Mještani prijavili radove na državnom zemljištu pa morali učiti šumarsku inspekciju kako da pravilno postupi

Mještani Miljkovića i Kozice prijavili su radove na državnom zemljištu, a završili objašnjavajući šumarskoj inspekciji kome treba poslati predmet. Morali su zatražiti i nadzor druge inspekcije nad radom prve. Kada su napokon dobili odluku, bila je toliko pogrešno sastavljena da ju je Federalna uprava za inspekcijske poslove poništila.

Rješenje od 18. rujna 2026., koje posjeduje Hercegovina.info, pokazuje što je sve pošlo po zlu u postupanju šumarsko-lovnog inspektora Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŽ-a. Prihvaćena je žalba neformalne grupe građana Miljkovići–Kozica, poništen zaključak od 17. lipnja i naloženo da se cijeli spis bez odlaganja proslijedi Pravobraniteljstvu BiH.

Do tog se naloga došlo nakon zahtjeva, dopuna, intervencije Upravne inspekcije i žalbe. Za pravilno adresiran predmet trebalo je, dakle, angažirati i federalnu razinu.

U središtu slučaja su radovi Enersola d.o.o. na parcelama k. č. 1311/13 u katastarskoj općini Miljkovići i k. č. 3499/1 u katastarskoj općini Mostar II. Federalna uprava u obrazloženju navodi da se na tim parcelama izvode strojni zemljani radovi te da je riječ o općenarodnoj imovini, odnosno državnom vlasništvu obuhvaćenom Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.

Inspekcija je, prema tome, imala utvrđene radove i dokumentiran status zemljišta. Nije trebalo nagađati čije je zemljište ni provjeravati postoje li radovi. Trebalo je postupiti.

Građani su prvi zahtjev podnijeli 1. travnja. U dopuni od 25. svibnja, koju je ministarstvo zaprimilo dan poslije, naveli su da se put probija radi polaganja kabela i povezivanja Enersolova solarnog postrojenja. Upozorili su na radove bez potrebnih odobrenja i suglasnosti te zatražili obustavu, vraćanje zemljišta u prijašnje stanje i uključivanje nadležnih institucija.

Prema toj dopuni, šumarski inspektori Branislav Vidačković i Sulejman Badžak dostavljali su im tijekom svibnja obavijesti u kojima su se pozivali na nepostojanje zakona o šumama kao razlog nemogućnosti djelovanja.

Građanima obavijesti nisu bile dovoljne. Tražili su formalnu odluku, s obrazloženjem i poukom o pravnom lijeku, kako bi je mogli osporavati. Prije nego što su se mogli žaliti na ono što je inspekcija odlučila, morali su je natjerati da uopće odluči.

O tome postoji i službeni trag. Upravna inspektorica Željka Bukovac u obavijesti od 18. lipnja navodi da je njezina služba još 20. svibnja od šumarske inspekcije zatražila postupanje po zahtjevu mještana.

Nadzorom provedenim 17. lipnja utvrđeno je da je šumarska inspekcija obišla teren i zapisnički evidentirala stanje, ali da „nije poduzimala mjere i nije o zahtjevu podnositelja odlučila upravnim aktom”.

Uslijedio je nalog: u roku od dva dana odlučiti o zahtjevu, donijeti upravni akt s poukom o pravnom lijeku i dostaviti ga građanima.

Zaključak koji potpisuje Branislav Vidačković nosi isti datum, 17. lipnja. Njime je postupak po zahtjevu građana odbačen kao neosnovan zbog nepostojanja zakona o šumama.

Taj je papir inspekciji donio novi problem. Građani su u žalbi datiranoj 19. lipnja upozorili da se zahtjev ne može istodobno procesno odbaciti i ocijeniti neosnovanim, kao da je o njegovu sadržaju već odlučeno. U rujnu im je Federalna uprava dala za pravo: takvim je postupanjem počinjena teška povreda postupka, a akt je pravno neizvršiv i nerazumljiv.

To nije bila jedina pogreška koju je utvrdila direktorica Federalne uprave Ivana Prvulović, potpisnica drugostupanjskog rješenja.

Inspektor je još izvještajem od 7. svibnja spis proslijedio županijskom javnom pravobraniteljstvu. Više od mjesec dana poslije donio je zaključak o odbacivanju zahtjeva. Predmet je, dakle, već bio poslan drugoj instituciji, a inspektor je zatim odlučio odbaciti zahtjev po kojem je prethodno postupio.

Federalna uprava za taj slijed radnji koristi izraz „pravni višak i povredu načela pravne sigurnosti”.

Ni adresa na koju je spis otišao nije bila odgovarajuća. Županijsko pravobraniteljstvo zastupa imovinske interese županije. Za zaštitu predmetne državne imovine nadležno je Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine, što Federalna uprava izričito navodi u rješenju.

Inspektor je, i bez zakona o šumama, imao jasnu proceduralnu obvezu: podnesak za koji nije nadležan odmah proslijediti onome tko jest. Za pravilno prosljeđivanje predmeta nije morao čekati novi zakon o šumama.

U rješenju se proziva i postupanje županijskog pravobraniteljstva. Ono je zaprimljeni spis trebalo po službenoj dužnosti ustupiti državnoj razini. Pogrešna adresa, prema tome, nije morala značiti i novi zastoj.

Mještani su na to upozoravali još u dopuni zahtjeva iz svibnja. Naveli su da županijsko pravobraniteljstvo nije nadležno za zaštitu te imovine i zatražili uključivanje Pravobraniteljstva BiH. Četiri mjeseca poslije federalno tijelo potvrđuje ono što su građani već napisali službi kojoj su se obratili za pomoć.

