Misterij Torinskog platna

 Misterij Torinskog platna
Prilikom prve analize lanenog platna utvrđeno je niz činjenica najsuvremenijim metodama i analizom izotopa ugljika C14 ali nakon toga pokazalo se da je učinjeno i niz propusta prilikom uzimanja uzorka platna.

Priča otprilike ide ovako.Nakon što je dobivena dozvola od crkvenih poglavara za analizu platna skupio se tim naučnika iz USA i Europe koji bi utvrdili starost platna,izanalizirali tragove na njemu i dr.

Analiza platna je nedvojbeno ukazala da su tragovi krvi na njemu ljudskog podrijetla te je izrađen i hologram lika koji se ocrtavao na njemu.Utvrđeno je i da je platno djelimično stradalo u požaru oko 1500.godine.

Uzeti su uzorci iz jednog kuta platna u vidu trake i komadići su poslani u pet različitih laboratorija u USA i Europi da mu se ispita starost.Metod utvrđivanja starosti bazira se na ispitivanju poznate brzine raspada izotopa ugljika C14 koji sadrži svako biće i predmet na planeti te je od trenutka prestanka života zbog poznate brzine raspadanja moguće datirati starost.

Uslijedio je šok nakon objave rezultata svih laboratorija da platno potječe iz doba 1260-1390 god. te je to za njih bio falsifikat.

Vjernici su osporavali ove nalaze a naučnici nisu htjeli odstupiti niti milimetra od rezultata pouzdanih naučnih metoda i oštro su ih deklarilali "vjernicima fanaticima".

Naučnik Ray Rogers je naročito "pucao" po fanatičnim vjernicima iako je bolovao od raka i učestvovao u objavljivanju negativnih rezultata.

Iza toga dogodio se fantastičan obrat.

Bračni par iz USA je sustavno analizirao naučni rad i rezultate i pokazane uzorke analiziranog platna i utvrdio da platno nije svo od lana i da je jedan dio od kojeg je uzet i sporan uzorak sastavljen pamučnim nitima i umjetno obojen,vjerojatno kako bi se ranijim preprodajama prikrila oštećenja i postigla bolja cijena.

Ray Rogers koji je smatrao da fanatici neodustaju oštro je napao te ljude ali ga je to i zaintrigiralo te je elektronskim mikroskopom detaljno proučavao tkanje.

Ostao je šokiran kada je utvrdio da je platno doista na nekim mjestima zakrpano vrlo vješto kombinacijom tkanja pamuk-lan te da je pamuk umjetno bojen kako bi dobio boju lana.

Od najvećeg protivnika Ray Rogers piše naučni rad i istraje u tome da se ponovno izreže i analizira drugi uzorak.Međutim on umire od raka 2005.god.

Platno je nakon prve analize spakirano u kovčeg te su naučnici utvrdili da je kovčeg iza toga nespretno zaštićen od mikroorganizama i gljivica sa tvari timolom koji trajno oštećuje ugljik C14 i da ispitivanje neće moći dati pouzdane podatke.

Međutim ostala je zadnja nada jer naučnici tvrde da pougljeni djelići platna stradali u požaru sadržavaju „konzervirani“ C14 temeljem kojeg će se moći odrediti starost i autentičnost platna.

Ostaje tako čekanje odobrenja crkvenih vlasti za ponovnim „reckanjem“ platna i novom analizom.

Bilo kako bilo decenije misterija Torinskog platna pokazuju kako i najjednostavnije analize ako nisu pomno pripremljene mogu navesti na krivi trag.

Postavlja se pitanje tko je kroz stoljeća bio toliko stručan da „uplete“ i savršeno spoji lan i pamuk i što bi bilo da elektronski mikroskop nije odradio svoje za što je zaslužan obični bračni par iz USA koji je na to ukazao.

Cijeli slučaj nas tjera da se duboko zamislimo i obratimo pažnju na sitnice koje nas okružuju ali koje životno znače te nam još jednom pokazuju kako možemo ostati slijepi na nešto  iako smo uvjereni da dobro vidimo.

Bilo koji rezultati koji u budućnosti budu objavljeni neće ništa niti  potvrditi niti demantirati ali niti izbrisati jer će ljudi ionako vjerovati u ono što žele i to je jedino ispravno, nesavršeno i rekli bismo ljudsko.

Bez vjere bi ionako bili ništavni.

 

Juraj Marić/posavski-obzor.info