teško ozlijeđen prilikom gašenja požara, saznaje eTrafika.

Prema presudi, koju je nedavno potvrdio prijedorski Okružni sud, a koja je u posjedu redakcije ovog portala, Grad Prijedor je dužan vatrogascu S.B. platiti 20.000 KM na ime pretrpljenih fizičkih bolova, 7.500 KM za pretrpljeni strah, 20.000 KM na ime umanjenja životne aktivnosti i 700 KM na ime naruženosti. Grad je dužan platiti i troškove postupka u iznosu od 5.685 KM.

Desetljetna borba

Borba ovog vatrogasca trajala je duže od desetljeća. Odluka suda je, koliko toliko, umanjila štetu i nepravdu koja mu je nanesena, ali bol koju je godinama trpio i liječio ništa ne može nadoknaditi. Uz fizičke bolove, borio se s vjetrenjačama i sustavom koji je pokazao zabrinjavajuću nebrigu institucija za malog običnog čovjeka, kojem je životna aktivnost umanjena za 40 posto, zbog ozljede koju je doživio radeći svoj posao.

Naime, S.B. kao vatrogasac u Prijedoru radi od 2003. godine. Ozlijeđen je prilikom gašenja požara u privatnoj kući 26. srpnja 2013. godine kada je, sa visine od oko 4,5 metra, propao kroz krov. Sve se odigralo pred sam kraj intervencije kada je počeo proklizavati uslijed odronjavanja i propadanja konstrukcije kuće. Pao je kroz krov, iako je sav protokol postupanja uredno izvršen. U tom trenutku se činilo da ozljede nisu opasne po život i S.B. su kolege odvezle do sjedišta prijedorskih vatrogasaca i pozvali Hitnu pomoć. Upućen je na liječenje na Kirurgiju u bolnicu u Prijedoru, gdje je zbrinut i postavljena je prva dijagnoza.

U prvi mah liječnicima je djelovalo da su ozljede manje nego što jesu. Tek poslije osam mjeseci urađen je nalaz magnetne rezonance koja je otkrila traumatsku ozljedu međupršljenske hrskavice donjeg dijela leđa. Prvo je savjetovano neoperativno liječenje, koje nije dalo zadovoljavajuće rezultate. Bol se pojačavala, a ozljeda je na kraju prourožila diskus herniju, iskliznuće pršljena i dva operativna zahvata radi stabilizacije kralježnice. Pred drugu operaciju S.B. je prijetila opasnost da će ostati nepokretan, a nakon operacije ljekari su ga upozorili da bi i bezazleni pad u budućnosti mogao dovesti do invalidskih kolica.

O kakvim se ozljedama radi najbolje svjedoči činjenica da S.B. zbog povrede trpi ograničenja u svakodnevnom životu i ne može podići dijete u zagrljaj ili obavljati poslove u domaćinstvu, koje je prije ozljede radio.

Niz nezakonitosti

Iako je nesporno da je S.B. ozlijeđen na radu prilikom obavljanja redovnih zadataka, uslijedili su brojni “propusti” zbog kojih nije mogao naplatiti nikakvu odštetu i ostvariti svoja prava. Sve što je S.B. dobio bilo je šikaniranje, degradacija i diskriminacija, te lažna obećanja o zaposlenju supruge ukoliko odustane od tužbe.

“Nakon ozljede Teritorijalna vatrogasno spasilačka jedinica Prijedor nije uradila i izdala ozljedni list, odnosno Izvješće o ozljedi na radu, što su bili dužni uraditi. Također, na mjesto događaja su trebali izaći protupožarni i inspektori za zaštitu na radu, ali se ni to nije dogodilo”, priča sugovornik.

Prisjeća se da je, nakon što je završio na operaciji, tadašnji zapovjednik pokušao retroaktivno uraditi ozljedni list što je nezakonito. Iz presude je vidljivo da je izvješće o ozljedi na radu izdano tek 26. siječnja 2016. godine.

Tijekom postupka sud je utvrdio i da je zamjenik pravobranitelja u Prijedoru, u cilju osporavanja tužbe, neosnovano tvrdio da je Teritorijalna vatrogasno-spasilačka jedinica Prijedor poduzela sve mjere zaštite na radu, jer u cilju utvrđivanja te činjenice nije izveo dokaze. Također, akt o procjeni rizika donesen je 2015. godine i sud nije mogao utvrditi jesu li taj akt imali u vrijeme štetnog događaja, iako je to bila obaveza u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, zbog čega je odgovoran zbog posljedice nesreće.

Drugi postupak

Zbog ozljede i umanjenja radne sposobnosti S.B. je od rujna 2016. godine raspoređen na poslove vatrogasca telefoniste i spriječen je u daljem napredovanju na poslu. To će ga u listopadu 2020. godine, zajedno sa trojicom kolega koji također imaju umanjenu radnu sposobnost zbog ozljede na radu ili oboljenja, dodatno koštati.