Ipak, rješenje sadrži i dio koji je posebno neugodan za vlast u HNŽ-u. Federalna uprava prihvaća da šumarsko-lovni inspektor zbog nepostojanja važećeg zakona o šumama nema ovlast izreći tražene upravne mjere.

Odbijen je zato argument građana da je šumarska inspekcija trebala postupiti jednako kao poljoprivredna. Poljoprivredna inspekcija ima važeći zakon iz kojeg proizlaze njezine ovlasti. U šumarstvu takav propis nedostaje.

HNŽ tako ima šumarsku inspekciju, ali joj nije osigurao zakon potreban za izricanje mjera u ovakvom predmetu. Inspektori mogu izaći na teren, vidjeti radove i sastaviti zapisnik. Kada građani očekuju da iz tog zapisnika proizađe konkretna mjera, dočekuje ih pravna praznina.

Državno zemljište zbog toga ne prestaje biti državno. Nedostatak zakona o šumama ne daje dopuštenje za radove na njemu, a inspekciju ne oslobađa obveze da predmet pravilno uputi instituciji koja može pokrenuti zaštitu te imovine. Upravo je na tome pala odluka inspektora Vidačkovića.

Da problem traje godinama, može se provjeriti i na službenoj stranici Općine Prozor-Rama. U izvještaju s tematske sjednice održane 10. ožujka 2022. navodi se da je isti inspektor govorio o ograničenjima zbog nedostatka zakona o šumama, ali i o kaznenim prijavama podnesenima za tri poduzeća tijekom 2021.

Dakle, inspekcija nije baš bez ikakve mogućnosti djelovanja. No, ono na što je Vidačković upozoravao prije četiri godine u Miljkovićima je ponovno postalo obrazloženje zašto se tražene mjere ne mogu izreći. Vlast je imala vremena problem prepoznati. Imala je vremena i riješiti ga.

Prijedlog zakona o šumarstvu trebao se naći na 71. sjednici Vlade HNŽ-a 27. srpnja 2026. Sjednica nije održana zbog nedostatka kvoruma. Kako je Hercegovina.info tada objavila, ministri HDZ-a BiH došli su, dok se ministri SDA i SDP-a nisu odazvali.

U rujnu se u federalnom rješenju ponovno moglo pročitati da HNŽ nema važeći zakon o šumama. Od najavljene sjednice promijenio se mjesec. Zakon se i dalje čekao.

Ni na federalnoj razini procedura se nije proslavila brzinom. Resorno ministarstvo u službenom odgovoru Parlamentu FBiH od 13. veljače 2026. navodi da je prijedlog zakona od 2017. bio u parlamentarnoj proceduri, ali nije razmatran u ranijem sazivu. Nakon formiranja nove Vlade povučen je 9. lipnja 2023. i krenulo se u ponovnu izradu.

Krajem siječnja 2025. zatražena su mišljenja na prednacrt. Ured za zakonodavstvo svoje je dostavio. Federalna ministarstva financija i pravde, prema odgovoru iz veljače 2026., nisu to učinila ni nakon urgencija. Tekst je trebao prema Vladi tek nakon primitka tih mišljenja.

Više od godinu dana čekanja na mišljenja teško može poslužiti kao preporuka sustavu od kojeg se očekuje da pravodobno štiti šume.

Hercegovina.info već je u ožujku 2025. objavila federalni inspekcijski nalaz o radovima i solarnim elektranama na ukupno 102,5 hektara državnog zemljišta u Slipčićima i Raštanima, bez potrebnih odobrenja za promjenu namjene šumskog zemljišta. To su drugi lokaliteti, ali problem državnih šuma kod Mostara institucijama ni tada nije bio nepoznat.

Za trasu od Miljkovića prema trafostanici na Balinovcu naš je portal u svibnju 2026. izvijestio o rješenju poljoprivredne inspekcije od 6. svibnja. Enersolu je naloženo vraćanje dijela parcele 1311/13 u prvobitno stanje, uz rok od 30 dana i odredbu da žalba ne odgađa izvršenje. U istom smo članku dokumentirali radove i nakon donošenja tog rješenja.

Najnovijom odlukom Federalne uprave nisu poništene koncesije, zabranjeni radovi niti Enersolu naložena sanacija. Poništen je zaključak šumarskog inspektora i naloženo da predmet konačno ode nadležnoj instituciji.

Federalna uprava pritom nije ostavila prostor za novi krug utvrđivanja već poznatog. U rješenju stoji da su činjenice o radovima i statusu imovine potpuno utvrđene i dokumentirane te da nema potrebe za novim dokaznim radnjama. Cijeli spis treba bez odlaganja ustupiti Pravobraniteljstvu BiH i o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva.

Odluka je građanima dostavljena uz dopis županijskog ministarstva od 30. rujna. Iz dokumenata kojima raspolažemo ne može se utvrditi je li nalog izvršen ni što je Pravobraniteljstvo BiH poduzelo u ovom konkretnom predmetu.

Nadležne institucije sada trebaju odgovoriti na ta pitanja. Građani su svoj dio posla odavno obavili, uključujući i dio koji su, sudeći prema poništenom zaključku, morali obaviti umjesto službenika.

Vlast koja godinama ne osigurava zakonski okvir pretvara šumarsku inspekciju u institucionalni fikus. Ona postoji, ali u ovakvom predmetu nema ovlasti za mjere koje se od nje očekuju. Inspektor se, međutim, iza tog problema ne može sakriti kada pogrešno sastavlja akt i predmet šalje nenadležnoj instituciji.

Mještani Miljkovića i Kozice uspjeli su izboriti poništenje takvog zaključka. Zaštita državnog zemljišta ne bi smjela ovisiti o tome hoće li građani znati napisati bolju žalbu nego što inspekcija zna donijeti odluku.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore