Mogherini medijatorica u rješavanja hrvatsko-bošnjačkih sporova!?

...iz svakog od šest gradskih područja, i pride iz središnje zone, tako da on bude srazmjeran broju birača. I da ukupan zbor vijećnika bude 35. I...i ništa više. To je mogla napisati administrativna tajnica- dati zastupnicima, a oni izglasati nadomjestak odredbama što ih je u veljači 2012. ukinuo Ustavni sud BiH. Ukinuo, kao diskriminirajuće, jer glas svakog građanina- birača u Mostaru nije vrijedio jednako, budući je različiti broj birača birao jedanak broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara.

I da se tako postupilo, što bi se dogodilo? Bi li bilo gubitnika i pobjednika?

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Na gubitku ne bi bio nitko, a donesena odluka bila bi na dobrobit svih građana Mostara. Uz to, zastupnicii bi opravdali smisao svog postojanja, plaće, tajnice, dnevnice..., pokazali bi sposbnost rješavanja problema, konflikata, vratili ljudima optimizam, osmijeh, vjeru da ima života u ovoj zemlji, da nada još nije umrla...(Oprosti nado).

Građanima Mostara, konačno bi, dakle, nakon 8 godina bilo omogućeno da izaberu gradski parlament, a gradski vijećnici onda bi izabrali gradonačelnika i gradsku upravu.

Bi li nova izborna pravila Hrvatima osigurala dominaciju u gradu na Neretvi, a Bošnjake gurnula u zapećak, geto, kao što se u nekim medijima spinovalo? Ni govora.

Da bi to bilo moguće Hrvati bi u Mostaru, pa onda i u Gradskom vijeću trebali imati dvotrećinsku većinu potrebnu za izbor gradonačelnika, usvajanje proračuna i drugih važnih odluka, kako je to predviđeno odredbama nametnutog gradskog statuta, koje ustavni sudci nisu dirali. A tek ih je nekoliko postotaka više nego Bošnjaka. Dakle, bez Bošnjaka i po novim izbornim pravilima, po kojima bi glas svakog građanina Mostara s pravom glasa vrijedio jednako, kao što je to slučaj i u ostalim općinama i gradovima u BiH, Hrvati u budućem gradskom parlamentu Mostara ne bi mogli ni o čemu bitnom odlučiti bez bošnjačkh zastupnika. Ne bi ih čak ni moglo biti više od 50 posto. Ako bi i uspijeli, nekim mađioničarskim trikom, izglasati neku odluku, Bošnjaci bi mogli potegnuti pitanje tzv. vitalnog nacionalnog interesa i srušiti ju. Sve su to mehanizmi predviđeni važećim statutom Mostara, kojeg je svojevremeno nametmnuo visoki predstavnik.

Pa, kako onda da zastupnici u Parlamentu BiH, jučer, nisu uspijeli sabrati 2 i 2.? Nisu uspijeli, ili nisu htijeli?

Tko god poznaje tehnologiju politike znao da kada se u parlamentu nađu tri prijedloga istog riješenja, kao što se to jučer dogodilo, ni jedan ne biva usvojen. U parlamentu se naime, to je politička praksa, svugdje u svijetu, usvoji samo ono što stranačka vodstva, lideri vladajuće koalicije, ili šefovi stranačkih klubova prethodno dogovore. Svejedno gdje. Mogu i u kavani. Parlament, odnosno zastupnici vladajućih stranaka, uz malo fingirane rasprave, tu su, da u konačnici, dignu ruke za ono što je prije zasjedanja parlamenta usuglašeno, dogovoreno.

Vladajuća je bošnjačko-hrvatska koalicija, dakle, u Parlamentu BiH, jučer, pala na onom što se zove abeceda tehnologije vladanja. Ili je htijela, da tako ispadne, vrag bi ga znao, što bi pjsnik rekao.

I što sad, kada tako politički krupno, a lako riješivo pitanje, kako što je provedba odluke Ustavnog suda za Mostar se ne uspije riješiti, minut pred raspisivanje lokalnih izbora? A ima li su više od četiri godine za dogovor. Kako, sada, očekivati da će biti riješen još čitav set prijepornih, predpolitičkih pitanja u hrvatsko-bošnjačkim odnosima; kao što su izmjene izbornog zakona kojima bi se implementirala presuda u slučaju Sekdić-Finci i istovremeno onemogućilo preglasavanje Hrvata u izboru člana Predsjedništva BiH, izboru Vijeća ministara, federalne izvršne vlasti...?

Bez riješavanja tih krupnih političkih, a kada bi postojala politička volja, tehnički lako riješivih pitanja, BiH ne samo da nikada neće dobiti status kandidata za članstvo u EU, već će se u njoj ciklično smjenjivati političke krize, cvijetat korupcija, zemlja tonuti u siromaštvo, a ljudi iz nje odlaziti još masovnije nego sada.

Ima li nam, onda, spasa? Treba li visoki predstavnik nametati riješenja za Mostar i druga sporna pitanja?

Nada, kao što rekoh, zadnja umire. Ali "slamka spasa" nije Valentin Inzko. Intervencija visokog predstavnika bila bi povratak unazad. Dokaz da je BiH neodrživa . Možda i jeste, ali joj ne treba oduzeti posljednju šansu. Uz to, ne zaboravimo, svaka intervencija visokih predstavnika stvari je samo pogoršavala. Nametanja nam ne trebaju, ali pomoć u postizanju dogovora, medijacija, dobro bi došla. I to, a od koga drugog, nego od Europske unije, asocijacije država čiji član želimo postati.

Vrijeme je, dakle, da u misiju sličnu onoj bivše šefice europske diplomacije Chaterine Ashton koja je posredovala u riješavanju srpsko-kosovskih sporova, u riješavanje hrvatsko-bošnjačkih prijepora krene njezina nasljednica Federica Mogherini i povjerenik za proširenje Johanes Hahn. Ukoliko nas, kao što tvrde, žele u svom društvu. U suprotnom, bez pomoći sa strane (Europe), bojim se, crno nam se piše./HMS/