Naime, njima je tada ukinut status vatrogasca, koji su poput čina stekli polaganjem stručnog ispita. Nastavili su raditi u Teritorijalnoj vatrogasno-spasilačkoj jedinici u Prijedoru, ali su raspoređeni na mjesta koja odgovaraju preostaloj radnoj sposobnosti, a po novoj sistematizaciji ne ostvaruju radna prava kao ostali vatrogasci. Zbog toga nisu dobili uvećanje plaće od 15 posto kao i ostale kolege. Zbog toga je uslijedila nova tužba protiv Grada Prijedora i taj postupak je u tijeku pred Osnovnim sudom u Prijedoru.

Brojni primjeri

Ovo nije prvi slučaj u kojima su sudovi moraju ‘gasiti požare’ u vatrogasnim domovima, zbog nepoštovanja radnih prava. I trebinjski vatrogasci su tužili Grad Trebinje, tražeći da im na ime neisplaćenog uvećanja plaća, po osnovu rada na radnom mjestu s povećanim rizikom, u visini od 15 posto, isplati pripadajući iznos sa zateznim kamatama. Pred sudom se vodi ukupno 17 sporova, a Osnovni sud u Trebinju je već donio tri presude u korist vatrogasaca.

U srpnju 2017. godine, Vatrogasno društvo u Kotor Varošu je nezakonito otpustilo trojicu vatrogasaca i Vrhovni sud Republike Srpske je presudio u njihovu korist, utvrdivši da su nezakonito otpušteni. Prema presudi, oni moraju biti vraćeni na svoja radna mjesta, te im se moraju isplatiti zaostale plaće i doprinosi, što bi općinu Kotor Varoš trebalo koštati više od 350.000 KM. Novac još nije isplaćen, niti su vatrogasci vraćeni na posao.

U međuvremenu, umjesto Vatrogasnog društva, iz kojeg su trojica vatrogasaca otpušteni, kao nova organizacijska jedinica općine formirana je Teritorijalna vatrogasna-spasilačka jedinica Kotor Varoš. Općina je tu činjenicu pokušala iskoristiti tvrdeći da vatrogasce treba obeštetiti Vatrogasno društvo, a ne općina koja je na sebe preuzela svu njegovu imovinu i obaveze. Zbog toga je općina uložila prigovor koji je Osnovni sud u Kotor Varošu odbio i presudio u korist vatrogasaca, ali odluka još nije pravomoćna. Zbog cijelog slučaja, PU Banjaluka je krajem studenog prošle godine Okružnom javnom tužiteljstvu u Banjoj Luci podnijela prijavu protiv načelnika općine Kotor Varoš Zdenka Sakana, zbog sumnje da je počinio kazneno djelo neizvršavanje sudske presude.

U Vlasenici je, odlukom Skupštine općine, početkom prošle godine ukinuta Vatrogasna jedinica, a mnogi vatrogasci su nakon toga dobili otkaze.

Bubić: Trećina vatrogasaca nema pristojne plaće

Savo Bubić, predsjednik Udruženja vatrogasaca-spasilaca Republike Srpske, kaže da je udruženje formirano kao vid potrebe da se zaštite prava vatrogasaca, ali nažalost Udruženje nema moć da bilo koga zastupa, te svi vatrogasci postupke moraju voditi pomoću odvjetnika.

“Mi ne možemo nikoga tužiti. Tu smo da vatrogascima damo podršku, što smo i činili i u slučaju Trebinja, ali i Vlasenice. Ta općina je mjesec dana bila bez vatrogasne zaštite i prava je sreća da za to vrijeme nisu imali potrebu za bilo kakvom intervencijom, jer tko zna što bi se u suprotnom dogodilo”, kaže Bubić.

On naglašava da se, nažalost, u Republici Srpskoj nitko ne bavi vatrogastvom i sve se nekako uzima zdravo za gotovo.

“Tek kada neko zatreba pomoć vatrogasaca shvate s kakvim se sve problemima mi suočavamo, od stanja u jedinicama, nedostatka opreme i sredstava za rad pa nadalje. Puno je ‘šarenila’ u vatrogastvu počevši od primjene Zakona o zaštiti od požara do Zakona o radu. Kada su nas prije dvije godine svrstali u četvrtu platnu grupu, pola lokalnih samouprava je to ispoštovalo, a pola nije. U Republici Srpskoj radi između 1.200 i 1.300 vatrogasaca, a trećina ljudi nema pristojne plaće”, kaže Bubić za eTrafiku.

Kako se u ovoj priči ne radi o bilo kakvim službenicima, dodaje sugovornik, već herojima koji svoje živote stavljaju na kocku kako bi zaštitili ljude i njihovu imovinu, lokalne uprave i samouprave u budućnosti bi trebale iskazati poštovanje kakvo zaslužuju.